-Svaki dio je zaseban, treba preciznosti i sastaviti puno dijelova u boci je prilično sporo jer je sve lako lomljivo-, započinje priču Lelić.
Iz znatiželje se isprobao i u izradi šargija, starih tradicionalnih muzičkih instumenata. Iako je šargija sve manje u modi, ovaj zaljubljenik u oblikovanje drveta ovim je htio dati doprinos očuvanju tradicije njenog zvuka.
-Prvu šargiju napravio sam prije 14-15 godina. Drvo obrađujem najčešće u zimskim mjesecima jer tad imam najviše vremena i tako prekraćujem večernje časove. Poslije radnog dana, povučem se u garažu, naložim vatru i odmaram radeći ono što zaista volim-, nastavlja Željko.
Do sada je napravio 15-ak šargija. U mislima prvo napravi sliku kako treba da izgleda instrument, potom nađe zgodno drvo i počinje da radi. Najveći problem je doći do kvalitetnog suvog drveta što je, kako kaže, presudno za kvalitet šargije.
-Najbolje su od javora i trešnje mada može i vrbovo drvo koje je i najlakša za obrađivanje. Zvuk šargije umnogome zavisi od vrste drveta-, ovjašnjava naš sagovornik.
Polako i sigurno, nožićima, sikiricom, dlijetima za duborez, šmirgl papirom i staklom napravio je i šargiju sa dva vrata.
-Napraviti šargiju sa dva vrata za mene je bio izazov. Sve se radi ručno, a za izradu jednog treba mi oko mjesec dana. Standardi za izradu ne postoje. Nigdje nećete naći dvije identične šargije, tako da je pravo mjerilo dobrog instrumenta njen ”glas” i ocjena iskusnih svirača-, pojašnjava Lelić.
Sud o kvalitetu svojih šargija prepušta iskusnim šargijašima, jer iako ih izrađuje ne zna da svira. Neke je oslikao i ukrasio rezbarijom sa raznim motivima.
-Ovakvo ukrašavanje istrumentu daje ljepotu ali nije zahvalno raditi jer moram ostaviti deblju stijenku drveta za rezbariju a na uštrb dobrog zvuka koji šargija moga imati-, nastavlja Željko.
O komercijalnoj proizvodnji i ne razmišlja, radi iz velike ljubavi, a šargije uglavnom pokloni prijateljima. Svirali su sa njegovim instrumentima iskusni muzičari, i ako je suditi prema njihovim ocjenama šargije iz Lelićeve radionice mogu na koncerte i uveseljavanja u raznim prilikama.
U Brodu i okolini, ne tako davno nije se moglo zamisliti ni jedno slavlje, sjelo, prelo, bez šargije, a još ako tu dodamo violinu i pjesmu bio je to ugođaj za uši i dušu. Međutim vrijeme polako potiskuje zaboravu legendarnu šargiju ali i druge uslovno rečeno stare instrumente poput dvojnica i drugih. Sad su na sceni gitare, razne klavijature i druga čuda tehnike. I neka ih, ali neka i šargije, neka je da čuva našu izvornost, neka uz nju i buduće generacije čuvaju tradiciju i kulturu svojih predaka koji su toliko voljeli njen britki ”glas”, neka je da čuva prošlost i sjećanje zbog budućih generacija.
Izvor: Opština Brod