“Ovo je moj odgovor na reportažu Edine Đogo, “ISPOVJEST ŽENE NA RADU U USA”. U prilogu su i neke od slika koje pokazuju kako su osobe “mučenički tretirane””, navodi se u objavi Alme Zildžo koju objavljujemo u cjelosti:
Prvo ću vas zamoliti da mi ne stavljate titulu “Gazdarice” ja sam radnik, kao i svi ostali zaposleni u mom restoranu.
Ne želim da ovo izgleda kao pravdanje, jer nemam obavezu niti potrebu da se pravdam, ovo pišem kao UPOZORENJE svim koji se nalaze u USA, da prije nego što nekome otvore svoja vrata, da ne razmišljaju srcem i dušom nego mozgom.
Nakon razgovora sa glavnim urednikom portala “Doznajemo.com” gospodinom Alenkom Zornija želim da iznesem moju stranu ove priče kao upozorenje raznim portalima, novinama i socijalnim medijima da ne žure sa objavljivanjem prije nego provjere detalje. Osnovni, pravosudni i novinarski zakon, a Bogami i ljudski je da se saslušaju obadvije strane.
U ovom slučaju to je prekršeno, čime mi je nanesena neprocjenjiva šteta.
Ovaj slučaj predstavlja iznošenje neprovjerenih i neutemeljenih informacija o osobi, koja je iz nečijeg hira i inata iznesena pred lice i sud javnosti, kojom sam ja izvrijeđana sa prijetnjama i raznim epitetima što ne služi na čast svim osobama koje su to napravile i još uvijek prave.
Po Američkom zakonu ovo se pravno zove “SLANDER” ili usmeno prenošenje, ili “LIBEL” (pismeno prenošenje), po US zakonu, U.S. 254., 84 S. 710,11 L.Ed. 686 (1964) predstavlja težak kriminalni prekršaj nanosenja povrede imena u privatnom i poslovnom smislu osobi koja nije imala priliku da da svoju izjavu, a po BH zakonu “nanošenje duševne boli” pa tako niko nije zaštićen bez posljedica.
MIZERNA SATNICA
Kao vlasnik restorana radim sve legalno i transparentno prema zakonima države kojoj živim. Svi naši zaposlenici, ukupno njih devet, su legalno prijavljeni i uredno plaćaju svoju taksu. Sva plaćanja su regulirana prema zakonu preko Pay Roll kompanije. Visina plaćanja je prema kvalifikacijama i iskustvu i niko nema satnicu ispod $10.00 na sat. Sve nacije i kolori su zastupljeni što nas čini ponosnim bez ikakve diskriminacije. Nažalost, iz BiH nikada nismo tražili radnike za restoran niti su nam bili potrebni. Dešava se da nas ljudi iz BiH zovu tražeći posao nadajući se da im možemo pomoći, međutim, mi im nismo u stanju to omogućiti.
EDINA ĐOGO I CVJETA TOMAŠKOVIĆ, UIGRANI TANDEM?
Edina Đogo, autor spornog članka, je bila gost naše kuće i obitelji. Po preporuci nase Brčanke, dugogodišnje prijateljice Zlate Kalić iz Chicaga koja je jedan od organizatora i članova kluba Brčaka, i tetke Ufete Suljić takođe Brčanke.
Predstavljena kao ugrožena samohrana majka, Brčanka, koja je tražila pomoć da bi izdržavala svoju maloljetnu kćerku. Rečeno nam je da je Edina, kao poznati novinar, postala žrtva politickih malverzacija i da je proganjana od strane lokalnih političara. Nažalost, nisam ništa prije provjeravala nego sam slušajući svoje srce i uz poštovanje prema gospođi Kalić, priču prihvatila bez pitanja. Učinili smo sve da Edini pomognemo u smještaju, učenju jezika, svim mogućim što smo joj mogli pružiti, kao svom najrođenijem. Na raspolaganju i korištenje je imala sve u našoj kući: TV, computer, internet, telefon, sobu sa kupatilom, hranu, auto. Upoznala je većinu naših prijatelja i porodicu.
