15 Listopad 2019
Windows Media Player Winamp Real Player QuickTime

Zašto je odabrao Zagreb, a ne Sarajevo

Tajna uspjeha Tarika Filipovića - od ratnih ‘90-ih do maestralne karijere

'Moj otac mi je uvijek govorio da radim štogod želim, ali da to radim s osmijehom na licu i da prebacujem normu', sjeća se Tarik Filipović savjeta koje je dobio još kao klinac. Riječi njegovog oca kao da su se urezale u Tarikovu svijest, budući da je zaista taj savjet i slijedio. Promatrajući sa strane njegovu karijeru, nameće se upravo takav zaključak. Da je prebacio normu. Izgradio je respektabilnu karijeru filmskog, televizijskog i kazališnog glumca, iza sebe ostavio uloge koje su već polako ušle u antologiju, a ništa manje uspješna nije pritom niti njegova voditeljska karijera.

Ne treba puno tražiti razloge i objašnjenja zašto je tome tako. Filipović je karizmatičan, inteligentan, duhovit, brzo misli i 'dobacuje', dinamičan je i specifičan, a svemu što radi - daje svoj pečat. Lako je, stoga, objasniti zašto je omiljen među gledateljima iznimno popularne 'Potjere', ali i zašto su ga na HRT-u davnih dana angažirali na kvizu 'Tko želi biti milijunaš?'. Nemoguće je zamisliti bez njega te sjajne televizijske formate, teško je i naći osobu koja bi mu u tome parirala.

Kada je objavljeno da odlazi iz 'Potjere', reakcije nisu izostale. Dramaturški je, priznaje nam Tarik, to najsavršeniji kviz koji je vodio. 'Dobar je to segment mog poslovnog života, tih pet, šest godina u 'Potjeri'. Dramaturški je to najsavršeniji kviz koji sam radio. Možda će se onda netko pitati zašto izlazim iz iste? Pa žao mi je što sam morao birati između dva projekta u kojima sam sudjelovao iolim, ali odabrao sam tu čar 'Milijunaša', nekako sam ga se nekako zaželio. Zaželio sam se publike u studiju, to volim, možda je to ta glumačka strana mene, ona koja voli i želi publiku. Čim čovjek osjeti uljuljkanost bilo koje vrste, mislim da treba napuštati zonu komfora i probuditi kreativnost', objašnjava Filipović.

Punim plućima ide u 'Milijunaša'

Zlatnim slovima ostat će taj kviz upisan u njegovu poslovnu, ali i privatnu povijest. S lovcima je izgradio lijepa prijateljstva, koja će se nastaviti izvan kamere. 'Znam da se ne može biti po svačijem ukusu, ali zaista imamo vojsku vjernih gledatelja, i mislim da to treba respektirati. Svima im se zahvaljujem i žao mi je ako sam ih razočarao izlaskom iz 'Potjere', međutim opcija da vodim oba kviza (a bilo je govora i o tome, op.a.), bila bi previše, treba znati granicu dobrog ukusa i mjeru pojavljivanja u televizijskom prime timeu. Odvagnuo sam ovako i idem punim plućima u 'Milijunaša' četvrtkom navečer, a 'Potjeru' ću odsad vjerno pratiti'. Raditi dva tako velika projekta u isto vrijeme bilo bi, smatra voditelj i glumac, zamorno za publiku.

'Lokas će dati svoj štih kao što sam ga dao i ja'

