U prijedlogu odluke navedene su najniža, najviša, te najviša cijena dozvole za telekom operatere, koju bi mogli podnijeti bez povećanja cijena svojih usluga prema krajnjim korisnicima.
Najniža predložena cijena dozvole je 1,2 miliona KM po operateru. Za izračun ove cijene korišteni su Bruto društveni proizvod po glavi stanovnika u BiH, broj stanovnika prema popisu iz 2013. godine, te veličina frekventnog spektra koji će biti dodijeljen svakom od operatera.
Najviša cijena dozvole, prema prijedlogu RAK-a, mogla bi biti 29,1 milion maraka po operateru. Do ove cijene se došlo uzimajući u obzir prosječne početne i postignute cijene dozvola za 4G mrežu u državama EU. Također, u obzir je uzeta veličina spektra koji će biti dodijeljen svakom od tri operatera, te broj stanovnika prema popisu iz 2013. godine.
Kod kreiranja najviše cijene koju bi mogli prihvatiti operateri , a da pri tome ne moraju povećavati cijene svojih usluga prema krajnjim korisnicima, u obzir je uzeto poslovanje telekom operatera u trogodišnjem periodu 2014.-2016. Parametri koji su korišteni kod izračuna su, među ostalim, ostvareni prihodi, broj korisnika, kao i procijenjena vrijednost investicije za uvođenje 4G mreže. Ovakvim izračunom došlo se do do cijene dozvole od oko 17,5 miliona maraka po operateru.
Na kraju su u RAK-u predložili da cijena dozvole za 4G mrežu ipak bude ona najniža, 1,2 miliona KM, a kao obrazloženje su iskoristili više argumenata, s tim da se operaterima postave takvi uvjeti koji će im omogućiti normalno poslovanje bez povećavanja cijena prema krajnjim korisnicima.
Najvažniji je novi način dodjele dozvola. Naime, prilikom dodjele dozvola za GSM i za 3G mrežu, one su se dodjeljivale za pružanje usluga, uz obavezu pokrivenosti signalom 97 posto stanovništva. Sada bi se dozvole trebale dodjeljivati za korištenje frekventnog spektra, ali su obaveze pokrivenosti daleko veće.
Posljedica ranijeg načina dodjele dozvola je da su operateri kvalitetnim signalom pokrivali uglavnom urbane centre, posebno u dijelovima u kojima su imali veći broj svojih korisnika. Ruralni dijelovi zemlje, posebno oni u kojima je svaki od operatera imao mali broj svojih korisnika su bili pokrivewni ili slabijim signalom, ili su bili potpuno nepokriveni.
Sada bi operateri trebali dobiti obavezu da u tri godine po dobijanju dozvole moraju do te mjere razviti svoju mrežu, tako da signalom 4G mreže, jednakog kvaliteta, bude pokriveno 90 posto teritorije BiH, bez obzira na broj korisnika u pojedinim dijelovima zemlje. Osim toga, morat će biti pokriveno i 95 posto putnih pravaca, odnosno autoputeva, te magistralnih i regionalnih cesta, uključujući i objekte poput tunela, mostova i vijadukta. Također, imat će obavezu da govornom uslugom pokriju 97 posto teritorije, a ne više stanovništva.
Najvidljiviji efekti ove obaveze će biti, između ostalog, i to da se više neće dešavati da u tunelima nema signala mobilne mreže.
Osim toga, operateri će, u istom trogodišnjem periodu, imati obavezu da razvijaju svoju mrežu u pravcu uvođenja 5G tehnologije. Naime, prema planovima EU, do 2020. godine u svakoj državi članici po jedan grad bi trebao biti pokriven 5G mrežom, a do 2025. godine svi veći gradovi u EU bi bili pokriveni ovom mrežom. Kako se ne bi ponovilo kašnjenje, kao u slučaju uvođenja 4G mreže, operaterima će biti postavljena i ova obaveza.
Ovakvo širenje i razvoj mreže će iziskivati velike investicije operatera, koje bi trebale iznositi oko 60 miliona KM po operateru, navedeno je u obrazloženju predloženih uvjeta za dodjelu dozvola 4G mreže.
U obrazloženju odluke je navedeno i nekoliko ekonomskih pokazatelja. Prije svega, BiH je posljednja država u Evropi i jedna od posljednjih u svijetu koja uvodi 4G mrežu.
Također, treba znati da su države članice EU, prilikom uvođenja 4G mreže, frekventne blokove za ovu uslugu operaterima dodjeljivale putem aukcija, pa ko ponudi više taj i dobija dozvolu. Zahvaljujući ovom principu, postignute su dalekove veće krajnje cijene dozvola u odnosu na početne. Posmatrajući evropski prosjek, postignute krajnje cijene dozvola su bile tri puta veće od početnih.
Vijeće ministara BiH je Politikom u sektoru telekomunikacija propisalo da će se ukupan frekventni spektar namijenjen za 4G mrežu podijeliti na tri jednaka bloka, koji će biti dodijeljen dominantnim telekom operaterima, BH Telecomu, HT Mostaru i M.telu. To znači da neće biti licitiranja cijenom dozvole, nego će svaki od operatera platiti unaprijed određenu cijenu.
Odlukom o uvjetima za dobijanje dozvola predloženo je da se one izdaju na period od 15 godina. Predloženo je i da se vrijednost naknade za korištenje frekventnog spektra, odnonso koncesije, poveća sa sadašnjih blizu 3,7 miliona KM po operateru na nešto više od 6,8 miliona maraka po operateru godišnje. To znači da će se prihodi od ovih koncesija povećati sa sadašnjih 11 miliona martaka, na više od 20 miliona KM godišnje.
Kao još jedan kriterij pri određivanju cijene dozvole korišteno je i poređenje stepena upotrebe mobilnih tehnologija u zemljama EU i u BiH. Tako je stepen penetracije, odnsono broj pretplatnika na 100 stanovnika u zemljama EU 125 posto. To znači da veliki broj pretplatnika koristi dva ili više brojeva mobilnih telefona. U BiH ovaj stepen iznosi 94 posto, odnosno na svakih 100 stanovnika njih šest nema mobitel.
Također, od ukupnog broja pretplatnika u zemljama EU, njih 84 posto koristi mobilne internet mreže, odnosno 4G mrežu. U BiH stepen korištenja interneta putem mobitela iznosi 37 posto.
Napokon, u zemljama EU, od ukupnog broja korisnika, tek njih 40 posto koristi pre-paid kartice, koje se mogu nadopunjavati, dok su 60 posto post-paid korisnici odnosno pretplatnici. U BiH čak 74 posto korisnika su pre-paid, a tek 26 posto je pretplatnika. Vrijedi napomenuti da telekom operateri daleko veću zaradu ostvaruju od post-paid korisnika, odnosno pretplatnika, kojima se ne može dogoditi da im nestane “kredita“, a samim tim manje vode računa o tome koliko dugo razgovaraju ili koriste internet, odnosno koliko novca troše.
Sve navedeno nalazi se u prijedlogu odluke o uvjetima dodjele dozvola za 4G mrežu, kao i u obrtazloženju ovog prijedloga, koje je RAK uputio Vijeću ministara, tačnije Ministarstvu prometa i komunikacija, a ono je dalje ove dokumente uputilo nadležnim entitetskim institucijama radi pribavljanja njihovog mišljenja.
Nakon što dobije ta mišljenja Vijeće ministara će donijeti konačnu odluku o uvjetima za dodjelu dozvola, koja moža, ali i ne mora ispoštovati preporuke RAK-a.
Izvor: Faktor