U Indoneziji postoje "ljudi ribe" koji mogu zadržati dah do 13 minuta i roniti na dubinu od 70 metara. Ljekari i naučnici su otkrili da su oni evaluirali i da su im slezene 50 posto veće nego drugim ljudima.
Genetske promjene su otkrili kod ljudi iz plemena Bajau. To je prvi zabilježen slučaj u svijetu prilagodbe ljudi na dubinsko ronjenje.
"Morski nomadi", kako ih zovu, već više od hiljadu godina se bave podvodnim ribolovom. Sada su se smjestili na otocima Indonezije. Prilikom ronjenja opremljeni su samo utezima i drvenim naočalama. Oko 60 posto vremena dnevno provode na moru, danju i noću ploveći čamcima, roneći i konzumirajući puno ribe koju sami ulove. Žive na ručno izrađenim barkama i sve što trebaju nose sa sobom na more. Na obalu dolaze samo kako bi trgovali ribom ili popravili barke.
Naučnici kažu da su se njihova tijela u tolikoj mjeri prilagodila životu na i u moru da djeca bez pomagala vide kristalno jasno do dubine od 25 metara, a nedavno provedeno istraživanje pokazalo je da imaju neuobičajeno veliku slezenu što je rezultat ronjenja na dah.
Slezena igra ključnu ulogu i "čuva" ih od hladnoće dok kratko rone u hladnoj vodi. Otkucaji srca uspore, krv ide prema vitalnim organima, a slezena "šalje" crvene krvne stanice s kisikom u krvotok. Kontrakcije slezene mogu podići nivo kisika u krvi za devet posto.
