Sada već bivši predsjednik SO Bosanski Brod Ivo Mijić ovih dana tema je dijela medija u Republici Srpskoj. Odnosno, aktualna je njegova ostavka na mjesto Predsjednika Skupštine općine u Bosanskom Brodu.
Ili bolje je reći Ivo Mijić je smijenjen s te pozicije zbog političkih pritisaka i hajke koja se vodila protiv njega, a posebno iz redova boračke organizacije Republike Srpske u Bosanskom Brodu.
Podsjetimo, koalicijsku vlast u Bosanskom Brodu čine SNSD i HDZ BiH. A Ivo Mijić je na poziciju Predsjednika SO Bosanski Brod došao kao kadar HDZ BiH.
Šutnja je zlato
Zanimljivo je da su vijest o ostavci Mijića prenijeli samo pojedini mediji u Republici Srpskoj, dok je iz FBiH jedino Slobodna Bosna preuzela tu informaciju i objavila ju na svom portalu.
S pravom se postavlja pitanje zašto o ovom događaju šute svi hrvatski mediji u BiH? Zašto šute Čovićeve tiskovine? Zar za njih nije vijest kada im se smijeni predsjednik SO u jednoj općini gdje HDZ BiH participira u vlasti?
Zašto se ova informacija krije od naroda i zašto joj se na daje na važnosti?
Možda nije teško dati odgovore na ova pitanja, jer je stvar prozirna ko suza.
Čovićevo žrtveno janje
Naime, Ivo Mijić zastupnik HDZ BiH bio je prisiljen podnijeti ostavku u općini gdje je HDZ BiH u koaliciji sa Dodikovim SNSD-om. Narušavati odnose sa Dodikom i to u ovom trenutku kada mu je Dodik jedini partner za Čovića bi bilo van svake pameti.
Što je jedan Ivo Mijić za stranku? Ništa. Žrtveno janje kakvih se Čović rješava kao sline u nosu. Važan je Dodik i njihovom prijateljstvu ništa ne smije stati na put.
Pa ako je Čović prijatelj Dodiku zašto onda Dodik nije prijatelj Čoviću? Zašto je Dodik dopustio da se smjeni koalicijski partner njegovog ababa? Pa jednostavno zato što su Čoviću Hrvati iz Posavine građani drugog reda. Da je u pitanju bio zastupnik iz Čovićeve interesne sfere ne bi on tako lako podnosio ostavke pod pritiscima, jer bi se taj Jugoslaven već potrudio da zaštiti svoje kadrove.
Da je kojim slučajem Ivo Mijić predsjednik SO u nekoj općini s bošnjačkom većinom i da je podnio ostavku pod sličnim okolnostima onda bi to u Čovićevim medijima bila vijest mjeseca. Udaralo bi se po narodnim neprijateljima i pričalo bi se o ugroženosti Hrvata jednako kao što se ovih dana svojata pravo i pravda glede izgradnje Pelješkog mosta.
Međutim, Hrvati iz Posavine su tumor hrvatske politike u BiH, a koju kreira HDZ BiH, te se tako prema Hrvatima u Posavini „stožernik“ i odnosi. Pa čak i onda kada se radi o kadrovima HDZ BiH.
Iz ovoga je jasno da su sami hdzovci u Posavini glineni golubovi i topovsko mesu Čovićeve politike i da Čoviću do Hrvata Posavine nije stalo jednako kako nije bilo stalo njegovom prethodniku Mati Bobanu u vrijeme ratnih događanja.
Tko je vršio pritisak na Mijića i zašto?
Egzekutori genocidne politike i ovaj put su upotrijebljeni da se ponovo obračunavaju s Hrvatima u Posavini. U ratu je sve išlo lakše. Protjeraj, ubij, siluj, zapali… Sve se moglo pripisati ratnom vihoru.
Nalogodavci su dobili simbolične kazne u Hagu. Mnogi zločinci nisu ni procesuirani, a izvršitelje zločina nikada nitko nije ni spomenuo u kontekstu odgovornosti za etničko čišćenje nesrba u Posavini. Jednako kao i u većem dijelu Bosne i Hercegovine.
„Zločinac onaj koji se usudio braniti“
Riječ je inicijativi Općinske boračke organizacije iz Bosanskog Broda. Borci Republike Srpske su digli svoj glas protiv Mijića. Uputili su prosvjedno pismo u formi inicijative odbornicima Skupštine općine u Bosanskom Brodu u kojem traže da se smjeni predsjednik SO Ivo Mijić. Odnosno, da sam podnese ostavku, a da odbornici umjesto njega izaberu nekog Srbina, jer njima je neprihvatljivo da na toj poziciji imaju nekoga tko nije Srbin.
