Mala povjest muketa Šta je muket?

Ako niste, prestanite čitati ovu malu povjest muketa jer nikada nećete saznati, nikada nećete shvatiti što je to živjeti čitav život kroz muku i uz muket… To treba da se doživi da se urodi u krv i vene, da uđe u gene, da se razumije, da se shvati što je MUKET… da se cijeni i da se zavoli.Muket je jednostavno ali vrijedno sredstvo za osvjetljavanje prostora. Njegova prednost ispred svijeće leži u tome da nije trebao postolje ili držače, a bio je vrlo praktičan jer se uvijek mogao otkinuti komad muketa i staviti u džep. Unatoč njegovih 3 mm debljine, muket je gorio dugo i sa gotovo istim intezitetom kao i debele svijeće.
Navodno najstarije vrste svjetiljki za osvjetljenja prostora pronađene su u CRO MAGNON pećini a starost im je datirana na 40.000 godina.
Nekada nije bilo kućanstva u Posavini koje nije imalo smotane Mukete ili Marinske svijeće a danas sve to polako pada u zaborav a mlađe generacije i naša djeca niti su to ikada vidjela, a i ako jesu, neznaju što je to.Muket je zapravo tanka, oko 3 mm debela posebna vrsta SVIJEĆA, svojevrsna voštanica koju su naše posavske prabake i pramajke od pamtivijeka pravile i brižno čuvale u svojim drvenim škrinjama.
Takve su tradicionalne svijeće-voštanice, odnosno ‘muketi’, poznati u Bosni, u Posavini i u srednjoj BiH ali i u Hrvatskoj, u okolici Siska (svečica), Zagreba, Karlovca i Splita pa i znatno šire na području istočne i sjevernoalpske kulture, a dakako i kod nekih drugih europskih i svjetskih naroda.
Tako se muket u Austriji i Njemačkoj od 1376 nazivao Wachsstock, Wachsrodel ili Newweling, latinski, cereostat, a od te riječi je nastao današnji njemački naziv za svijeće, kerce. Wax rodel kažu Švicarci za muket. Muket je na engleskom wax taper ili wax lighting taper. I Rumunji kao i Bugari imaju svoje mukete a i Izraelci imaju svoju vrstu muketa kojeg nazivaju Hawalda.
MUKET, nije već desetljećima u uporabi i danas služi kao dragocijeni poklon, suvenir koji se pomno čuva i koji nas vraća u djetinjstvo, podsjeća nas na ta vremena kada nije bilo „ struje“ i kada su se naši praoci i pramajke „muku mučili“ uz malenu svjetlost ovih malih, tankih svijeća.
Kada se pravio novi ili domotava stari Muket ili Marinska svijeća?
Muket ili Marinska svijeća se tradicionalno pravila ili se stari muket domotavao predvečer uoči blagdana Marine ili Svijećnice. Domotavanjem se Muket nastavljao na prijašnji pa je u jednom muketu bilo mnogo višegodišnjih nastavaka, a time i muket vrijedniji i bogatiji.
Svijećnica se u Bosni naziva i Svijetlom Marijnim (Marina) ili po latinskom Kalendora. Muket se 40 dana nakon Božića, na blagdan Marine, 2. veljače, redovito nosio u crkvu i tijekom Svete Mise držao u ruci zapaljen, te se blagoslivljao i svaki put bi se obvezno morao zapalio i u domu za duše mrtvih iz tog dom. Postojao je i običaj da čovjek daruje ženu, žena čovjeka, sinove i neudate kćeri ili radnike i poslugu muketom a muket je na taj način nalazio svoj put i do ponekog siromaha. U ljubavi, momci su darivali curama po jedan muket, a svaka udata djevojka je nosila u novu kuću jedan ili više muketa kao ruvo.
Čemu je služio Muket?
