Dr. fra Luka Marković: Što je to diktatura i na čemu počiva?

Sjećam se razgovora s jednim univerzitetskim profesorom devedesetih godina, koji nikada nije krio svoju odanost kršćanstvu.

Pričao mi je kako je u njihovom gradiću od petnaestak tisuća stanovnika i mala crkvica bila dovoljna za vjernike. Ali kad je HDZ preuzeo vlast bilo im je potrebno deset takvih. Pojasnio mi je ironično kako je tada želja da se pripada onima koji imaju vlast dovela do silnoga obraćenja. Obraćenje je bilo toliko silno da za one prijašnje vjernike nije bilo više mjesta.

Diktatura dolazi od latinske riječi „dictatura“ i označava vladavinu (samovolju) jedne osobe ili grupe ljudi. Na razini države diktatora počiva na vlasti jedne osobe koja u svojoj narcisoidnoj opčinjenosti vlašću vjeruje da je spasitelj naroda. Ta vrsta bolesnih diktatora je redovito opsjednuta vlašću, a manje kapitalom ili potrebom zbrinjavanja svojih potomaka. U njih spadaju među ostalim osobe kao što su Hitler, Staljin, Tito, Mao Ce-tung. Ali pored njih postoje danas moderni diktatori koji su opsjednuti vlašću, ali i stjecanjem kapitala za svoje potomstvo. Takvih ima u tranzicijskim zemljama, ali i onim navodnim demokratskim u zapadnom svijetu. Razlika između te dvije vrste ljudi leži u tome što se prvi ne stide pohlepe za vlašću i korupcije (stjecanja kapitala), dok ovi drugi čine to vješto u rukavicama, uzimajući prljave novce od nositelja vlasti u diktatorskim zemljama ili od različitih koncerna, uvjeravajući svijet kako im je stalo do demokracije, blagostanja svih ljudi, ljudskih prava i slobode svakoga pojedinca. Zar o tome ne govori dovoljno jasno činjenica da su se poneki zapadni političari silno obogatili.

Na lokalno razini radi se redovito o diktaturi koruptivne grupe – a ima ih u svim sistemima i vremenima – koja i nije toliko opčinjena vlašću koliko željom za stjecanjem kapitala. Vlast im služi samo za ušutkavanje kritičara njihove korupcije. Dok diktatori na globalnoj razini gunđaju jedni protiv drugih, grupe lokalnih diktatora se drže redovito zajedno, čak i tada kad se ne vole. Zašto? Zato što jedni o drugima znaju sve. Pad jednoga može povući za sobom i pad svih.

NA ČEMU POČIVA DIKTATURA?

Na opsjednutosti za vlašću ili kapitalom.
Na onima koji se klanjaju diktatoru ili grupi diktatora, držeći ih za rukav, kako bi i sami profitirali od diktature.
Na strahu podložnika koji se boje za svoj svagdanji kruh. Strah je redovito najjače oružje diktature. Diktature na državnoj ili lokalnoj razini završavaju redovito kad narod izgubi sve, kad mu život postane nepodnošljiv. Tada iščezava i strah. Kod onoga tko nema više što izgubiti nestaje strah.
Na onima koji se s diktatorima rado druže i slikaju kako bi narod mislio da i oni imaju moć. Nažalost među takvima se nađu ponekad i ljudi Crkve koji, krivo procjenjujući, misle kako time stječu i ugled kod naroda. O kakvim se zabludama radi pokazalo se najbolje nakon Francuske revolucije. Mnogi su stradali od onih za kaje su vjerovali da im se dive i da ih vole.

POVIJEST BI NAM TREBALA SVIMA BITI UČITELJICA, KAKO DIKTATORIMA, KOJI REDOVITO TRAGIČNO ZAVRŠAVAJU, TAKO I ONIMA KOJI OD DIKTATURE PROFITIRAJU. POVIJEST NAS UČI DA SVAČIJOJ SAMOVOLJI DOĐE KRAJ. PITANJE JE SAMO VREMENA. LUKAVI TO SHVAĆAJU NA VRIJEME, PA SE OKRENU PROTIV SOVJIH. ZAR NAM O TOME NE GOVORI NEŠTO VELIKA PRISUTNOST NEKADAŠNJIH ČLANOVA SAVEZA KOMUNISTA U HDZ-U, KOJI PREKO NOĆI POSTADOŠE RELIGIOZNI.

Sjećam se razgovora s jednim univerzitetskim profesorom devedesetih godina, koji nikada nije krio svoju odanost kršćanstvu. Pričao mi je kako je u njihovom gradiću od petnaestak tisuća stanovnika i mala crkvica bila dovoljna za vjernike. Ali kad je HDZ preuzeo vlast bilo im je potrebno deset takvih. Pojasnio mi je ironično kako je tada želja da se pripada onima koji imaju vlast dovela do silnoga obraćenja. Obraćenje je bilo toliko silno da za one prijašnje vjernike nije bilo više mjesta.

Autor: Dr. fra Luka Marković