Miš(a) u ruke, Bakire!

Čim se koliko-toliko pribrao nakon što je izgubio ne samo Centar (koji, otkrio je prije dvije godine, vrijedi kao deset drugih općina!), nego gotovo cijelo Sarajevo, prvi je u Bošnjaka, analizirajući aktualne izborne rezultate, krenuo putem istine. Mora i on jedanput! "Svi smo mi tu vrlo blizu kada su u pitanju skoro sve vrste politika, skoro da su se ideološke razlike izbrisale između onoga što recimo od ove zemlje očekuju SDA, za što se bore DF ili SDP", kazao je Bakir Izetbegović, hvaleći pritom i kako se sarajevski pobjednici vrlo dobro koriste modernim sredstvima. Društvenim mrežama, naime. A među njima i nekadašnji mangupi iz esdeaovskih redova.

Slijedom čega bi se dalo zaključiti kako je temeljnoj u Bošnjaka glave došao Facebook više negoli odmetnuti Dino i tri hajduka, pa je Izetbegović mlađi žurno navijestio kako će uzdrmani stranački redovi biti osnaženi – hakerima (kad već ono s bugojanskim strahovitim granatama nije upalilo kod glasača!). Jer, radikalne situacije zahtijevaju radikalne mjere: Miš(a) u ruke, Bošnjače! Kad već – danas – granate ne pale.

Revolucija koja traje

No istina je, kazao bi onaj hrvatski pjesnik iz Čavoglava, voda duboka. Upotpunjenu sliku "sarajevske revolucije" dao je krupni kadar na jednoj privatnoj televiziji, gdje je vlasnik, urednik i voditelj "licem ulice", na prigodnom postizbornom sijelu, za zajednički stol posjeo sve izborne pobjednike. One, dakle, što su osvojili sarajevske općine: Stari Grad, Centar, Novi Grad, Ilidžu... na čelu s neformalnim liderom pobjedničke četvorke Elmedinom Konakovićem i friškim (rujan 2020.) esdeaovskim disidentom Aljošom Čamparom, sivom eminencijom revolucije koja traje i aktualnim ministrom unutarnjih poslova Federacije BiH. U, inače, esdeaovskoj Vladi.

U jednom trenutku, usred analize (sarajevskog) izbornog fijaska Temeljne, stari/novi načelnik najmnogoljudnije sarajevske općine, Semir Efendić primijetio je kako su svi (nekoć) bili u SDA-u. A on je i dalje... mada je njegov odnos i sa strankom i osobito s liderom vrlo fluidan.

A to da su donositelji (velikih) promjena svi, ali baš svi s rečenoga pobjedničkog sijela izašli iz esdeaovskog šinjela, inspiriralo je sarajevski dnevnik Faktor za vrlo efektnu doskočicu: "...Novi načelnik Ilidže (gdje je SDA, op. a., vladao od stoljeća prošlog) Nermin Muzur izlaskom iz SDA prestao je biti 'nacionalista' i sada je predstavnik 'građanskih stranaka'. A kandidat Četvorke za načelnika Ilijaša, Amar Dovadžija u srpnju je ove godine kao član SDA bio 'nacionalist', a danas je 'građanska alternativa' toj istoj stranci", analizira list, blizak, doduše, SDA-u, poentirajući podatkom kako su od devet općina Županije Sarajevo u njih sedam načelnici sadašnji ili bivši članovi "nacionalističke" (s ili bez navodnika, tko kako voli...) SDA.

Nema tu granica

Ali, ovoj priči o tomu tko kad prestaje biti nacionalist, zapravo, nema kraja. Primjerice, jedan od prvih čestitara Konakoviću i (njegovu) Narodu i pravdi bio je predsjednik Stranke pravde i pomirenja Muamer Zukorlić: "...Posebno raduje da su građani naše prijestolnice Sarajeva u ovolikom broju prepoznali i nagradili vaš trud i rad u prethodnom periodu. Povjerenje koje Narod i pravda dobiva u relativno kratkom vremenskom rasponu od svoga osnivanja pokazatelj je da je koncept političkog djelovanja i programska platforma prepoznata od građana i da predstavlja budućnost Bosne i Hercegovine kao i nadu da će naša matična država konačno krenuti putem neophodnih društvenih reformi i oporavka iz višedesetljetnog letargijskog stanja koji su doveli do deformiteta čije posljedice najviše osjećaju građani", poručio je potpredsjednik Srbije (?!).

