Hrvatsku smo zadnjih nekoliko desetljeća naviknuli gledati na začelju Evrope po brojnim parametrima, ali i tu je bolja od BiH. U posljednje vrijeme na tom začelju svrstala se po procijepljenosti, brojevima novozaraženih i umrlih.
Unatoč tome što su nabavljene dovoljne količine cjepiva da se procijepe svi stanovnici, u Hrvatskoj je, prema stranici Our World in Data, procijepljeno samo 45% ukupnog stanovništva, dok je primjerice u Danskoj procijepljeno čak 76%. Usporedbe radi, u BiH ta brojka iznosi samo 21%, najniže u Evropi.
Budući da je stjecanje kolektivnog imuniteta na SARS-CoV-2 glavni preduvjet za vraćanje normalnijem životu, znanstvenici su tijekom pandemije proveli brojna istraživanja utjecaja različitih socijalnih, bihevioralnih, kulturnih i drugih čimbenika na kolebljivost prema cijepljenju. No neka istraživanja o stavovima prema cijepljenju rađena su i prije pandemije covida-19, piše Index.hr.
Na primjer, ugledni američki nestranački trust mozgova Pew Research otkrio je zanimljive korelacije između niza različitih čimbenika i nesklonosti cijepljenju među Amerikancima. Njegovo istraživanje pokazalo je da na kolebljivost, između ostalog, utječu: dob (mlađi su kolebljiviji od starijih od 65), etnička pripadnost (azijati su najmanje kolebljivi, a crnci najviše), religioznost (ateisti su najmanje kolebljivi, a evangelički protestanti najviše), politička pripadnost (konzervativci su više kolebljivi, a liberali manje), socioekonomski status (bogatiji su skloniji cijepljenju od siromašnih).
U njemu je Pew utvrdio da također postoji jaka povezanost između nepovjerenja u cjepiva i nepovjerenja u vlasti te da kolebljivost značajno ovisi o stupnju obrazovanja.
Također, jedno veliko istraživanje objavljeno u časopisu Brain, Behavior, and Immunity pokazalo je da su ljudi koji odbijaju cijepljenje u prosjeku manjih kognitivnih sposobnosti.U prilog gore navedenom govori i tablica (dolje) u kojoj se prilično jasno vidi korelacija između cijepljenja i čimbenika koji su inače međusobno povezani - razina obrazovnih postignuća, BDP-a po glavi stanovnika i indeksa percipirane korupcije.
Sve zemlje koje imaju višu procijepljenost od Hrvatske imaju također i viši BDP po glavi stanovnika, bolje rezultate na testovima PISA i nižu percipiranu korupciju. Obratno vrijedi za zemlje koje su slabije procijepljene.
To je za očekivati. Naime, razvijenije države više ulažu u kvalitetu obrazovanja, a ona se, među ostalim, očituje u uspjehu 15-godišnjaka na testovima PISA.
Stepen obrazovanja važan je ljudski potencijal koji omogućuje znanstvena istraživanja i inovacije te razvoj sofisticiranih tehnologija i industrije koje pak rezultiraju višim BDP-om po glavi stanovnika.
U gospodarski uspješnim i uređenim zemljama uglavnom je i indeks percipirane korupcije niži. Povjerenje ljudi u vlasti u velikoj mjeri ovisi o tom čimbeniku.
Kako smo već naveli, neki od ključnih čimbenika koji utječu na kolebljivost prema cijepljenju su razine obrazovanja, socioekonomski status i povjerenje u vlasti. Stoga ne treba čuditi da su zemlje najuspješnije u cijepljenju istovremeno bolje od Hrvatske ili BiH i po rezultatima PISA testova, i po BDP-u i po indeksu percipirane korupcije.
Naravno, na svaki od uspoređenih čimbenika utiču i brojni drugi faktori tako da korelacija nije savršeno precizna.
U tablici gore predstavljeni su udjeli cijepljenih u ukupnoj populaciji, rezultati testova PISA po plasmanu zemlje (što je broj manji, to je uspjeh mladih veći), BDP u američkim dolarima i indeks percipirane korupcije prema plasmanu zemlje (što je broj veći, to je zemlja korumpiranija).
Zemlje su poredane po procijepljenosti.
BiH je uvjerljivo zadnja. Šta mislite, zašto?