U ovoj našoj napaćenoj zemlji, od posle rata pa na ovamo, više se radi na njenoj razgradnji nego na putu naprijed jer smo po mnogo čemu davno trebali biti u EU ali sada smo se udaljili kilometrima od tog puta, sve zbog mnogih težnji ka razgradnji države i ličnih interesa.
Pa i to sve ovaj napaćeni narod stoički podnosi, vjerovatno jer je doživio i gore, dok to vladajuće strukture ovih tridesetak godina obilato koriste, pokazujući interes za taj svoj narod samo pred izbore i ni dana više.
Zbog tih razloga, zbog nevjerice u bolju budućnost, zbog nesigurnosti za porodice i za radna mjesta, zbog neadekvatnog plaćanja za rad i necijenjenja školske spreme i zapošljavanja po sumnjivim kriterijima, zbog … mladi odlaze iz ove zemlje, mnogo puta bez kupovine povratne karte.
Međutim možda i najviše stanovništvo pogađa to što je zdravstvo palo na najniže grane jer se iz tog domena u inostranstvu i traži najviše školovanih i obučenih stručnjaka i oni masovnije odlaze.
Odlaze iz zemlje koja je ostala u velikoj većini sa starijim i bolesnijim stanovništvom i kojima je najpotrebnija baš zdravstvena zaštita.
Ovdje ću se okrenuti i nekim svjetlijim primjerima u tome, iako je iz lokalne sredine, iz Gradačca, iz grada koji je dao puno značajnih i znamenitih ljudi, grada koji je uvijek prkosio nepravdi i borio se za svoj status, pa se tu isto pokazuju te iskre svjetlosti na kraju tunela.
U Domu zdravlja Gradačac koji je takođe pretrpio odlazak stručnih ljudi, koga nije zaobišla kriza zdravstvenog sistema, ipak ima pozitivnih pokazatelja da se može i ostati u svojoj zemlji i boriti da se toj ustanovi bar proba vratiti dio sjaja koji je imala prije rata.
Danas smo se zatekli u stomatološkoj službi Doma zdravlja u Gradačcu i prisustvovali radu tih mladih a već iskusnih stručnjaka u toj oblasti.
Na čelu službe je prof.doc.dr. Edin Hrstić sa mlađim kolegama kao što su dr.Adna Avdić, dr.Adi Džinović i nekolicina mladih zubara i tehničara, sve rođeni u Gradačcu i bez namjere da idu negdje.
Prisustvovali smo i pravljenju vilica pacijentu Seki Krajnović, prisustvovali smo jednoj stručnosti, ljubaznosti i timskom radu, kakav se teško sreće a tako je poželjan ( sem u privatnim klinikama) i zadovoljnom pacijentu koji je ordinaciju napustio sa punim ustima pohvala na račun osoblja i zauzvrat sa osmjesima i ljubaznošću osoblja koja godi.
U čekaonici je par pacijenata takođe imalo samo riječi hvale i ovo je primjer da treba poraditi da naši stručnjaci, kao i ovi u Gradačcu, nađu zadovoljstvo u radu u svojoj sredini i žele da se dokažu tu, da budu cijenjeni u svom gradu.
Ovi mladi ljudi su to već postigli a uz malo truda svih, pogotovo države da donese bolje zakone vezane za zdravstvo, bi se moglo poraditi da sve više i više zdravstvenih radnika ostaje i radi ovdje.
Ovo je jedan od svijetlih primjera a nadamo se da ih ima mnogo i u drugim sredinama, samo treba poraditi na tome da se sve te iskre na krajevima tunela pretvore u plamen koji će dati svjetlost ovoj našoj državi u mraku u kome smo se već davno našli.
Piše: Suad Krajnović