Muket je praktična zamjena za debele svijeće i osvjetljavanja prostora, naše su prabake i pramajke nekada i po čitavu noć tkale ćilime, plele vunene deke, džempere, kape i priglavke, djedovi ili očevi bi otkinuli komadić Muketa da se skine malo suvadine sa mračnog tavana, kad bi trebalo po noći izaći oko kuće ili nahrani stoka u mračnoj štali. Uz muket su se održavala posijela, igrao se prsten, kasnije karte, prela su bila osvijetljena maljušnom svjetlošću muketa.Svaka je pa i najsiromašnija kuća trebala imati Marijansku svijeću ili muket, blagoslovljenu na Svijećnicu, da bi se mogli upaliti bilo kome od ukućana u času umiranja. U nekim krajevima, muketom su i opasivali ili obujmivali pokojnika a na prsima bi mu napravili križ od muketa. Muket se palio na velike blagdane, na Svetu Nedjelju, Uskrs, Božić, služio je i kao meditativno sredstvo pri molitvi, u vremenu žalovanja, kada je bolesnika svećenik opremao sa sv. Sakramentima, stavljao se i u ruku umirućemu kao ohrabrenje i znak svjetlosti i nade u vječni život, vjerovalo se da svjetlo muketa pokojniku osvjetljava put u vječnost ali se palio i u drugim situacijama, na Svetim Misama, prilikom rođenja djeteta ili pokopa, i za vrijeme molitve za pomoć u nevolji, posebice od vremenskih nepogoda u vrijeme oluje i grmljavine, koristio se protiv bolesti gdje se muketom omotavao bolesni dio tijela, protiv uroka… Kada bi neko u kući umro, muket se postavljao na prozoru kuće. Muket i svijeća je u Posavini imao isto značenje kao i Sveta Vodica a kumovi na krštenje djeteta donesu svoju blagoslovljenu svijeću ili muket, koji za vrijeme krštenja gori i ostane crkvi ili se poklanjao kumčetu. I u molitvi i u nevolji i u radosti i u tugi, uvijek se palio muket. Bitte und Dank, Buße oder SühnePored svih tih praktičnih upotreba muketa još važnije je pokraj materijalne svijeće upaliti iskru svjetlosti u nama samima, upaliti muket u srcu, upaliti muket u duši i unijeti duhovnu svjetlost u čitavo biće. Najgori mrak je mrak u ljudskoj duši, kada je čovjek zaslijepljen grijehom, sebičnošću, ohološću… Kada je čovjek zaslijepljen, onda u njemu vlada mrak. Muket simbolizira to unutarnje svjetlo koje čovjek doživljava svjetlom vjere: susret sa Spasiteljem. Središte i srž naše vjere jest: susret i život sa Spasiteljem. On je svjetlo koje prosvjetljuje čovjekovu vjeru, osmišljava život, ispunja čežnju. Muket grije i osvjetljava, troši se i izgara, i umire u mukama za nas te time simbolizira i muku Isusovu koji je umro na križu za naše spasenje..Fra Leonardo Čuturić (1881 -1947) u svojoj knjizi „Vjera Bosne“ u poglavlju o blagoslovinama kad je riječ o svijećama piše: Blagoslovljene svijeće, koje se blagoslivljaju na blagdan Marijna Očiščenja (Svijećnica – Kalendora), u istoj su časti kod katolika kao i SVETA VODA. Zovu ih kalendorskim svijećama. Mora ih imati najsiromašnija kuća za mrtvaca, za mladu nedjelju, za Božić. Te svijeće i mukete su sami sobom saljevaju od čistoga voska i drže pčele najviše poradi voska... Po starim bosanskim varošima ima još običaj, da vješte žene saljevaju za blagoslov tako zvane mukete (smotke), koje saviju u pravilni četverokut ili trubu s mnogo jednakih svitaka. Ovaj blagoslovljeni muket pale u crkvi pod misom pri pobožnostima presv. Srcu Isusovu, Gospi, sv. Anti...
Kako se pravi Muket ili Marinska svijeća?
