Hrvatska je sa zadnjim danom 2018. godine imala 4.076.246 stanovnika. Procjena je to Državnog zavoda za statistiku (DZS) izračunata na temelju podataka Popisa 2011., prirodnoga kretanja i migracijskog salda. U odnosu na osnovni dokument (Popis 2011.) to je 208.643 stanovnika manje. Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju procijenjeno je da broj stanovnika pao za čak 170.560.
Procijenjeno je tako da je Hrvatska samo u 2018. izgubila 29.247 stanovnika. Razloge tomu valja tražiti u negativnom prirodnom prirastu (-15.761) i negativnom migracijskom saldu (-13.486) koji predstavlja razliku između broja useljenih i iseljenih. Iako negativan, migracijski saldo je prošle godine ipak znatno bolji u odnosu na rekordnu 2017. godinu (-31.799). DSZ je izvijestio i da su se te 2017. godine građani Hrvatske najviše iseljavali u Njemačku (29.053), Bosnu i Hercegovinu (2.758), Austriju (2.706) Irsku (2.676), Srbiju (2.049) i Švedsku (802). Pri tome treba uzeti u obzir da je promet stanovništva između bivših jugoslavenskih republika velik u oba smjera te ga valja izuzeti iz opće slike iseljavanja stanovništva.
Koliko je osoba uredno odjavilo prebivalište i vratilo osobne iskaznice, pitali smo MUP. „U 2014. godini prebivalište u RH odjavile su 79.902 osobe, a u 2015. godini odjavile su 12.333 osobe. U 2016. godini odjavljeno je 16.789 osoba, u 2017. godini 14.571 osoba, a u 2018. godini 11.739 osoba", stoji u odgovoru koji smo dobili uz napomenu da se na temelju ovih podataka ne može graditi cjelovita slika demografskih kretanja.
Pada broj novih iseljenika u Njemačku i Irsku
U usporedbi s DSZ-om, Državni statistički zavod u Wiesbadenu raspolaže sa znatno većim brojem hrvatskih doseljenika u Njemačku pa je tako u travnju objavio da se prošle godine doselilo 27.772 hrvatskih državljana. No godinu dana ranije (2017.) taj je broj bio i veći - 35.295, a to je za 6.242 više od procjene hrvatskih državnih statističara. Zavod je uz to objavio da se od samog ulaska Hrvatske u Europsku uniju u Njemačku doselilo više od 170.000 hrvatskih državljana. Prošla godina tako označava prekretnicu u kojoj je broj novodoseljenih počeo padati.
I irske statistike pokazuju da val ekonomskih migranata iz Hrvatske jenjava. Hrvatskim građanima je 2016. izdano 5.312 PPS brojeva, dok je prošle godine taj broj pao na 4.346. U Irsku se, od ulaska Hrvatske u EU, odselilo oko 22.000 hrvatskih građana, objavio je Centar za longitudinalne populacijske studije koji upozorava da se svakih 12 minuta i 47 sekundi jedna osoba iseli iz Hrvatske. Iako glavninu iseljenih čine radno sposobni neoženjeni muškarci, Centar upozorava i da je od 1999. do 2017. iz Hrvatske potencijalno emigriralo 22.030 djece rođene 1999. godine i kasnije, koja bi u promatranom razdoblju ispunila uvjete za upis u 1. razred.
Zašto ljudi odlaze?
Za razliku od nekadašnjeg iseljavanja, razgovori s novim iseljenicima potvrđuju da ovoga puta primarni razlog odlasku u druge zemlje nije siromaštvo, već razočaranost hrvatskom državom, osjećajem da ne postoji sustav koji nagrađuje obrazovanje i rad te prijezir spram političkih elita. Ovakvi iseljenici poručuju da se ne namjeravaju vratiti u domovinu koja im ne pruža osjećaj materijalne, pravne ili radne sigurnosti i prosperiteta pa čak i kada, realno, žive u gorim uvjetima no što su ih imali u Hrvatskoj. Generacije njihovih djedova, pa i roditelja, ako su radili u inozemstvu, ušteđevinu su ulagali u nekretninsku štednju u Hrvatskoj, no njima to nije namjera. Primarni osjećaj koji imaju spram države jest ogorčenost i rado to ističu.
