Krumpiri za pranje prozora, a kiseli kupus za tepihe
'Zdravlje zavisi u prvom redu od okoline: kakva okolina, takvo zdravlje. Našu okolinu čini većim dijelom godine naša kuća. Prema tome naše zdravlje zavisi u velikoj mjeri baš od kuće... Da bi bila kuća čuvar zdravlja, treba znati kuću graditi, urediti i održavati. Sve ovo mora znati svaka napredna domaćica', tako počinje uvod u 'Knjigu za svaku ženu' izdanu je davne 1952. godine u Zagrebu, u Hrvatskoj seljačkoj tiskari.
Ova knjiga, danas već požutjelih korica, bila je namijenjena mladim ženama kako bi postale 'uzorne domaćice'. Uzornu ženu tog doba su opisali ovako: 'Ona je domaćica, majka, odgojiteljica, čuvarica zdravlja i njegovateljica bolesnih ukućana. Ona brine o prehrani, a o pravilnoj prehrani ovisi pola zdravlja... '
Knjigu je izdalo društvo Seljačka sloga, a za sebe su napisali kako su oni 'društvo za prosvjećivanje sela, a ova knjiga je prvi pokušaj da se u jednoj knjizi sakupi sve ono znanje koje je potrebno naprednoj domaćici i majci'.
Osim trikova za čišćenje, u njoj se nalazi još mnoštvo savjeta za domaćinstvo, od toga kako namjestiti i urediti dom, pravilno kuhati, krojiti i šivati do brige o djeci, bolesnicima, o vrtu, domaćim životinjama...
Izdvojili smo pregršt praktičnih savjeta iz tog doba za čišćenje, a spomenut ćemo vam i neke metode koje danas više služe kao zanimljivost za pročitati, nego što bi ih mnoge domaćice koristile. Na primjer, drvene podove su ribali mješavinom sapuna, vode i pepela.
Ženama su savjetovali da svako jutro kuću dobro provjetre i 'osunčaju posteljinu jer sunčeve zrake ubijaju svojim djelovanjem sve zarazne klice'. Nakon toga, dom je valjalo pomesti, ali ne bilo kako. 'Prije metenja treba oko metle namotati vlažnu krpu i otvoriti prozore. Nos i usta treba vezati tankom maramom, da se ne udiše prašina'.
Preporuka domaćicama bila je pomesti kuću svaki dan, a izribati podove od dasaka jednom tjedno sapunicom i čvrstom četkom. Sodu bikarbonu nije bilo pametno koristiti jer 'od nje daska vremenom posivi'. Daske su se ribale u smjeru linija koje su na njima. Sapunicu za pranje podova radile su tako da su sapun izrezale na tanke listiće, stavile ih u vodu i ostavile na štednjaku da provrije. 'Za pranje podova dobro je u to dodati i lug od pepela'.
Ukoliko su si željele olakšati posao, preporuka je bila pofarbati drveni pod i premazati ga laštilom, 'tako je lakše čistiti'.
Sa parketima se postupalo pažljivije pa je savjet bio ribati ih benzinom. 'Time se uklone sve mrlje i nečistoće, parketi dobiju svijetložutu boju i nakon laštenja postaju kao novi'. U ovom pasusu su upozorili domaćice da budu oprezne jer je benzin lako zapaljiv.
Prije pranja prozora rolete su se očistile od prašine. Stakla su se prala mješavinom vode i octa jer 'ocat daje staklu ljepši sjaj i brže se suši. Za brisanje i sjajenje stakla služi novinski papir umjesto krpa'.
Preporuka je bila obrisati prozore svaki dan
U to doba za pranje prozora služio je i krumpir, a koristio se ovako: 'Razreže se oguljeni i čisto oprani krumpir i time se obriše staklo, zatim ispire čistom krpom i konačno osuši novinskim papirom'. Nisu pojasnili zašto baš krumpir. Preporuka je bila obrisati prozore svaki dan. Mrlje od vapna su sa stakla uklanjali octom, a mrlje od uljane boje - terpentinom. Za nečistoću koja ostaje nakon muha bila je dovoljna topla voda.
Uz savjete o pranju prozora stajalo je i upozorenje: 'Prozori se ne smiju prati nikada ako u njih upire sunce, jer od sunčanih zraka staklo poprima plavkastu boju'.
Kako su i slike na zidovima djelomično od stakla, i njih je trebalo redovito prati - mješavinom vode i octa te na kraju prebrisati novinskim papirom. Isto su postupali i sa ogledalima. Nečistoće od muha na okvirima slika i ogledala uklanjali su špiritom (etilnim alkoholom).
