Nemojte kretati u šumu u potragu za gljivama ako niste stručnjak za to područje ili ne idete s iskusnim gljivarom. U svijetu ovih slasnih jesenskih plodova postoji mnogo opasnih kopija koje je nemoguće razlikovati samo golim okom, pa valja biti oprezan.
Micetizam ili trovanje gljivama može izazvati sve od probavnih smetnji i boli u trbuhu, preko zakazivanja pojedinih organa do smrti, pa je pametnije odustati od berbe nego riskirati vlastito zdravlje i život. Nemojte se povoditi niti za ovim narodnim mudrostima u biranju neotrovnih od otrovnih plodova.
1. Izbjegavajte gljive jarkih boja jer su otrovne.
Boja gljive nije nikakvo jamstvo u biranju sigurnih gljiva od onih štetnih za zdravlje jer jarke klobuke gljiva imaju i neotrovne vrste. Isto tako nije istina da samo otrovne gljive imaju plavičastu stapku kad ih zarežete, ili će postati ružičaste kad ih nakratko prokuhate u vodi.
2. Možete jesti gljive koje je gricnula već neka šumska životinja.
Iako životinje imaju jake nagone za preživljavanjem u prirodi, nitko vam ne jamči da životinja nije oboljela nakon što je probala gljivu. Također, gljiva koja je sigurna za životinju ne mora biti sigurna i za čovjeka.
3. Dobra termička obrada uništava otrov u gljivama.
Dobra termička obrada poput pečenja na visokim temperaturama može uništiti salmonelu iz zaraženih namirnica, ali ne i otrov iz svih opasnih gljiva. Neke otrovne vrste nisu osjetljive na promjenu temperature.
4. Gljive koje dobro mirišu jestive su.
Iskustva osoba koji su preživjeli trovanje gljivama govore da otrovne vrste gljiva mogu imati odličan okus, pa ono nije nikakvo mjerilo u procjenjivanju (ne)opasnosti ploda.
5. Jestive gljive imaju okrugao klobuk, a otrovne zašiljen.
Oblik klobuka i njegova veličina također nisu jamac sigurnosti kod biranja gljiva. Nije istina da samo jestive gljive imaju okrugao i ravan klobuk, a da otrovne imaju zašiljen klobuk.
