Piše: Vera Soldo/republikainfo.com
Hvala Bogu, Hrvati iz Bosne i Hercegovine ili 'Bosanci' kako ih nazivaju 'braća' u Hrvatskoj, nisu prevagnuli u izboru nove hrvatske predsjednice. Koliko vidim, upravo ova mogućnost u izbornom danu bila je teški uteg za bosanskohercegovački HDZ koji je već tražio odgovore na pitanja: Što ako glasovi Hrvata iz BiH budu presudni za predsjednicu druge države, što ako njihova ljubav uništi legitimitet nove hrvatske predsjednice i dadne opravdanog zamaha kritikama SDP-u i Josipoviću?
Na svu sreću, bilo je 'u malo' iako su ovih nešto manje od 2.000 glasova - garant glasovi Hrvata iz BiH koji žive i rade u Hrvatskoj.
Prijeloman je bio inat, ali i tužno je bilo gledati onu gužvu na birališu u Mostaru, gdje se uskakalo i kroz prozore zbog glasovanja i do rane zore. Tko može toliko mrziti vlastiti narod i priskrbiti mu takvu sramotu i ismijavanje pola Hrvatske?
Ipak, šalu na stranu jer u "prijelomnoj noći", nakon zatvaranja birališta, odvijao se jedan jako napet telefonski razgovor između centrale u Zagrebu i središnjice u Mostaru.
TOMISLAV KARAMARKO (ljutito): Dragane, gdje si? Kakve ja to gužve vidim dolje kod tebe? Jesi li ti normalan?
DRAGAN ČOVIĆ (iznenađeno): Ma slušaj Tomo, stvarno ja s ovim nemam nikakve veze.
TOMISLAV KARAMARKO: Ma kako nemaš?
DRAGAN ČOVIĆ (pravda se): Ma, kad ti kažem da nemam. Dovukli smo 10-ak autobusa ali nismo znali da će biti ovolika gužva.
TOMISLAV KARAMARKO (već gubi živce): Slušaj ti mene dobro. Odmah da si spriječio ovu sramotu. Znaš li ti da sam u banani ako dolje tvoji izaberu?
DRAGAN ČOVIĆ (pokunjeno): Znam, znam....
TOMISLAV KARAMARKO (i dalje ratoboran): Ma nemoj ti meni znam, znam. Uvijek nešto uprskaš. Spriječi te tvoje ruralce koji ni ne znaju da se za glasovanje trebaju registrirati inače će Kolinda biti hercegovačka predsjednica, a ne naša.
DRAGAN ČOVIĆ: Čuj, ako ti to išta znači, ja sam osobno glasovao za Josipovića...
TOMISLAV KARAMARKO (pomirljivijim tonom): Ma, samo tvoj glas mi ništa ne znači. Pa, kakvo je stanje tu?
DRAGAN ČOVIĆ: Nismo ovo očekivali. Oni uporno čekaju i po pet sati, uskaču kroz prozor, gangaju, ljuti su. Pravo da ti kažem nije ni meni svejedno...kao da je 91., a ti dobro znaš tko sam i što sam tada bio. Sve se otelo kontroli... Zainatili su se pravo. Ali, morat ćemo mi o ovome još porazgovarati...
TOMISLAV KARAMARKO: Ma o čemu ćemo mi razgovarati? Miniraš mi izbore čovječe božji. Shvaćaš li ti to?
DRAGAN ČOVIĆ (vraća mu se hrabrost): Pa o tome, Tomo, da ja vama dovozim autobuse glasača, a vi meni dođete samo pljeskati na Bijeli brijeg. Eto o tome ćemo razgovarati.
TOMISLAV KARAMARKO (opet gubi živce): Ma idi se liječi čovječe božji. Sad mi o tome pričaš kad mi sve visi o niti. Pa neću te ja birati u BiH. Nego, bolje ti je da to rastjeraš dolje u Mostaru ili ih, baš ako su zapeli, preusmjeri u Banja Luku.
DRAGAN ČOVIĆ: Kako sad u Banja Luku?
TOMISLAV KARAMARKO: Fino. Tamo je onaj tvoj prijatelj. Čujem da oni dobro znaju kako se postupa s papcima.
DRAGAN ČOVIĆ (sad i on gubi živce): Slušaj, nemoj njega u to miješati. Nema on ništa s tim.
TOMISLAV KARAMARKO (vidi da je pretjerao): Dobro, doboro. Ali riješi to dolje ili sljedećih izbora nema vam glasovanja.
DRAGAN ČOVIĆ (upozoravajuće): Nemoj mi prijetiti Tomo. Ja sam ozbiljan političar i dosta mi je i tebe i ove blamaže.
TOMISLAV KARAMARKO: Ti da meni prijetiš, Bosanac jedan neotesani! Pazi se Dragane došao sam i puno većim od tebe...
DRAGAN ČOVIĆ: Ni riječi više, jesi li me čuo? Ni riječi! Ionako su i ovih 2.000 glasova naših Hrvata iz BiH. Mi smo vam je izabrali. Jesi li me dobro čuo Tomo? Zato šuti da ti ja ne progovorim.
TOMISLAV KARAMARKO (naprasno prekida vezu): Bip...bip...bip...bip...
(Likovi nisu izmišljeni, a svaka slučajnost sa stvarnim likovima nije slučajna)