Na poziciji voditelja 'Potjere' zamijenit će ga Joško Lokas, dugogodišnji voditelj, autor kvizova i njegov prijatelj. 'Joško Lokas je čovjek koji je u kvizovima cijeli život, koji je više kvizova i osmislio, i to jako uspješnih, čovjek koji je HTV-ovo dijete i kojeg do 'Šifre' dugo nije bilo... Drago mi je da je tu, da je u kući i bez obzira na to što je nezahvalno uskočiti umjesto nekog, želim se osvrnuti na nešto. Svojedobno je meni Joško ponudio da zajedno s njim vodim 'Upitnik', u onom periodu kada je bio u špici. Ja sam mu rekao sljedeće: 'Joško, ja mogu i pet puta biti bolji, ali ljudi će i dalje reći da ne znam baciti kemijsku u zrak kao Joško'. Ljudi ne vole da im se diraju navike, ne volim nekad ni ja, ali mislim da je Lokas najbezbolnija zamjena. Voditeljski dio je dosta zadan, lovci su tu zvijezde, ali naravno, on će dati svoj štih kao što sam ga dao i ja. Uz njega sam, i navijam za njega - pomogao sam mu koliko sam mogao savjetima, a to bih napravio i za bilo koga drugog da je uskočio u tu ulogu', dodaje Filipović.

Ista energija i želja s više iskustva

Dolazimo i do 'Milijunaša'. Publika željno iščekuje povratak hit kviza, a Tarik je spremniji no ikad te smatra da može biti i bolje negoli je to bilo nekad. Jednostavno je, kaže, energija ista, a iskustva više. 'Nekako sam siguran da to može biti još bolje. Energija je ista, a ja sam zreliji, iskusniji, apsolutno imam osjećaj da bi to moglo biti još bolje, kvalitetnije, zrelije. Jednostavno se osjećam kao da ulazim u arenu. Ta publika, taj moment koji je nama glumcima potreban, to mi je nedostajalo u 'Potjeri', priča voditelj. Bit će, otkriva nam, promjena u tehničkom smislu. 'Primjerice, jocker 'Zovi' više nema smisla jer ljudi izguglaju sve što trebaju u svega par sekundi. Ekipa iza kviza sada smišlja kako to sada kreativno rješiti'. Kviz je to koji za njega ima posebnu magiju, a dan danas osjeti uzbuđenje, kaže, kada čuje glazbenu špicu 'Milijunaša' dok ga njegovi sinovi igraju na kompjuteru.

Nije imao ni 30 kada je dobio poziv na audiciju koja mu je obilježila televizijski dio karijere

Kada je s nepunih 30 godina prvi put sjeo u voditeljsku stolicu, mislio je da će se ta poslovna avantura završiti kroz godinu, dvije... Nije dotad imao aspiracije prema televizijskim vodama u tom smislu, niti je dotad radio nešto slično. Radio je, doduše, prije 'Milijunaša' s Vinkom Brešanom i Nives Ivanković 'Skrivenu kameru', no to je dotad bilo to. 'Što se 'Milijunaša' tiče, moj nažalost pokojni prijatelj i susjed gospodin Volić, koji je dugo živio u Detroitu, s kojim sam se znao družiti, kartati, jedan dan donese neku hrpu papira. Gledam što je to, a ono skripte za 'Milijunaša'. Rekao mi je da je čuo da uskoro dolazi u Hrvatsku i dodao: 'Sine, ovo je kao stvoreno za tebe', sjeća se Tarik.

Tada je svom prijatelju rekao kako nema on tih ambicija, no pokazalo se da je gospodin Volić bio u pravu. Ubrzo Tariku stiže poziv na audiciju.

'Nakon 20 dana uslijedio je poziv Laze Goluže i Maje Jurković. Zvali su i mene i Renea, on se nije ni odazvao jer je smatrao da to nije za njega, a ja sam odlučio ići i probati. To je to. Prošao sam i na prvu mislio da će to biti izlet od godinu, dvije, računao i s time da mi to neće odmoći u poslu, imao sam već uloga iza sebe, a redatelji, i filmski i kazališni, su me dobro poznavali. Pokazalo se da je taj izlet potrajao šesnaest godina i puno mi odnio na ovom mom drugom profesionalnom planu, a istovremeno puno vrata i otvorio. Čovjek sam koji kad nešto odluči stoji iza toga čvrsto. Ponosim se tim dijelom svoje karijere. Molim novinare da me samo ne pitaju je li mi draže biti voditelj ili glumac. Ja sam se rodio da budem glumac, barem tako mislim', zaključuje. Stvorio je, dodaje apropos uspoređivanja njegove dvije karijere, imunitet na usporedbe i ocjene oko toga u čemu je bolji. Osobito kada usporedbe rade ljudi koji ga nikada nisu gledali kao glumca.

