Toliko se potrudila da dozna pravu istinu da nije našla za shodno da provjeri prezime ” jednog vojnog policajca Mate “. Naravno, odmah je razgovor vođen sa Tünde Benković prije četiri godine poslužio da se ponovno obračuna i s njoj tako mrskim dr. Tuđmanom, ali i Gojkom Šuškom jer u svu priču uvodi i “domunđavanje “ dr. Tuđmana s Miloševićem
No, nešto je u svemu ovome sporno. Hrvatsko nebo je u posjedu maila odvjetnika Tünde Benković koji je isti uputio Peri Vincetiću.
Hrvatsko nebo će ga postaviti u cijelosti jer govori mnogo toga :
Poštovani,
Tuzilastvu BiH lisilo slobode lice Mato Baotic, zbog osnovane sumnje da je pocinio krivicno djelo ratni zlocin protiv civilnog stanovnistva iz člana 142. Stav 1. KZ-a SFRJ, na taj nacin sto je, u svojstvu komandira I odjeljenja vojne policije 106.brigade HVO, zajedno sa komandirom voda vojne policije Perom Vincetićem, dana 10/11.05.1992.godine silovao ostecenu M.T.B. Silovanje je izvrseno nakon sto su pomenuta dvojica lisili slobode muza ostecene Marka Benkovica, pod sumnjom da je saradjivao sa neprijateljskom stranom, Vojskom Republike Srpske, zatvorili ga u zatvor za civile i vojnike srpske nacionalnosti, koji se nalazio u OŠ u Donjoj Mahali, opština Orašje, a potom njegovu suprugu odveli u jednu kuću i izvršili silovanje. Lišenje slobode i razloge za isto osumnjičeni su evidentirali u Izvještaju o intervencijama na dan 10.05.1992.godine, koji su obojica potpisali i isti se nalazi u Hrvatskom memorijalno-dokumentacionom centru domovinskog rata u Zagrebu, ulica Manulićev trg broj 21, pohranjen u registratoru broj 9216, odakle smo ga i mi pribavili. Sve ove navode koji se odnose na lišenje slobode, razloge za lišenje slobode kao i okolnosti pod kojima je izvršeno silovanje potvrđuju oštećeni M.T.B, njen suprug Marko Benković, te dva svjedoka koji su bili prisutni u kući iz koje su oštećeni odvedeni a gdje se oštećena vratila naredno jutro i ispričala im šta su joj osumnjičeni uradili.
U više navrata mjenjali ste ime (1996.god.,2000.god.,2002.god.).
Sve gornje je irelevantno.
Ono što je za Vas bitno i za što sam opunomoćen je sljedeće :
Protiv Vas se pred Županijskim državnim odvjetništvom u Osijeku vodi postupak po kaznenoj prijavi mojih klijenata Marije i Marka Benkovac. ŽDO OS temeljem istoga,a temeljem čl.14.KZRH ,donjet će državnoodvjetničku odluku o Vašem progonu ili državnoodvjetničku odluku o nepoduzimanju progona protiv Vas,ali tada s uputom da oštećeni mogu preuzeti kazneni progon.
Moji klijenti spremni su se nagoditi da isplatom određenog iznosa kao obeštećenja, nemaju pravni interes protiv Vas poduzimati bilo kakve radnje u svrhu bilo koje vrste postupka protiv Vas.
Pozdrav,
odv.Dinko Matijašević
Odvjetnik Dinko Matijašević nudi nagodbu Peri Vincetiću, što znači da tada “oštećena ” Tunde ne bi ni progonila Peru Vincetića za tako težak ratni zločin silovanja.
Još je nešto posebno sporno u mailu odvjetnika
Sve ove navode koji se odnose na lišenje slobode, razloge za lišenje slobode kao i okolnosti pod kojima je izvršeno silovanje potvrđuju oštećeni M.T.B, njen suprug Marko Benković, te dva svjedoka koji su bili prisutni u kući iz koje su oštećeni odvedeni a gdje se oštećena vratila naredno jutro i ispričala im šta su joj osumnjičeni uradili.
Kako je moguće da dva svjedoka i suprug “oštećene” potvde sve navode pa i zločin silovanja a sve na osnovu onoga što im je ispričala “oštećena “?
Nije nevažno spomenuti niti činjenicu da je Državno odvjetništvo RH tri puta odbilo njenu prijavu – u Osijeku, Slavonskom brodu i Vinkovcima da bi onda otišli u Orašje i nakon 20 god prijavili to kao ratni zločin.
Ratni zločin koji se može zaboraviti ako se plati naravno .
I na koncu vrijedi se podsjetiti slične optužbe za ratni zločin silovanja. Strane su iste. Tužiteljstvo BiH , Hrvat pripadnik HVO-a i “silovana”.
Riječ je o sramotnoj optužbi da je Vice Vukojević u Potocima kod Mostara silovao Bošnjakinju.
Išlo je toliko daleko da je tada saborska zastupnica u Saboru zatražila progon Vice Vukojevića. Tada je samo ulogu onoga koji optužuje i osuđuje imao novinar Saša Kosanović .
Na koncu se ustvrdilo da Silovana Bošnjakinja nije ni postojala, što je pravomoćnom presudom ustvrdilo i pravosuđe skidajući krivnju sa Vice Vukojevića .
Jelena Lovrić “pravednica ” kakova jeste se zgražava nad zločinima koji ni jedno pravosudno tijelo nije dokazalo.
Da ponovimo – baš kao što se su se zgražavali nad “zločinom” Vice Vukojevića, ili pak nad “zločinima” generala Gotovine i Markača
Na koncu, od Jelene Lovrić već osuđeni Pero Vincetić je dostupan pravosuđu Hrvatske i nije ni u kakovom bijegu kako insinuiraju mnogi mediji spremni da već sada osude pripadnike HVO-a
Daran Bašić/Hrvatsko nebo