Inicijativa za Mijićevu smjenu nije od jučer. Ali sada su kao našli nekakav kompromitirajući materijal koji im je osnov za Mijićev progon. Oni Mijića terete da je u ratu obnašao dužnost načelnika stožera 101. HVO brigade. Dokaz im je izjava Ive Mijića koju je dao za hrvatsku televiziju, a u kojoj Mijić kaže: “U posljednjih četiri dana, bilo je osam pokušaja pješačko-tenkovskih proboja naše linije (HVO-a). Svih osam napada je uspješno odbijeno, linija nije pomaknuta ni milimetar, a u tim napadima uništili smo 14 tenkova, 3 oklopna transportera, dva brobeno – oklopna vozila…”
Eto to je krimen Ive Mijića. Čovjek je izjavio da se branio od napada i zato je kriv. Bilo bi žalosno da nije smiješno.
Formalno pravno, može se također postaviti pitanje, tko je boračka organizacija da na ovako bestijalan način presuđuje Ivi Mijiću, pa i bilo komu drugome? Ako je Ivo nečemu kriv za to postoje sudovi. Neka ga procesuiraju, a ne da sa ulice prozivaju čovjeka čija je izgleda jedina krivica što je branio svoje. Jer po srpskim borcima on to nije smio.
Sporan je Ivo Mijić zato što je Hrvat i srpski borci u svojoj inicijativi traže da se na mjesto Predsjednika SO Bosanski Brod imenuje Srbin. Oni su tako fini i apolitični tako da im nije stalo iz koje će srpske stranke biti taj Srbin. To im nije važno kako kažu, važno je samo da je Srbin.
Nacionalizam najgoreg oblika
Kažu nisu se oni borili da im nesrbi obnašaju vlast u Brodu i Republici Srpskoj.
Zar sama ova formulacija srpskih boraca iz Bosanskog Broda nije kvalifikacija fašizma? Dakako da jeste. Zato i čudi što ova njihova inicijativa šapatom prolazi i što nitko ne reagira na ovakve njihove nacionalističke i fašističke zahtjeve.
U ni jednom dijelu svoje pisane inicijative srpski borci ne spominju osvjedočene ratne zločince koji obnašaju političke funkcije diljem Republike Srpske. Za njih je to normalno, jer su u pitanju Srbi. Ono što je Srbima dozvoljeno to nije Hrvatima i Bošnjacima. Čak što više u slučaju Ive Mijića nema nikakvog govora o ratnom zločinu, jer sama pripadnost nekoj legitimnoj vojnoj formaciji ne predstavlja ratni zločin.
Srpski borci iznad zakona
Zakon o lokalnoj samoupravi jasno definira da predsjednik SO i načelnik općine u jednoj općini ne mogu biti iz reda istog naroda osim ako jedan konstitutivni narod ima većinu na području te općine.
Podsjećanja radi, po popisu stanovništva iz 1991. godine na području općine Bosanski Brod Hrvata je bilo 13.993 (40,98 %) dok je Srba bilo 11.389. (33,36%) i taj popis iz 1991. je relevantan kada je u pitanju raspodjela pozicija vlasti u lokalnoj samoupravi.
Srpski borci se prave munjeni pa ne priznaju taj popis nego prednost daju popisu iz 2013. godine koji još nije potvrđen i koji nema službenu snagu te se ne može koristiti u ove svrhe kako to borci sebi uzimaju za pravo.
Uzgred rečeno, po tom popisu na općini Bosanski Brod i dalje Srba ima jednako 2013. kao i 1991. godine unatoč tzv. velikom stradanju srpskog stanovništva. Zato je broj Hrvata pao sa gotovo 14.000 na nešto više od 3.200 i broj Bošnjaka je sa 4.000 pao na 1.500. To su razmjeri počinjenog genocida u Republici Srpskoj i matematika je tu više nego jasna.
Nisu stali na Bosanskom Brodu
Osim ove inicijative u Bosanskom Brodu borci su uputile slične inicijative i u ostale općine u Republici Srpskoj gdje se traži isto – da Srbe (kako fašizmu i dolikuje, ostali narodi su nebitni) u tijelima vlasti predstavljaju isključivo Srbi. Jer oni su se za to borili.
Na kraju je tekst inicijative potpisan pozdravom „Za krst časni i slobodu zlatnu“. Taj pozdrav bi trebao za njihove borce značiti jednako kao što za hrvatske branitelje znači pozdrav „Za dom spremni“.
Ali eto nitko ne napisa ništa loše o tom pozdravu dok se cijela hrvatska nacija pribija na stup srama zbog svog pozdrava. Možda zato što je časnije napadati nego braniti se…?!
Koji su motivi povampirenja srpske boračke organizacije?
Pravo pitanje na koje još ne možemo dati pouzdan odgovor. Ali bi se on mogao nazrijeti.
Jasno da sam Ivo Mijić nije problem. Niti njih od Ive Mijića boli glava niti su borci tako veliki zaštitnici i čuvari Republike Srpske kakvim se sad u ovoj inicijativi predstavljaju.