'Volim zaplesati nekad na rubu korektnosti pa se vratiti na onu pravu stranu'

Sve je na kraju, kaže, bilo po mjeri. Pitam ga što se tiče njegovog specifičnog stila vođenja, velike mogućnosti improvizacije, rada bez scenarija... Je li postojao strah da bi mogao nekad pretjerati? 'Ja sam se ponekad možda i malo previše osjećao kao u svom dnevnom boravku, ali to je donosilo svoje neke draži. Čovjek barem misli da zna granicu dobrog ukusa, a ja volim zaplesati nekad na rubu korektnosti pa se vratiti na onu pravu stranu. To sam ja, to je moj stil, možeš ga voljeti ili ne. Mogućnost gašenja televizije uvijek postoji. Ne daj Bože da si svakom po guštu, nešto s tobom ne bi bilo u redu. Ta sloboda i improvizacija jesu prostor u kojem ja najbolje plivam. U emisiji s nekim scenarijem ne bih baš nešto uživao, tako da uvijek kažem da je moje doći odmoran, spreman, obrijan, s dobrom energijom pred emisiju, a ostalo se jednostavno dogodi. U 'Potjeri' smo uvijek imali slučajnu dramaturgiju, na početku se provuče neka priča i onda je vučemo do kraja. Ja to jako volim, imati početak, imati zaplet, završetak, uspijevali smo u tim stvarima i to me jako veselilo u 'Potjeri', ocjenjuje Tarik.

Prije jesenske sheme - snimanje 'Nestalih'

Nekad mu i bližnji postavljaju ovo novinarsko pitanje. Kako mu, s takvom lakoćom i u sekundi, padne nešto napamet? Kako uvijek izlazi prava reakcija? 'Trudim se ono što mi je dano iznijeti na najbolji mogući način. U svim sferama je tako, svatko se za nešto rodi, ima neki svoj adut u rukavu, a valjda je to moj. Imate toga u svim sferama društva - konobara koji će s osmijehom poslužiti najveći broj kava taj dan i radi kojeg će se ljudi vraćati u taj kafić, imate rudara koji će prijeći normu taj dan...'.

Dok se čeka jesenska televizijska shema, Filipović ne miruje. Posvećen je novom projektu, pa ovih dana snima na Velebitu seriju 'Nestali' Joška Lokasa, a u produkciji 'Clinice Studia' za HRT-a. 'Imam jednu jako lijepu ulogu, jednog svodnika u vrijeme Domovinskog rata. Eto, i toga je bilo. Svakoj ulozi pristupam s nekim drugačijim uzbuđenjem, tražim nešto u sebi, u glavi ,u duši, i uvijek je to neki novi izazov, kao neki novi protivnik u ringu. Najviše volim igrati ono što mi nije blisko, ono što nisam ja, što nisam nikad radio. U životu nisam bio svodnik', kroz sebi svojstven smijeh govori glumac.

Nova sezona 'Bitangi i princeza'

Neizostavno je, kada govorimo o njegovom televizijskom radu i projektima, spomenuti 'Bitange i princeze'. Kuha se ideja o snimanju još jedne sezone, i Tarik je baš - za! 'To je serija koja će se kao 'Seinfeld' i 'Prijatelji' moći reprizirati godinama i generacijama. Rodila se neka ideja da napravimo još jednu sezonu 'Bitangi i princeza' - deset godina poslije. Kuha se, i vjerujem da će se realizirati. Vjerujem da bi se mogla isfurati jedna sezona super, onako za kraj'. Znao je, predosjećao, da će serija biti hit, no ovoliku popularnost nije mogao procijeniti. 'Znao sam Kulenovića, on je sjajan tip i poslovno i privatno. Usto, glumačka ekipa koju je okupio je bila i generacijski bliska, i po mom guštu apsolutno. Znao sam da će biti hit, ali da će se prenositi s generacije na generaciju - nisam znao niti pomišljao. Nisam radio previše serija, ali ove koje sam radio sam i pogodio', dodaje glumac.

