Ispiši ovu stranicu

Branko Mijić o širenju lažnih vijesti: 'Ne morate se testirati, infodemiju sigurno imate'

Ne čudi što se Svjetska zdravstvena organizacija i prije nego što je proglasila pandemiju COVID-19 uhvatila u koštac s infodemijom opravdano procjenjujući da prekomjerna količina informacija, pogotovo netočnih, može naštetiti provođenju aktivnosti kojima se nastoji obuzdati širenje virusa

Koronavirus se najbrže širi u onim zemljama gdje se psi i mačke nalaze na jelovniku! Zato budite oprezni sa svojim kućnim ljubimcima! Bolest se tako brzo proširila putem kineskih proizvoda koji se u milijunima komada svakodnevno distribuiraju diljem svijeta, pa nemojte primati pakete i pošiljke.

Moguće da je i humanitarna pomoć koja nam stiže zaražena! Postoji isprobani lijek koji ubija koronavirus, a možete ga i sami napraviti kod svoje kuće jer se sastoji od tekućine u kojoj su srebrne čestice, poznate kao koloidno srebro.

Koronavirus je pušten iz američkih laboratorija kako bi se uništilo kinesko i europsko gospodarstvo, a sam Bill Gates je izjavio da se radi preživljavanja mora smanjiti broj ljudi na planetu. Kombinacija lijeka za malariju i sumameda može pokrenuti jedan od najvećih događaja u povijesti medicine kada se radi o koronavirusu!

Sigurno je neka od ovakvih i sličnih »informacija« doprijela do vas putem interneta i društvenih mreža koje u strahu od nepoznate bolesti svakodnevno gutamo u rekordnim količinama. Ako ste imali sreće i još uvijek niste došli u doticaj s koronavirusom, to vam nije pomoglo da izbjegnute zarazu koja je još gore okužila svijet – infodemiju.

Dok jezikoslovni čistunci ne nađu neki pogodniji hrvatski termin, infodemija je još jedan neologizam koji je obogatio naš rječnik, a njegova definicija je: informacijsko preobilje koje se u prvom redu odnosi na širenje lažnih vijesti, dezinformacija i teorija zavjere povezanih s koronavirusom u medijima, na internetu ili na društvenim mrežama; novotvorenica nastala od dijelova riječi info(rmacijska) (epi)demija.

Informacijska epidemija

Nije da se s nečim takvim i prije nismo susretali, od medijskih početaka poznat je termin »novinarska patka«, koji bismo iz današnje perspektive preveli kao »dobra šala«, koja je znala biti manje ili više (ne)slana, ali te »patke« nikada nisu dolazile u jatu. Kada je tiskano novinarstvo porazila nova tehnologija, uz sve svoje prednosti, sa sobom je donijela i nevjerojatnu poplavu lažnih informacija. One se u realnom vremenu i neograničenim količinama šire mrežom, ciljaju i nalaze svoje konzumente koji su im skloni povjerovati i za njima se povoditi, a tautološki ih imenujemo kao »fake news«.

Trebao se pojaviti koronavirus da bi na kraju ta početna patka mutirala u nešto tako opasno, bolesno i smrtonosno da zaslužuje medicinsku kovanicu za svoje ime. Jer, pretjerana količina dezinformacija, lažnih vijesti i teorija zavjere koje se prenose brzinom svjetlosti u odnosu na sam virus, borbu protiv uzročnika i pandemije čine još težom i opasnijom! Štoviše, svojim djelovanjem mogu itekako naštetiti provođenju aktivnosti kojima se nastoji obuzdati širenje koronavirusa i sprečavanju posljedica koje će zaraza za sobom ostaviti!

Zato ne čudi što se Svjetska zdravstvena organizacija i prije nego što je proglasila pandemiju COVID-19 uhvatila u koštac s infodemijom opravdano procjenjujući da prekomjerna količina informacija, pogotovo onih netočnih, itekako može našteti provođenju svih onih aktivnosti kojima se nastoji obuzdati širenje virusa. Doduše, nisu prijenosnici infodemije samo oni koji to čine iz svog neznanja ili neobrazovanja, već i oni koji to namjerno čine. Baš poput onih koji znaju da su zaraženi, a onda nonšalantno ušetaju u bolnicu! Neki to tretiraju kao terorizam, no nema većih terorista od onih koji bi svojom moći trebali predvoditi globalnu borbu protiv zaraze, a ponašaju se poput bombaša-samoubojica raznoseći infodemiju iz svojih predsjedničkih i premijerskih ureda poput Donalda Trumpa i Borisa Johnsona.

