Pjesme je sam pisao; sve su bile duže od sat vremena, nizale su se jedna na drugu, tako da je druženje predviđeno za jednu noć, znalo trajati više noći i dana. Divani su trajali tako dugo sve dok je bilo slušatelja, a njih skoro nikad nije nedostajalo.
Želio bih napomenuti da su gusle u onom vremenu bile jedan od važnih čimbenika hrvatske kulture i nacionalnog bića. Sa guslarskim pjesmama su opjevane pobjede, tuge, žalosti i tragedije. Te pjesme su narodu davale nadu, smirenje i ponos.
Ljudi koji su se bavili guslanjem bili su izvorište životne radosti i vedrine, poštenih osjećaja i veoma cijenjeni u narodu.
Uz gusle se rađalo i živjelo . Na poseban način gusle su bile prkos tuđincu, otpor porobljivaču u većini slučajeva Turčinu, okupaciji i neprihvatljivoj – stranoj kulturi.
Bio sam slobodan da na jedan modernji način u svijetu interneta, iznesem pred sve vas audio zapis koji je po mom saznanju napravljen 1966 sačuvao i prvi objelodanio Franjo Župarić iz Kopanica.
Riječ je o vrijednom materijalu:
– prvo, razgovor sa samim djedom Pešom,
– a zatim, cijela pjesma „ŽENIDBA IVE SENJANINA”u trajanju 1 sat dvanaest minuta.
Htio bih, bar nakratko, približiti udaljeno, probuditi uspavano, otrgnuti od zaborava pjesme u koje je djed Peša utkao toliko ljubavi i života a tako nešto mogao je samo jedan vrstan guslar, a on je to uistinu i bio.
Neke ljude ne smijemo zaboraviti, ne smijemo prešutjeti ono čime su se bavili i čime su nas zadužili, vjerojatno i više nego smo toga danas svjesni.
Narodni guslar PEŠA ILJIĆ bio je, i ostati će legenda Kopanica i naše Posavine .
Neka ovo bude poticaj i prilog Kopaničanima, Vidovljanima, kao i svim žiteljima Posavine za pokretanje inicijative za izgradnju spomen obilježja ovom vrhunskom posavskom narodnom umjetniku.