Predstavnici turske kompanije “Bioil” prije tri godine su u zgradama bivše fabrike namještaja “Enterijer” u Kotorskom, prvo u unajmljenom prostoru, a kasnije i kupljenim halama, počeli graditi modernu fabriku za proizvodnju jestivog ulja.
Strana ulaganja i zaposlenje u prvo vrijeme pedeset, a kasnije i stotinu radnika povratnika Bošnjaka iz Kotorskog i srpskih izbjeglica iz Vozuće i Ozrena iz naselja Trnova Polja pozdravljali su svi, od političara do Kotorana, željnih radnog mjesta.
Otužna situacija
Dovezena je i ugrađena savremena oprema, osmijeh na licima pedeset sretnika koji su dobili posao. Godinu kasnije počela je proizvodnja ulja. Firma je, da bi kupila zemljište i proizvodne hale, ušla u kredit, navodno je u „Ziraat banci“ podignuto oko deset miliona maraka. Završena je savremena rafinerija ulja, a onda je nešto puklo među investitorima. Niko ne zna šta, jer do bilo kakve informacije nije bilo moguće doći.
- Danas svi vidimo da je u “Bioilu” otužna situacija, nema radnika, kapije su otvorene, na ulaznim vratima upravne zgrade naselili su se psi lutalice. Zemljište gdje se danas nalazi “Bioil” je od mog djeda Ahmeta Hedžića i još nekoliko suvlasnika eksproprirano 1955. godine. Kada smo čuli da će Turci tu sagraditi fabriku ulja i zaposliti ljude, otišli smo u Katastar u Doboj i dobrovoljno potpisali papir kojim se odričemo nasljedstva, tražeći da među zaposlenima bude i neko iz porodica nasljednika. Danas vidimo da je projekt fabrike došao u pitanje, gazde pobjegle, radnici poslani kućama - kaže Asim Đuherić, pionir povratka u Kotorsko.
Đuherić: Šteta što su izgubljena tolika radna mjesta
Da je stanje u “Bioilu” krajnje teško i dramatično, potvrdio nam je i bivši radnik Tarik Mehuljić, vrijedni varilac, koji je na poslu doživio i nesreću, padom s tri i po metra visine, izgubio prednji zub, a nije bio zdravstveno osiguran. Tek sutradan, nakon nesreće, gazde su ga osigurale, ali su mu uručile otkaz, poslije legalno iskorištenog godišnjeg odmora.
Neviđena katastrofa
- Gotovo je s “Bioilom”, tamo više nema nikoga. Sve je pod hipotekom, gazde su digle velike kredite kod banke i otišle prije tri mjeseca, Boga pitaj kuda. Što je za nas Kotorane, ali i Srbe u Trnovim Poljima, najgore, ova dva naselja mogu doživjeti neviđenu katastrofu, jer su Turci ostavili oko 30 tona opasnog, zapaljivog i eksplozivnog heksana. Ni pomisliti ne smijem šta bi se desilo da tamo padne iskra - ističe Mehuljić.
Mehuljić: Tek kada je pao s tri i po metra visine i ostao bez zuba, osigurali su ga
Jovo Lukić ostao je među devetoricom radnika u fabrici, ali ni sam ne zna šta radi. Rekao je da mu firma duguje plaće od aprila i da je do sada proizvedeno oko 400 tona ulja, a onda je, kako tvrdi, sve naprečac stalo.
Gazde su, kaže Lukić, iz firme otišle u junu, radnici poslani kućama.
Ni gradonačelnik ništa ne zna!
Na pitanja novinara šta se dešava u “Bioilu”, jučer je iznenađen bio i gradonačelnik Doboja Obren Petrović (SDS).
- Mi od rukovodilaca firme “Bioil” još ništa zvanično nismo dobili, ne znamo da se investitor iz Turske povukao iz projekta, pa ćemo sačekati potez resornog ministarstva u Vladi RS - izjavio je Petrović.