Čitamo između redova
Nešto drugo je tu po srijedi. Možda sve ovo miriše na konačno rješavanje političke krize u Bosni i Hercegovini. Nešto se po tom pitanju i radi. Nije samo Bosna i Hercegovina u fokusu. Bitno je riješiti problem Kosova. Problem Makedonije oko njezinog imena čini se da je riješen. I sva ta pitanja su očito dio jedne velike međunarodne inicijative da se na Balkanu konačno riješe nesuglasice i da se stanje kod nas konačno normalizira.
Ne zato što je to naš interes, nego zato što je to interes velikih sila. Stalna trvenja među narodima na Balkanu plodno su tlo za uplitanje prstiju svih velikih koji neće propustiti priliku da nas uzmu pod svoje čim im se za tim ukaže prilika.
Smirivanje stanja moguće je samo ako nas poklopi jedna „velika šapa“ i ako ona na taj način ne dozvoli uplitanje drugoj „velikoj šapi“. Po svoj prilici takav se scenarij potiho odvija na Balkanu. Srbi znaju za njega i zato čine ono što mogu učiniti. Kosovo su definitivno izgubili. Satisfakcija će im biti ako uspiju dobiti pokoju općinicu na sjeveru Kosova čime bi zadovoljili sujetu i lakše podnijeli konačni poraz na Kosovu i za Kosovo. Rješenje krize na Kosovu zacijelo će se odraziti i na rješenje krize u Bosni i Hercegovini.
Još ne znamo na koji će način biti riješena Bosna, ali ovaj slučaj iz Bosanskog Broda nagovještava neke vjetrove. U prilog tomu idu i izjave, od neki dan, srpskih političara (Mladen Ivanić) u BiH kako oni nisu za Treći entitet jer im nije u interesu da izgube Šamac, Brod i Derventu.
Srbi očito nešto znaju i imaju informaciju o tome što se kod nas kuha.
A mi za sada čitamo između redova i zaključujemo; Republika Srpska bi mogla dobiti samostalnost (nagrada za Kosovo), ali ta samostalnost ne bi bila u sadašnjim njezinim granicama. Morali bi vratiti ponešto što su oteli drugima. Osim, Bosanskog Šamca, Bosanskog Broda i Dervente spominje se i Šipovo.
Moguć scenarij
Federacija BiH bi vjerojatno opstala kao jedan entitet, a možda bi se i ona raspala. Ako bi opstala onda bi se već nekako napravila jasnija administrativna granica između bošnjačkog i hrvatskog dijela. Možda bi se pak stvorio taj famozni Treći entitet, pa bi konačno svatko na svoju stranu.
Ova druga opcija izgleda da ima veće šanse. Bošnjaci će vjerojatno pristati na ponuđeno, jer će vjerojatno dobiti više nego što sada objektivno imaju. Kolač koji bi im Čović trenutno mogao ponuditi u Federaciji BiH ne bi zadovoljava njihove apetite. Zato će se Bošnjaci dodatno namiriti u središnjoj Bosni na račun hrvatskih enklava. Da bi Hrvati bili zadovoljni od Republike Srpske dobit će dijelove Posavine i možda Šipovo.
Naoko Srbi bi bili jedini gubitnici. Ali sama činjenica da bi osamostaljenjem Republike Srpske postigli svoj konačni ratni cilj već bi smirio strasti kod njih. Opustošena Posavina Srbima ne znači ništa. Samostalna republika Srpska je puno jača karta i Srbi ne bi propustili ponuđeno. Protivit će se tomu Srbi iz općina koje ustupaju Hrvatima. Ali kako će to biti projekt od općeg interesa neće im ostati ništa drugo nego da se pomire sa ulogom kolateralne štete.
Ima li inicijativa srpskih boraca veze sa ovakvim scenarijem?
A možda su srpski borci iz Bosanskog Broda baš na tragu ove priče. Možda pokušavaju spriječiti ovaj izgledni scenarij. Možda žele izgraditi što jaču srpsku poziciju u Bosanskom Brodu i kada dođe dan D da ga pokušaju sačuvati.
Sve je ovo na razini špekulacija i u ovom trenutku teško je znati kako će se stvari uistinu na terenu odvijati.
Ali i to bumo videli. Možda ne tako brzo, ali većina od nas preživjet će rasplet ovog Gordijskog čvora na Balkanu. Pa kako se komu zalomi. Osobno očekujem rješenje krize i situaciju u kojoj će većinski pripadnici svih naroda na ovim prostorima biti sretniji.
A događanje naroda (boraca) u Bosanskom Brodu očito neće imati na značaju čim se o istom šuti i ne daje mu se na važnosti. Onaj tko kmeči prestat će, a narodi će ići dalje bilo to nekomu po volji ili ne.
Dean Rant | e-Posavina.com