Ovo je prvi put da javnost ima priliku da vidi dugo skrivanu impozantnu kolekciju, uključujući zlatne poluge i zlatne novčiće iz davno prohujalih vremena.
Da bi sačuvali svoje zlato van domašaja sovjetskih ruku u slučaju eventualne invazije tokom hladnog rata, ali i iz drugih historijskih razloga, Nijemci su poluge zlata pohranili u trezore centralnih banaka u Njujorku, Londonu i Parizu. Tokom hladnog rata, vlada Zapadne Njemačke je prebacila u inozemstvo 98 posto svojih zlatnih rezervi.
Prije šest godina, tačnije 2012., objavljen je tajni izvještaj Federalne revizorske kancelarije u kom su zvaničnici centralne banke kritizirani zbog neprovođenja redovnih kontrola deponiranog zlata na licu mjesta. Godinu kasnije, Bundesbanka je saopćila da će vratiti kući polovinu od 270.000 poluga, navodeći promjene geopolitičkog konteksta kao razlog.
Neki analitičari, međutim, tvrde da je pravi razlog povlačenja zlata bio narastajući javni i politički pritisak, posebno u svjetlu dužničke krize u eurozoni kada se na zlato gleda kao na sigurno utočište.
Njemačke zlatne poluge su vraćane u zemlju u seriji tajnih transporta iz američkih Federalnih rezervi, Banke Engleske i Banke Francuske.
Do kraja prošle godine, u zemlju je stigla polovina rezervi, znatno prije predviđenog roka.
Cjelokupne rezerve iz Francuske - oko 90 tona - prevezene su u Frankfurt, dok je Njujorku ostalo nešto više od 1.200 tona i oko 430 tona u Londonu, kao osiguranje za kupovinu stranog gotovog novca u slučaju valutne krize.
Poluge se sada čuvaju na tajnom mjestu u podrumu Bundesbanke u Frankfurtu, uz osiguranje njemačke federalne policije.
Njemačke zlatne rezerve formirane su poslije Drugog svjetskog rata, kada je uzletio izvoz što je rezultiralo velikim trgovinskim viškovima s drugim državama.
Ovi suficiti su konvertovani u zlato prema Bretonvudskom sporazumu (međunarodni sporazum postignut na konferenciji predstavnika 44 zemlje sredinom 1944. u Breton Vudsu, u američkoj državi Nju Hempšir, o rješavanju poslijeratnih monetarnih i finansijskih problema, koji je do danas ostao temelj međudržavnih odnosa u toj sferi).
Njemački afinitet prema zlatu dijelom se duguje hiperinflaciji koja je drmala Vajmarsku Republiku tokom dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Nijemci su također na glasu po konzervativnom odnosu prema novcu, budući da vole da "očiste" svaki dug i da preferiraju plaćanje gotovinom, a ne "plastičnim novcem".
Na izložbi "Zlato - Blago Bundesbanke", koja je otvorena do septembra ove godine, izloženi su najvredniji eksponati među kojima je i zlatna poluga izlivena 1917. u Londonu, kao i zlatne kovanice iz perioda rimskog cara Konstantina, a posebno mjesto su dobili novčići napravljeni od zlata izvađenog iz Rajne i Dunava.