Trinaestog novembra ove godine su premijer entiteta RS Radovan Višković i premijerka Republike Srbije Ana Brnabić potpisali zajedničku izjavu koja se odnosi na izgradnju tri hidroelektrane na rijeci Drini u okviru projekta Hidroenergetski sistem "Gornja Drina". Gradnja hidroelektrana je planirana na lokacijama Buk Bijela, Foča i Paunci, u gornjem slivu rijeke Drine, a entitet RS u projekat ide sa 45 posto vlasništva da bi se, kako je kazao Višković, izbjegla procedura javnih nabavki.
Prethodno je, podsjetit ćemo, Srbija postala većinski vlasnik zajedničkog preduzeća sa Republikom Srbijom, kojem je dodijeljena koncesija za izgradnju hidrocentrala. Naime, Vlada RS-a je 22. oktobra dala saglasnost da se Elektroprivreda Srbije upiše kao većinski vlasnik preduzeća HES Gornja Drina iz Foče. Do tada je ovo koncesiono preduzeće bilo u vlasništvu Elektroprivrede RS-a.
Nije izbjegavanje Zakona o javnim nabavkama jedino krivično djelo koje bi se moglo staviti na teret Viškoviću i vlastima entiteta RS. Mnogo teže po državu BiH i širi međunarodni kontekst je kršenje Ustava BiH i relevantnih odluka Ustavnog suda BiH.
Zakonsko uporište za zajednički projekat entiteta RS i Srbije na rijeci Drini pronađen je u Zakonu o unutrašnjoj plovidbi RS-a, kojim su sve rijeke u tom entitetu proglašene za "unutrašnje vode RS-a". Međutim, Ustavni sud BiH je ranijim odlukama U-1/11 i U-9/19 utvrdio da je takvo postupanje entiteta RS protivno Ustavu BiH.
U Odluci U-1/11 je utvrđeno da entitet RS nema ustavnu nadležnost za reguliranje pravne materije koja je predmet Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji tog bh. entiteta i pod zabranom je raspolaganja jer je to "nadležnost države BiH".
Ustavni sud BiH je na sjednici održanoj 6. februara 2020. godine, rješavajući zahtjev sedam delegata Vijeća naroda RS-a, donio odluku kojom je određene odredbe Zakona o unutrašnjoj plovidbi RS-a ocijenio kao neustavne, te da se pitanje korištenja međudržavnih i međunarodnih rijeka treba riješiti državnim, a ne entitetskim zakonom, s obzirom da je to "u isključivoj nadležnosti države BiH".
Utvrđeno je da riječna voda i riječna korita predstavljaju "javno dobro" koje je dio imovine države BiH, te da državna imovina predstavlja odraz državnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Teza vlasti entiteta RS da se radi o "unutrašnjim vodama na teritoriji entiteta" je ocijenjena kao nerelevantna i da je odluka o statusu te imovine, a u konkretnom slučaju korištenja hidropotencijala rijeke Drine, u isključivoj nadležnosti države BiH, a ne entiteta.
Potpisana izjava vlasti entiteta RS i Srbije, te njena oprečnost u odnosu na odluke Ustavnog suda BiH, objašnjavaju histerične reakcije iz entiteta RS, naročito Milorada Dodika, nakon što su kao neustavne ocijenjene odredbe Zakona o unutrašnjoj plovidbi RS-a i Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je ocijenio da te odluke "nisu fer".
U srijedu se za kršenje ustava BiH opredijelio i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac, koji je, zloupotrebljujući funkciju koju obnaša, uputio dopise premijerki Srbije Ani Brnabić i ministru rudarstva i energetike Srbije Zorani Mihajlović, u kojima ih je informirao o "važećem pravnom okviru na nivou institucija BiH u vezi sa izgradnjom Hidroenergetskog sistema Gornja Drina".
Relevantne odluke Ustavnog suda BiH, koje potvrđuju da entitet bez odluke države BiH ne može stupiti u realizaciju projekta izgradnje hidroelektrana, osnov su za pravno osporavanje takvih namjera, te pružaju široke mogućnosti djelovanja predstavnicima u institucijama BiH.
S druge strane, odnos Republike Srbije prema suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH cijeloj priči daje mnogo širi kontekst, s obzirom da takvim odnosom Srbija direktno krši Dejtonski mirovni sporazum kojeg je potpisala kao jedna od strana. Ta činjenica ne samo da može utjecati na međunarodni kredibilitet Srbije, naročito u odnosu sa garantima Sporazuma, već može predstavljati nepremostivu prepreku integracijskim procesima Srbije, prije svega na putu ka članstvu u Evropskoj uniji.
Procjene govore da Srbija duguje BiH čak oko šest milijardi KM na ime korištenja hidropotencijala rijeke Drine za potrebe rada hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta. Istovremeno Beograd ne samo da odbija priznati i isplatiti dug, već BiH nameće prijedlog razmjene pograničnog teritorija na način da Srbiji pripadne dio na kojem se nalaze hidrocentrale, a da BiH dobije šumu oko Priboja jednake površine.