Stari Rimljani su jednom mjesečno cijeli dan jeli isključivo poriluk, evo i zašto

Što se ovog drugog tiče tu kao idealan spasilac nastupa – poriluk. Naime, ova ukusna biljka izvor je vitamina C i B6, folne kiseline, mangana i željeza. Zbog toga što obiluje sumporom, blagotvorno djeluje na izlučivanje želučanih i crijevnih sokova, jetre i žuči te štiti od karcinoma debelog crijeva.

No, najvažnije je da je svježa, onakva kava se može naći u lancima Tommy trgovina. Pravi domaći sezonski poriluk s Tommyjevih polica zapravo je idealan paket zdravlja, a preporučuje ga se jesti što više sirovog. Zato je važno da je svjež. Naime, s obzirom na to da se kuhanjem smanjuje količina vitamina i minerala, kuhani poriluk postaje dobar izvor mangana i osrednji izvor željeza, folne kiseline i vitamina B6.

Radi se o vrlo staroj biljki koju smo kultivirali ima više tisuća godina. Kao što joj samo ime sugerira u bliskom je srodstvu s crvenim lukom, češnjakom i ostalom vrstama luka, a „praotac“ današnjeg poriluka jest Allium ampeloprasum, divlja vrsta koja se može naći u Portugalu, Sjevernoj Africi kao i u Iranu i Turskoj.

Već smo spomenuli kako je vrlo rano kultiviran – uzgajali su ga stari Egipćani, Grci i Rimljani. Svima njima je on bio na glasu, osim po nutritivnim vrijednostima, i kao ljekovita biljka. Ako nam ne vjerujete, pročitajte što su pisali o poriluku. Primjerice, stari Plinije govori o danima poriluka. Da, dobro ste pročitali. U starom je rimu Neron uveo jedan posebni dan (jednom mjesečno) kada se jede isključivo – poriluk. Navodno je to osiguravalo svim stanovnicima Rima što bolji glas. Koliko je to istinito zapravo je upitno, ali činjenica je da se poriluku ne mogu spočitati njegovi zdravstveni benefiti.

Uza sve - i 'figura'

A, uz to – sa svojim dugačkim plosnatim zelenim listovima koji rastu jedan pored drugog u obliku dugačkog cilindra, baš lijepo „figura“ pored svih ostalih domaćih i svježih namirnica koje možete naći u Tommyja. S tim da će sa svojom rafiniranom aromom biti ili ukusan temelj nekom jelu ili idealan začin. Bez obzira koristili spomenute listove ili njegov podzemni zadebljani bijeli dio.

Poriluk je zdrav i ukusan cijelom svojom dužinom…

Već smo spomenuli kako je najbolji sirov – tada predstavlja idealan izvor mangana, prijeko potrebnog minerala. Poriluk dijeli dosta karakteristika s češnjakom, crvenim lukom, ljutikom i vlascem, no znatno je blažeg okusa i mirisa, što će se svidjeti onima kojima smeta miris daha nakon objeda. Za razliku od spomenutog povrća, poriluk krasi viši sadržaj bjelančevina, ali i beta-karotena kao i vitamina C.

Zbog toga je idealan za zimske mjesece koji su pred nama. Uz to, ako baš moramo kuhati poriluk, da bismo sačuvali što više njegovih zdravih karakteristika preporučuje se da ga se ubaci direktno u vruću vodu.

Osim zbog minerala i vitamina, poriluk je cijenjen i zbog fitokemikalija koje sadrži. To su biološki aktivne biljne molekule koje u suradnji s vitaminima i mineralima povoljno djeluju na zdravlje. One imaju sposobnost moduliranja metabolizma organizma te tako preveniraju pojavu malignih oboljenja. Imaju i zaštitno djelovanje jer učvršćuju i poboljšavaju obrambene mehanizme u organizmu.

Također valja spomenuti da je poriluk preporučeno rezati ne samo zbog praktičnih razloga (s obzirom na veličinu njegovih listova) već i zbog činjenice da ta biljka sadrži tiosulfonate koji rezanjem ili drobljenjem povrća prelaze u sulfide. A, upravo ti sulfidi djeluju kao prirodni antibiotici, snizuju krvni tlak, jačaju imunološki i krvožilni sustav, spuštaju kolesterol, aktiviraju enzime koji sudjeluju u detoksifikaciji organizma, te imaju ulogu prevencije pojave malignih oboljenja.