A primatelju na sarajevskoj adresi, korifeju, inače, građanske alternative nije zasmetalo ni "naša prijestolnica" ni "naša matična država"... Nema tu granica, kad pravednik čestita pravedniku!

Međutim, Konakovića, žestokoga borca protiv korupcije i nepotizma i kontroverznog muftiju Muamera, osim matične države i zajedničke prijestolnice veže i novac, koji, otkako su ga Feničani izmislili, zna praviti probleme. Poglavito – kad te uhvate. Naime, Tužiteljstvo Županije Sarajevo zaprimilo je 27. kolovoza informaciju Budžetskog inspektorata pri Ministarstvu financija ŽS koja se odnosi na izvršeni inspekcijski nadzor utroška novca kojeg je u svojstvu predsjedavajućeg Skupštine ŽS dijelio čelnik NiP Elmedin Konaković. Od 117 000 maraka, koliko je, nekadašnji predsjednik županijskog parlamenta odlučio podijeliti za projekte "od interesa za građane ŽS ili one što doprinose razvoju i afirmaciji ŽS i provode se na područje ŽS", više od polovice – 60 000 KM – pripalo je Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti (BANU), u kojoj vedri oblači akademik Zukorlić. Iz slobodarskog Novog Pazara.

Konakovićev reis

Pokušavajući, ne s prevelikim uspjehom, rastumačiti ovu sandžačku vezu, Konaković je kazao kako u to vrijeme čak nije ni poznavao svoga novog prijatelja iz dijaspore te kako je – štoviše! – u izboru između Zukorlića i Huseina Kvazovića bio za ovoga drugoga, koji je na kraju i izabran za reisa. Ali – aktualni je lider Četvorke tada bio u SDA-u i pod paskom Izetbegovića II., tako da nije lako vjerovati da je mislio svojom glavom. Uostalom, puste marke iz županijske kase brišu sve ružne uspomene.

No recimo da su to sve (prek)lanjski snjegovi... Neka, eto, promjena. A, evo, kako ih vide (?!) hrvatski mediji, kronično neutažive gladi za bh. senzacijama. Sublimirano sve se svodi na ovaj (zajednički) naslov: "U 'tamnom vilajetu' šamar nacionalnim strankama, na čelo Sarajeva stiže Srbin koji je 1991. odbio Miloševića i JNA."

O šamaru nacionalnim strankama već je, nadam se, dovoljno rečeno. A sad o – Srbinu... iz stoljeća prošlog. Pred ili postizborne situacije gotovo su redovito prigoda da se Bošnjaci, sarajevski napose, sjete Bogića Bogićevića i njegove povijesne uloge iz ožujka 1991., kada je na sjednici Predsjedništva SFRJ kazao: "Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji." S Bogićevićevim Ne Slobi, može se (još) mjeriti samo ono Titino Ne njegovu ruskom imenjaku. Bogića su od Daytona naovamo prizivali i kada je gorjelo u njegovoj matičnoj stranci SDP-u, ali on se uvijek ljubazno zahvaljivao. Uglavnom zbog zdravstvenih razloga.

Vratili se Srbi?!

Evo i sada, samo što su ga, vjerujem bez njegova znanja, nominirala za budućeg gradonačelnika, stigla je vijest o njegovoj bolesti. Na što su iz SDP-a žurno reagirali, poručivši kako će, ukoliko njihov prvi izbor ne prihvati kandidaturu, naći nekoga "njegova kalibra". Misle li na Srbina – ne kažu! Jer nije (više) lako Srbina naći!

A ako misle, ili ako, pak, Bog da Bogiću zdravlja pa konačno (nešto) i prihvati, imali bismo vrlo zanimljivu situaciju. Načelnik Centra je (već) izabrani Srbin i umalo Zlatni ljiljan Srđan Mandić, pa ako još bude i gradonačelnik... hoće li se onda moći kazati, kako što je nekoć SDP prijetio: Vratio se Valter?! (A i on je, čini mi se, bio Srbin iz, zanimljivo, Sandžaka.)

Ili makar: Vratili se Srbi!

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Dnevnik.ba