Njena namjera je bila da provede dva mjeseca sa nama do povratka u Chicago. Za to vrijeme tetka joj je trebala osigurati uvjete boravka u Chicagu, eventualno joj naći posao ili je vratiti nazad za Bosnu. Potrudili smo se da joj učinimo što ljepši boravak kako bi imala pozitivan dojam o zemlji u koju je došla. Nakon dva mjeseca Edina je odlučila da želi ostati u USA i pokrenula je postupak za dobivanje stalnog boravka u USA kod Emigracionog Ureda koji je još u procesu. Naravno, odlučili smo joj pomoći i financijski i ljudski da ostvari tu mogućnost. Kako je vrijeme prolazilo Edinu smo sve više upoznavali i ustanovili da su neki od detalja o njoj netačni. Da ona nema nikakvu završenu novinarsku školu, da je radila kao spiker na privatnoj TV vlasnice g. Sabire u Brčkom, da je provela u braku pet godina sa mužem, ocem njenog djeteta, koji je poznati vehabija, da je bila u Beču pod uticajem muža I organizovanih islamista na islamskoj indoktrinaciji. Muža je upoznala u Maoči kod Brčkog gdje je navodno preživjela NATO bombardiranje navedenog sela. Ustanovili smo da ona nije imala nikakvih političkih i religijskih problema u Brčkom nego je vršila pritiske na pojedine ljude iz struktura politike, novinarstva, sporta i biznisa kako bi ostvarivala finansijsku korist. Poslije Brčkog otisla je u Švicarsku i tamo je imala zdravstvenih problema kao i problema sa vlastima i policijom u gradu Lucernu. Edina ima dva profila na Facebook-u na kojim možete naći imena ljudi kojima je prijetila i ucjenjivala kao i svu dodatnu korespondenciju na tu temu. Sve navedeno je provjereno i stoji zapisano i potvrđeno od vrijeđanih i ucjenjivanih osoba. Po tom saznanju, ja sam joj otkazala gostoprimstvo, reakcija je bila prijetnjama da će me zgaziti, zatvoriti, da će napisati članak u Avazu o mom biznisu i familiji te da ću ja nju upamtiti. Primila sam razne prijeteće poruke putem teksta, upućene meni lično kao i nekim mojim prijateljima. Ja na to nisam obraćala pažnju jer sam smatrala da joj je prioritet da se pozabavi svojim opstankom, učenjem i organizacijom budućnosti u ovoj zemlji.
U “Doznajemo” portalu je objavljen članak o meni nakon čega smo ustanovili da je Edina oficijelno zaista vanjski suradnik navedenog portala, gdje je navedeno – stalna saradnja.
Šta reći dalje nego pomozi sirotu na svoju sramotu.
Ovo su neki od dokaza kako je Edina teško živjela putujući u Hollywood I Disneyland, što smo joj mi omogućili.
Disneyland
Brčanka Cvjeta Tomasković, nije pronadjena preko FB nego na inicijativu Edine Đogo i preporuku iste, da je Cvjeta sama, bez obaveza i da će joj dobro doći boravak u sunčanoj Californiji jer je bolesna. Cvjetu lično poznajem još iz školskih dana.
Cvjeta je došla kao gost u moju kuću i kuću moje majke, koja nije ni nesposobna, ni invalid nego usamljena i radovala se posjeti i druženju. Cvjeta je dočekana i ugosćena kao član porodice. U kući moje majke smetala joj je mačka, alergična na mačiju dlaku. Tamo je provela dva dana uz prisustvo dvoje ostalih clanova porodice, bez potrebe za ikakvim radom. Poslije nepuna dva dana vratila sam je u moju kuću, 180 km od kuće moje mame, gdje je bila gost bez ikakvih obaveza, sa namjerom da provede neko vrijeme prije povratka u Bosnu.
Niko nije tražio da radi bilo šta osim da se odmara i šeta. Trudili smo se da je odvedemo na razna mjesta, uradili smo za nju sve što smo mogli i imali vremena. U momentu kad se povrijedila niko nije bio s njom, niti se zna šta i gdje se desilo. Ja sam se u tom momentu nalazila 200 km dalje od kuće a moj muž u restoranu.
Cvjeta je odvedena na hitnu pomoć, ukazana joj je sva potrebna pomoć od dijagnoze, do fiksiranja zgloba. Gospođi Cvjeti je obezbjeđen profesionalni prevodilac od momenta prijema u bolnicu od strane bolnice. Otpuštena je iz bolnice, u roku od 4 do 5 sati, ni u kakvoj opasnoj po zivot niti teškoj situaciji, jer bi u tom slučaju bila automatski smještena u bolnicu. Otpuštena sa svim regularnim otpusnim papirima i zahtjevom da se napravi termin za kontrolni pregled za 4 do 5 dana, dok se stanje noge smiri.
Sve je urađeno, nazvali smo doktora za zakazani pregled, na što je doktor odgovorio da će na pregledu ustanoviti da li je potrebna kirurška intervencija ili samo bandažiranje iščašenog zgloba. Prilikom razgovora o eventualnoj operaciji Cvjeta je tražila da u slučaju da je operacija potrebna da želi da bude operisana kod doktora specijaliste ortopeda g. Dauta Hadžića u Brčkom, kojeg sam ja lično zvala i objasnila mu situaciju i od dr Dauta dobila odgovor da se Cvjeta javi u njegovu ordinaciju po dolasku u Brčko.