Lako je suzbiti infodemiju kada treba neutralizirati one koji nude rakiju i češnjak ili pak kokain i marihuanu kao spasonosni lijek, ovisno o tome što im je dostupnije, no kada prvi čovjek najmoćnije države na svijetu pokazuje najgore simptome informacijske epidemije, onda jedina moguća terapija može biti trajna izolacija iz javnog prostora. Stoga se Svjetska zdravstvena organizacija, osim u borbu s pandemijom koronavirusa, dala na suzbijanje infodemije zajedno s najpopularnijim društvenim mrežama, Twitterom, Facebookom, TikTokom i Tencentom. Tako je Facebook uklonio nekoliko tisuća stranica koje su širile dezinformacije i propagandu, kao i više stotina stranica koje su prodavale »provjerene« lijekove za koronavirus.

Odgovorni novinari

U suradnji s najvećim internet platformama nastoji se osigurati da se provjerene i istinite informacije o koronavirusu pojavljuju prioritetno na tražilicama, a i sama Svjetska zdravstvena organizacija se svakodnevno na svom »Myth busters« obračunava s mitovima i lažima. Nema sumnje, hrvatski Krizni stožer na vrijeme je shvatio važnost pravodobnog informiranja javnosti, a ne samo epidemioloških, medicinskih i socijalnih mjera kao sastavnog, ako ne i presudnog dijela javnozdravstvene intervencije.

Povjerenje koje su u očima šire javnosti stekli Alemka Markotić, Vili Beroš, Krešimir Capak i Davor Božinović jednako je bitno u borbi protiv koronavirusa kao i broj respiratora, zaštitnih odijela i opreme. Naravno, to je bilo moguće samo uz svesrdan angažman onih koji su nevidljivi, jer stoje iza kamera, novinara, koji su i bez zaštitne opreme 24 sata na dan trčali za svojim poslom u potrazi za informacijama, što je najbolja prevencija protiv infodemije.

Internet je savršeno sredstvo za širenje lažnih informacija, ali ako su novinari odgovorni onda će i oboljelih biti manje! Vjerojatno i sami znate, ako niste antisemit, da koronovirus nije još jedna zavjera cionista da se trećina ljudi u svijetu likvidira, kako bi se uveo Novi svjetski poredak. Ne morate biti niti liječnik a kamoli primarijus da biste shvatili kako topla kupka ili redovito ispiranje nosa ne uništava COVID-19. Za osnovnu dezinfekciju protiv infodemije dovoljni su sapun i voda, u prijevodu – uključiti mozak. No sve ovo što se događa, nije izazov samo za Svjetsku zdravstvenu organizaciju i države koje bi na temelju ovog iskustva trebale pripremiti svoje komunikacijske kanale u javnom zdravstvu za brzu, redovitu i transparentnu komunikaciju sa stanovništvom.

Virus spasio život psima i mačkama

U ovoj infodemiji koju preživljavamo, nađe se i vedrijih vijesti. Tako je kineski grad Shenzhen zabranio jedenje pasa i mačaka u sklopu šireg suzbijanja trgovine divljim životinjama zbog pandemije koronavirusa. Vlasti u južnom kineskom tehnološkom središtu priopćile su da će zabrana jedenja pasa i mačaka stupiti na snagu 1. svibnja. »Psi i mačke kao kućni ljubimci uspostavili su mnogo bliži odnos s ljudima nego sve druge životinje, a zabrana jedenja pasa i mačaka i drugih kućnih ljubimaca uobičajena je praksa u razvijenim zemljama, Hong Kongu i Tajvanu. Ta zabrana u skladu je i sa zahtjevom i duhom ljudske civilizacije«, kaže se u odredbi gradskih vlasti. Možda je napokon stiglo vrijeme da u crnu statistiku o broju oboljelih i umrlih od koronavirusa, makar u fusnoti, navedemo i ovu istinitu informaciju kako je smrtonosni virus nekima ipak spasio život.