Mnogo truda, ručnog rada, vremena, umješnosti i znanja treba uložiti u izradu svijeća, na onaj tradicionalni način baš kao što su to činile naše bake i prabake.Umijeće izrade Muketa ili Marinske svijeće učilo se od mladih dana od majki i baka, a danas to znanje samo rijetki prenose na mlađe kako bi se ova tradicija sačuvala od zaborava.Trebalo je nabaviti dvije okrugle, dva sita ili dvije kante, dovoljno pamučne niti i dovoljno voska što u ta stara vremena nije bilo nimalo jednostavno a pamučnu nit su izrađivali sami. Rašljama se pamučna nit utapala u vosak a dvije žene sa sitom u rukama su namatale muket na sito. Mnogi su držali pčele samo zbog izrade muketa i svijeća. Blagoslovljeni Muket je morao trajati godinu dana i palio se samo u izuzetnim prilikama.Postupak izrade muketa nije kompliciran, najbitnija je organizacija i priprema, potrebne su najmanje tri osobe, drvene ili metalne rašlje, pamučne niti, prirodni, isključivo čisti pčeljinji vosak i posude u kojoj se vosak rastopi.
Muket ili Marinska svijeća se pravi od konca, fitilja, isključivo od pamučne niti, koju su ranije generacije same proizvodile predući pamuk, a danas se on može kupiti. Vosak se morao rastapati polako, temperatura voska, zbog kristalizacije voska, mora biti između 40-65.5 stepeni Celzijusa. Pamučnan nit se u zavisnosti od imovnog stanja to jest količine pamučne niti i čistog pčelinjeg voska koje su ljudi posjedovali, provlačio uz pomoć rašlji 1, 2, 3, 4 do 5-6 puta puta kroz rastopljeni vosak da bi se dobila željena a i istovremeno ravnomjerna debljina. Ravnomjerna debljina se u nekim krajevima dobivala tako da bi se nit provukla kroz jedan, dva ili tri milimetra debelu okruglu rešetku koja je skidala višak voska. Takve rešetke su se posebno upotrebljavale u industrijskoj proizvodnji muketa i u velikm hodočasničkim mjestima koja su prodavala mukete a muketi doneseni sa hodočašća su se cijenili kao posebno sveti i blagoslovljeni. Takvi muketi su bili prava mala umjetnička djela, ofarbani raznim bojama, i ukićeni raznim ukrasima i ornamentima... Svako povlačenje niti kroz otopljeni vosak, podebljavalo je nit, što je dovodilo do boljeg osvjetljenja.
Najteže bi bilo započeti motati muket i to su znale samo starije i iskusnije žene. Jednom kada se napravi željena mustra ona se samo morala slijediti do kraja namatanja muketa pa su to preuzimale neiskusne djevojke. Voštani fitilj se još topao motao u četverokut, trubu ili kod nas u valjak, klupko, u svakom kraju na poseban način da se dobije željeni izgled. Muket ili Marinska svijeća obično ima nit dugačku od par centimetara, par metara, pa čak do 15-ak a neke i do 20-ak metara.Ova lijepa tradicija, koja je jedna od posebnosti posavskog ali i žepačkog, šeherskog i drugih krajeva, traje i dalje, mada polako ali sigurno izumire a mi se nadamo da će se mnogobrojne udruge početi baviti ponovnim oživljavanjem ove lijepe i duge tradicije...Za porijeklo riječi muket postoji više verzija:1. Po riječi muka, jer je sve što se radilo pri tom malom izvoru svjetlosti bilo sa mukom napravljeno imajući isto tako na umu ljudski trud i muku ali i muku i trud pčela koje trebaju sakupiti vosak i prigodu paljenja kod uvijek mučnih, smrtnih slučajeva.2. Ime je nastalo preoblikovanjem turcizma „mukava"(debela dugačka lojana svijeća) koja je u turski došla iz arapskog „muqawwa", 3. Riječ vuče porijeklo iz francuskog jezika od riječi „mouchette" , jedan mali pribor sličan makazama koji je služio za gašenje svijeća, iz vremena kad je Napoleon protutnjao Bosnom ili voštani fitilj svijen u spiralu, B. Klaić, Veliki riječnik stranih riječi 4. Riječ vuče porijeklo iz francuskog jezika od riječi musket, puška i pištolj sa fitiljom, "Fitiljača".5. Talijanski mocolo znači ostatak (nagorjele) sviječe6. Furlanski mochete znači usječak za nit fitilja koji se stavlja u ulje i unutar svijeće ili u lampu uljanicu.