Prije bilo kakve nove odluke, savjetovali smo se sa doktorom koji je nju tretirao, da li može da putuje, što je doktor i potvrdio, da nije ni u kakvoj opasnosti i da se javi svom doktoru u Brčkom za sav daljnji tretman. Cvjeta je stigla kod nas 22 jula, povrijedila se 8 Augusta i vratila se u Bosnu 12 Augusta. Prije ulaska u avion dala sam joj $2000.00 kako bi se organizirala i da joj bude lakše kod kuće. Otputovala je u biznis klasi u kojoj je imala ležaj da se osjeća kako treba.
Nabavili smo joj kolica da se može neometano kretati do ozdravljenja. U Beogradu je dočekao prijatelj sa autom kome smo platili prevoz do kuće, čovjek kojeg mi a i Cvjeta poznajemo preko 30 godina.
U periodu od 3 dana, kad smo mogli dobiti promjenu tiketa, bila je njegovana i tretirana kao svaka povrijeđena osoba, od pomoći za toalet, od presvlačenja, hranjenja i svega što joj je bilo potrebno. Niko joj ništa nije uskratio niti onemogućio. Sve je urađeno po Cvjetinom zahtjevu i doktorskom odobrenju.
U Brčanskoj bolnici sve je teklo po planu, niti je došlo do bilo kakvog zatrovanja, oteknuća i po svim informacijama iz bolnice Cvjeta se oporavlja upravo onako kako doktor očekuje. Nalazi se u svom stanu i odlazi na previjanje i terapije. Nalazi se u rukama doktora koji je svjetskog glasa za ortopediju.
Naravno ja od prvog dana i još uvjek dobijam poruke o g. Tomašković da nisam dovoljno uradila za nju i da joj je potreban novac za kućnu njegu, terapije, prevoz, smještaj u zdravstvenim ustanovama. Ja lično ne bježim od pomoći niti od bilo čega ali ni u čemu nisam primjetila da je ijednom rekla da li je ona na bilo kakav način odgovorna za svoje stanje.
Cvijeta je prije dvije godine imala sličan evidentiran slučaj u Italiji (Pian Borno - Lombardija) kada je prilikom posjete prijateljici ispala iz autobusa i bila na sličnom tretmanu, i gdje je dobila pozamašnu odštetu od Transportne kompanije.
Na kraju, ne mogu da se otmem utisku veze Edine i Cvijete kao tandema koji je jako dobro iškolovan kako doći do novca bez muke i rada. Iz svega priloženog se vidi da je Edina Đogo novinarka koja je uzela i napisala ispovjest Cvjete Tomašković i sramotno iskoristila njeno stanje iz svoih privatnih pobuda. Iz ostalih dokaza mnogobrojnih video postavki na youtube radila je interviju sa istom Cvjetom iz raznih protestantskih, potraživačkih i ostalih pobuda. Sve se odvija pod plaštom jada, čemera i nepravde i Bosne u blatu. Ja sam naivno prevarena i zbog svog obraza i časti sam sve učinila da tim ljudima pomognem ali ovo je za mene veliko iskustvo i škola, pa vas molim poštovani čitaoci da dobro razmislite kada se odlučite pozivati goste, jer posljedice su nesagledive kao što se vidi iz mog primjera.
Svima je dozvoljeno da legalnim i pravnim putem ostvare svoja prava, pogotovo u ovoj pravno uređenoj državi, što ću ja sigurno učiniti, a vjerujem da je to i u BH moguće bez ucjena i pritisaka.
Na kraju još jednom podvlačim: čuvajte se ne, razmišljajte srcem i ne pravite greške.
Ja lično prestajem uz čvrsto obećanje samoj sebi da uzimam ulogu socijalne ustanove i smještam i pomažem ljude iz Bosne, nažalost i žao mi je jer tamo zaista živi na hiljade ljudi kojima treba pomoći. Nadam se da mi ovaj događaj neće pomutiti moju ljubav i osjećaj prema Bosni i promjeniti mišljenje o Bosancima.
Ja ovo pišem otvoreno ne pokrivajući moje ime nekim pseudonimom kao dotična novinarka niti imena učesnika. Časno je i pošteno otvoreno pisati i časno se potpisati i stati iza svojih riječi a ne sakrivati sebe i svoje želje i porive zbog svoje sigurnosti i svog statusa, i manipulisati povrijeđenom osobom.
Alma Zildžo