I internet, društvene mreže i mainstream mediji liječe se pouzdanom informacijom, pa infodemija neće biti samo tema za profesionalne, cehovske novinarske organizacije, već i za širu raspravu o funkcioniranju svakog demokratskog i modernog društva. U Hrvatskoj su novinari do izbijanja koronavirusa vladajućima bili glavni krivci za otkrivanje svake afere, a nije ih nedostajalo, i »percepcije stvorene u javnosti« zbog koje su, a ne zbog svojih nedjela pojedini ministri morali otići, da bi ih sada ti isti koji su ih prozivali tapšali po ramenima: »Super ste! Svaka čast!«.
Slično je bilo i početkom devedesetih prošlog stoljeća, kada su novinari među prvima krenuli u rat protiv infodemije velikosrpstva, koja se tada zvala »odjeci i reagovanja«, da bi potom od režima bili tretirani kao državni neprijatelji i u miru praćeni od tajnih službi čiji je zadatak navodno bio baviti se »zaštitom ustavnog poretka«. I sada se, za epidemije koronavirusa, novinare veliča, dok im se istodobno, bez ikakve reakcije resornog ministarstva, režu prava i prijeti otkazima. Kao da i oni sami nisu na prvoj crti bojišnice protiv infodemije koju je cijeli svijet proglasio opasnošću jednakoj samoj zarazi koronavirusom!

Pravo na informaciju

– Zdravlje ljudi ne ovisi samo o lako dostupnoj zdravstvenoj skrbi. Također ovisi o pristupu točnim informacijama o prirodi prijetnji i sredstvima za zaštitu pojedinaca, obitelji i zajednice. Pravo na slobodu izražavanja, koje uključuje pravo traženja, primanja i prenošenja informacija i ideja svih vrsta, bez obzira na granice, putem bilo kojeg medija, odnosi se na ukupnu svjetsku populaciju i ono može biti podložno samo vrlo uskim ograničenjima, kaže se u zajedničkoj izjavi Davida Kayea, posebnog izvjestitelja UN-a za zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja, Harlema Desira, predstavnika OESS-a za slobodu medija, i Edisona Lanze, posebnog izvjestitelja Organizacije američkih država (OAS) za slobodu izražavanja.

U pitanju je temeljno pravo na život, vlade su dužne osigurati zaštitu tog prava, a ključno je da objavljuju istinite informacije o prirodi prijetnje koju predstavlja koronavirus. Vlade su zbog zaštite temeljnih ljudskih prava obvezne osigurati pouzdane informacije u dostupnim formatima svima, s posebnim naglaskom na osiguravanje pristupa informacijama onima s ograničenim pristupom internetu ili u slučaju kada invaliditet čini pristup informacijama izazovnim.

Također, pravo na pristup informacijama znači da vlade moraju ulagati iznimne napore kako bi zaštitile rad novinara. Novinarstvo igra ključnu ulogu u trenutku zdravstvene krize, posebno kada je cilj točno informiranje javnosti o kritičnim informacijama i praćenju aktivnosti i mjera koje provode vlade. Stoga se trebaju dosljedno provoditi zakoni o slobodi informiranja kako bi se osiguralo da svi pojedinci, posebno novinari, imaju pristup informacijama.

Dakle, demokratski svijet dijeli zabrinutost da bi lažne informacije o pandemiji mogle dovesti do još većih zdravstvenih problema, panike i drugih poremećaja. Korištenje tehnologije za nadzor praćenja koronavirusa mora biti ograničeno, a pravo na privatnost, zaštita novinarskih izvora i ostalih sloboda moraju biti zaštićene. Iskorištavanje ove globalne krize da bi si pojedini vlastodršci dali gotovo neograničene ovlasti, poput Viktora Orbana u Mađarskoj ili pak Aleksandra Vučića u Srbiji, nije sredstvo za borbu protiv bolesti već uvođenje diktature na mala vrata. Hapšenje novinarke Ane Lalić, koja je objavila navode svojih izvora iz novosadske bolnice kako nemaju dovoljno zaštitne opreme pa su medicinske sestre odbile njegovati zaražene pacijente ako im se ta oprema ne osigura, govori da nismo daleko od policijske države.

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće