Stečene strahove, usvojene stereotipe i premise, koji stoje u podsvijesti i samo čekaju trenutak slabosti da izađu u prvi plan, puštamo da gospodare našim životima i odlukama. Jedna od tih odluka je i odlazak kod ljekara koju muškarci u našem društvu često zanemaruju i prepuštaju vremenu, ali problem je kada na satu života kazaljke pokažu da je 5 do 12.
Stoga, u okviru projekta Movember, Oslobođenje grupacija tokom mjeseca novembra podiže svijest o važnosti zdravlja muškaraca, ali i o problemu njegovog zanemarivanja. Projektu se pridružio i direktor Oslobođenje servisa Zlatko Klajić koji nam prvenstveno kao muškarac iz prve ruke daje odgovore gdje se to najčešće griješi.
-Mislim da se svaka osoba donekle boji doktora, prvenstveno to počiva na nekim prvim iskustvima odlaska kod ljekara, pogotovo kod nas na Balkanu. Čekanje u redovima, traženje uputnica, ostavlja stres i samim tim nelagodu i najčešće ljudi, a pogotovo muškarci odlaze, što se kaže, 5 do 12 kod doktora, odnosno, kada osjete da nemaju kuda i da moraju otići. Na sve to utiče i strah od nepoznatog, boje se onog što ne znaju i strahuju od neizvjesnosti, šta će im ljekari reći.
O slabim tačkama muškaraca kaže da su individualne, a sve zavisi od toga kako se muškarac osjeća i šta smatra slabom tačkom.
-U mom okruženju to su najčešće fizički izgled, gubitak kose, pretilost ili mršavost, potencija, mišićna masa ili nešto slično tome, kaže nam Kljajić, koji smatra da je danas ključno postaviti pitanje "šta zapravo znači biti macho muškarac."
-Kada je u pitanju zdravlje, danas muškarci najčešće za odgovorima tragaju tamo gdje ne treba da ih traže, informišu se na pogrešnim mjestima i stvaraju sliku u glavi koja nužno ne mora biti tačna. U svom okruženju imam poznanika i prijatelja koji su hipohondri i onda previše razmišljaju o tome, tako da se bojim da kada bi im se zaista nešto desilo, oni ne bi vjerovali da imaju neki zdravstveni problem.
Smatrati da prešućivanje zdravstvenih problema govori u prilog tome da su "veći" muškarci, je pogrešno u ovom kontekstu, kaže direktor Oslobođenje servisa.
-Također premisa da muškarci ne plaču je stečena i mislim da je to najčešći razlog zbog kojeg ne ispoljavaju tu vrstu emocija, jer im u podsvijesti stoji ta premisa. Tako dođu u situacijiu da i u momentima kada bi htjeli da zaplaču to im stoji u podsvijesti. Više puta u životu sam vidio da muškarci plaču, ne treba bježati od toga i smatrati da ukoliko izrazimo neku emociju, da ćemo biti manje muškarci. Poruka koju bih poslao svim muškarcima jeste da ne čekaju 5 do 12 za odlazak kod doktora i uopšteno kada imaju neki drugi životni problem. Vodite računa o mentalnom zdravlju i ishrani jer samo ako ste dovoljno zdravi i ako brinete o sebi možete biti dovoljno muškarci, a sve ostalo dio je stereotipa i nametnutih premisa koje previše olako usvajamo.