Vrlo je teško zamisliti neki javni društveni prostor osim, nadamo se, škola i bolnica u kojima pušenje nije dozvoljeno ili poželjno. Dim se vije svuda, u kafićima se podrazumjeva, na ulici je sasvim normalno vidjeti ljude kako puše, postoji i nešto što se zove cigaret pauza pa uposlenici firmi ili učesnici različitih aktivnosti i seminara ne poropuštaju tih dragocjenih pet minuta za svoju dozu nikotina.
Kao djecu još od naranije mladosti ipak nas ne uče nas da je pušenje nešto dobro i prihvatljivo. Svi smo mi, kao djeca, svoje roditelje često upozoravali kako pušeći zagađuju okolini, štete našem ali i svom zdravlju. Mnogobrojne su i različite kampanje protiv pušenja. Svi imaju sasvim dovoljno jasnih informacija o ovoj navici. Situacija se ipak sa godinama nekako promjeni pa teenageri među svoje prve znake neovisnosti i „zrelosti“ ubrajaju i dan kada su povukli prvi duhanski dim. Motivi kojima oni koji uopšte žele govoriti o svojoj lošoj navici još su i : pokušaj smanjena stresa, užitak cigarete uz kafu, duga čekanja i mnoge druge prilično nelogične odgovore.
Pušenje se smatra vrstom loše navike i pušači u koje i sam spadam nisu voljni tu naviku ozbiljno dovoditi u pitanje. Obično su svi svjesni štetnosti, jasno im je da smeta i drugima ali se neće baš ugodno osjećati ukoliko im se onemogući pušenje u gostima kod prijatelja ili u kafiću. Na velikim slavljima, svadbama i dočecima npr Nove godine, pušenje se jednostavno podrazumjeva.
Postoje i mnoge metode koje na različite načine „garantuju“ prestanak pušenja ali i logički gledano vrlo je teško garantovati da ćete korištenjem, nikotinskih naljepnica ili žvaka sigurno ostaviti svijet dima.
Mogućnost da se teško razbolite, dobijete karcinom ili teško oštetite disajne puteve očito nije dovoljan razlog za strah osim za one koji spoznajom da im je dijagnosticiran teški zdravstveni problem obično shvataju nerazumnost daljeg izlaganja dimu.
Postoji međutim jedan, nešto lakše razumljiv, razlog koji bi vas mogao ako ne motivisati a onda barem potaći na razmišljanje da li je ovo navika bez koje baš ne možete i da ništa ne biste dali za svoje male rituale cigarete uz jutarnju kafu sa prijateljima ili uz čašu vina u restoranu.
Prosječna kutija cigareta danas košta oko 5KM. Prosječan pušač potroši oko jedne kutije dnevno. Dakle sedmično na cigarete potroši 35km, mjesečno 140KM, godišnje 1680KM. Dodamo li ovoj brojci „specijalne prilike“, zaboravljene kutije i slične „nepredviđene“ situacije vrlo je moguće da se brojka uvećava a uz broj popijenih kafa samo da bi smo uz njih zapalili cigaretu i „izgubljenih“ upaljača, sigurno nas dovodi do nekih 2000KM godišnje. Dakle zaista volimo cigarete, na kraju brojke to dokazuju. Naravno volimo i druge stvari, recimo putovanja. Volimo ići primjerice na more ali apartmani su, tako smatramo, sve skuplji i skuplji. Sanjamo da odemo na Bali ali preskupo je i sa tim su se mnogi od nas već odavno pomirili. Nakon odmora kreće škola, udžbenici, torbe i oprema sve su skuplji, nemamo novaca i sasvim je jasno da ćemo eto morati podići kredit, pa dječije ekskurzije pa kojekakve „mamipare“. Odlasci na skijanja su „preskupi“, izlasci u restorane uhhhh..razmišljamo tako dok otvaramo kutiju cigareta i već prilično uzbuđeni palimo još jednu.
Vrlo rijetko pomislimo koliko smo nevjerovatnih događaja, lijepih mjesta i prilika da usrećimo sebe i druge jednostavno....jednostavno popušili. Naravno ostaje činjenica da se možemo i teško razboljeti konzumirajući cigarete ali to je već stara dosadna priča sa početka teksta.
Vremenom osjećamo i prve životne zdravstvene limite, osjećamo potrebu sa rekreacijom koja nam je opet skupa, zamislite da morate dati čitavih 700KM za godišnje članstvo u teretani? Kosa vam se diže na glavi zar ne? Opet pored činjenice da je odlazak primjerice na fitness tako „skup“ stoji i činjenica da mi imamo ne samo taj novac nego, ukoliko smo prosječan pušač, i još tri puta toliko.
Ne postoji garancija ili način kojim bi utvrdili koliko dugo ćemo živjeti i od čega se možemo razboljeti iako cigarete povećavaju rizik i u jednom i drugom slučaju. Ipak činjenica da vlastiti novac možemo potrošiti i na ljepše, korisnije i zdravije stvari postavlja jasno pitanje. Da li zapravo želimo živjeti zdravo i sadržajno za „skupe pare“ koji imamo ili živjeti nezdravo i rizično za istu sumu koja nam, koliko god kukali na besparicu i skupoću, ipak zvecka u džepu.
Svako od nas bira svoj put, u redu ljudski je i ponekad zapaliti cigaretu ali masovni duhanski konzumerizam kakav nažalost većina nas praktikuje možda bi trebali barem malo preispitati.