„Izgubili su vjeru da stvari mogu izaći nabolje. U Njemačkoj, gdje brojni objektivno znatno teže žive nego bi ikada u domovini, imaju nadu da će jednom biti bolje, dok su je ovdje izgubili", kazao je svojevremeno za DW dr. Tado Jurić, autor prvog velikog istraživanja koje je razotkrilo razloge novog vala iseljavanja prema Njemačkoj. Iseljenici s kojima smo stupili u kontakt u Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu mahom hvale manju opterećenost politikom u novoj domovini, otvorenost društva, kažu da je administracija lakša i brža te da imaju osjećaj kako mogu napredovati poslovno i životno.
Crne prognoze
U svjetlu navedenog Hrvatska bilježi manjak radnika, usprkos gotovo 113 tisuća prijavljenih formalnih tražitelja posla od kojih je dobar dio u inozemstvu. O prenapregnutosti mirovinskog sustava govori i podatak da na jednog umirovljenika dolazi tek 1,27 radnika pa ne čude sve glasniji pozivi Vladi na potpunu liberalizaciju uvoza jeftine radne snage.
Ni najnovija predviđanja UN-ovih demografa i statističara ne najavljuje svijetlu budućnost. Za 30 godina Hrvatska bi mogla imati tek 3,4 milijuna stanovnika, no to je jedan od optimističnijih proračuna. Čak i kada bi se svi novoiseljeni vratili u domovinu, to bi samo usporilo, ali ne i spriječilo rapidno starenje stanovništva i dodatni pad mirovina za koje će se novac, gotovo u potpunosti, morati tražiti u proračunu.
Poreze plaćaju Irskoj, ali iscrpljuju hrvatsko zdravstvo
Iseljavanje je dodatno opteretilo i drugi solidarni sustav – onaj zdravstveni, ilustrirajući pri tom anomaliju u procesu odgoja društva i građana. Naime, Hrvatska udruga ugovornih ordinacija mjesecima upozorava da je čak 330.00 iseljenika zadržalo zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj, iako na njega nemaju pravo. Prije odlaska u druge zemlje prijavili su se na Zavod za zapošljavanje i stekli status nezaposlene osobe, a s njim i besplatno zdravstveno osiguranje. Sada, tvrde obiteljski liječnici, prilikom dolaska u Hrvatsku na račun radnika ostalih u domovini koriste, primjerice, besplatne zubarske i ginekološke zahvate ili dolaze po lijekove.
Da priča nije bez temelja svjedoče i upozorenja agencija za posredovanje prilikom zapošljavanja u Irskoj koja, navodi se, nema dobro organiziran zdravstveni sustav. „Preporučamo da takve preventivne preglede obavite tijekom godišnjeg odmora, pogotovo ako u Irskoj nemate privatno zdravstveno osiguranje, tako obavljeni pregledi i liječenja biti će jeftiniji, čak i ako ih se plati“, stoji na internetskoj stranici jedne takve agencije.
Ima i povratnika, ali malo
Iz svih ovih podataka jasno je da iseljavanje za Hrvatsku predstavlja kratkoročni, ali i dugoročni problem na kojeg demografi upozoravaju godinama, a politika nema adekvatan odgovor. Optimističniji analitičari upozoravaju da je iseljenički val u opadanju, no razlog tomu valja tražiti i u sve manjem bazenu potencijalnih iseljenika.
Dakako, bilježe se i povratci. Iz Njemačke se tako prošle godine doselilo 2.973 ljudi, procjenjuje DSZ, a iz Irske 124. Očito, na skori povratnički val ne treba računati. Ili kako nam je objasnio Siniša Domislović, jedan od hrvatskih iseljenika koji već pet godina živi u Londonu: „Nemam nekih pretjeranih zelja da se vratim. Politički se ništa promijenilo nije. Kad živiš u zemlji u kojoj se gubi zastupničko mjesto ili ministarska pozicija ako prebrzo voziš i lažeš na sudu ili se pokaže da ti je žena koristila službenu karticu za plaćanje vožnje gradskim prijevozom, a onda kreneš redom po vijestima iz domovine, shvatiš da se tamo ništa promijenilo nije. Niti ima velike šanse da se promijeni u budućnosti."
Komentar Zlatko Baotića
Eto... imali Hrvati u Hrvatskoj plaće po 10-20 hiljada kuna ili po 2500-5000 maraka u BiH pa ponapuštali poduzeća i poslove zbog nepoštenog društva, te čovića, bakira, dodiga, vučića, kolinde itd i poodlazili u inostranstvo raditi za 1100-1700 eura ili više. Ma nemojte, molim vas!? Po ne znam koji put pobijam ove netačne teorije da Hrvati iz Hrvatske i BiH odlaze u inostranstvo prvenstveno i najviše zbog nesigurnosti i nesigurnog društva. Dragi moji, NAJVEĆI I NAJČEŠĆI ODLAZAK SVIH GRAĐANA JE PRVENSTVENO ZBOG NEZAPOSLENOSTI, MALIH I BIJEDNIH PLAĆA I NEMOGUĆNOSTI ŽIVLJENJA OD PLAĆA ŠTO VEĆ SAD REZULTIRA SIROMAŠTVOM I NEIMAŠTINOM, PA TEK ONDA ZBOG SVEG OSTALOG, a to je velika razlika. Nije najveći razlog odlaska loše društvo, politika i političari nego upravo ovo što sam napisao velikim slovima, a onda tek slijede loša društvena uređenja, politika, političari i ostali razlozi kojih ima napretek. Ne budite naivni i nemojte misliti da bi iko pobjegao iz kuće da je imao dobru i dovoljnu plaću i da je od te plaće mogao s obitelji vrlo dobro živjeti. Takvih koji bi i onda pobjegli bi bilo 1-2%. Pa nađite mi nekog direktora, glavešinu, političara ili radnika koji zarađuje 15-20 hiljada kuna ili više (5 hiljada maraka i više), a da je otišao zbog bakira, čovića ili nepoštenja u društvu. Ma, dajte molim vas?! Stvari samo treba realno postaviti i mućniti glavom. Onaj ko to ne zna, nek pročita tekst do kraja. Slušajte dobro: ako, recimo, tročlana, četveročlana ili višečlana obitelj (nebitno je koliko ih radiI) i ima plaću 500-800 maraka ili 2-3 hiljade kuna, a takvih obitelji je kod nas 60-70%, to je izrazito mala plaća i s takvom plaćom se može jedva preživjeti, ali uz velika odricanja. Nemojmo računati kuće i imovinu koju je neko stekao prije kad se bolje živjelo jer struju, vodu, grijanje, telefone, mobitele, automobile, osiguranja, kredite i ostale izdatke morate platiti od plaće, a ne kućom koju ste dosad sagradili. Jedna tročlana, četveročlana ili višečlana obitelj, bez obzira koliko ih je zaposlenih, danas ne živi normalno ako nema barem 1500 maraka ili 6 hiljada kuna. Ponavljam: može preživjeti, ali je onda kvalitet življenja ispod prosjeka i mora se odricati svega i svačega i živjeti siromašno. E, mili moji, a da bi se živjelo podnošljivim obiteljskim životom, onda bi podnošljive plaće za ovakve obitelji (bez obzira koliko imaju zaposlenih) trebale biti barem od 12-16 hiljada kuna, 3-4 hiljada maraka ili 1500-2000 eura, a kod nas to ima 5-6% zaposlenih. Za srednje kvalitetan život se u Evropi smatra plaća od 2500-3500 eura što kod nas predstavlja naučnu fantastiku. Šta mislite kako žive Njemci gdje iz kuće rade svih troje, četvero ili petero članova obitelji. Njihove mjesečne zarade sežu preko 20 hiljada eura. Eeeeeeeej, mili moji, pa gdje bi nama bio kraj da mi u ovim našim usranim državicama imamo takve plaće?! Zapamtite da niko živ ne bi mislio na čovića, bakira, dodiga, kolindu, plenkija, vučića, tačija i ostala govna niti bi se iko selio, nego bi radnici iz Evropske unije dolazili raditi kod nasi. Ovo je prava i jedina istina napisana u 10 rečenica, a ne nekakve ankete, zapisi sa takvim sabranim anketama ili knjige (bez obzira na autore) pisane lažnim i iskrivljenim svjedočenjem onih koji su otišli trbuhom za kruhom. Jedno je je šta su oni naveli kao razlog, a sasvim druga pjesma je stvarni razlog njihovog egzodusa. A zašto ih većina ne govori istinu, e to je sasvim druga priča. Pa sama izreka ''trbuhom za kruhom'' vrlo jasno govori zašto su otišli. Niko nije otišao ''zbog bakira i kolinde prema angeli.'' Takve još nisam vidio.