'Konak kod Hilmije' osvojio je regiju

Nedavno je snimio novu uspješnicu, seriju 'Konak kod Hilmije', koja je pokorila regiju. Nažalost, u Hrvatskoj još uvijek nije prikazana, no reakcije regionalne publike su sjajne. 'To je bosanska inačica serije 'Allo, Allo', tako su je nazvali jer se radnja događa u Drugom svjetskom ratu u jednom malom sarajevskom konaku, pansionu, i nadam se da će uskoro i kod nas biti prikazana. Mislim da bi mogla prikovati ljude za ekrane danas, kada postoji ta poplava svega, sve je dostupno. Serija, filmova, kanala - svega ima. Kada neka serija danas postigne tako dobru gledanost, onda čovjek zna da je napravio super stvar. Kad smo bili klinci imali smo dva programa, i možda to jest malo, ali devedesetih si znao kad ti je što, veselio si se nekoj seriji, filmu, utakmici... Tehnologija i poplava medija donosi i dobrih stvari, ali ubija tu romantiku. Ne možeš naći ni vremena sve pogledati, poslušati. Ja sam se tresao ponedjeljkom prije 'Dinastije', ili pred 'Kviskoteku' četvrtkom, cijeli dan bih bio uzbuđen', kroz smijeh će Filipović.

Monodrama o Ćiri i Zijah Sokolović kao uzor

Zadnjih nekoliko godina dogodio se i "izlet" u monodramu. Zvijezda vodilja bio mu je kolega Zijah Sokolović. Priča nam Tarik da je uvijek želio raditi kao Zijah, voditi se kvalitetom, a ne nečim što će skupiti jeftine poene ili donijeti brzu zaradu. Govori nam to u kontekstu monodrame o legendarnom Miroslavu Ćiri Blaževiću. Iznimno popularno ostvarenje ujedno je i prva monodrama koju je Tarik u karijeru napravio. Trenutno je u pripremi druga, a ovoliki uspjeh 'Ćire' nije mogao ni sanjati, iako je svjestan ogromne popularnosti trenera svih trenera.

'Borio sam se na početku jer ljudi nisu znali što očekivati od predstave, nisu znali da je to jedna slojevita životna priča prepuna

smijeha i suza, stvarno su ljudi izlazili prezadovoljni s predstava. Žene su zazirale od nogometa u predstavi, a nogomet je u ovoj predstavi u sporednoj ulozi. Borio se jesam, izborio se jesam, očekivao sam puno od predstave, a dobio još puno, puno više. Ne pamtim da sam za neku predstavu dobivao komentare koji su redom od dobrih do izvrsnih. Deset godina sam kuhao tu ideju. Pala mi je napamet tijekom privatnog druženja, dok sam saznavao sve te neke detalje iz njegovog privatnog života. U početku je Ćiro bio protiv toga. Govorio je da jednog dana možemo raditi što hoćemo, ali dok je živ - ništa. Jedva smo ga uspjeli 'skuhati' njegov sin Miro i ja. Što sam se više s njim družio, više me je ta ideja 'rajcala'. Ima tu materijala i za seriju i za film, ali ja sam se odlučio za predstavu, malo tko za života ima predstavu o sebi. Već dvije godine igram tu predstavu, i mislim da ću još godinama, jer sam obišao tek pola svijeta, a mnoge sredine žele da se još jednom odigra. Igrao sam u Australiji, Dubaiju, diljem regije i Europe. U rujnu Toronto, pa ostatak Europe, New York, Chicago. U međuvremenu pripremam još jednu monodramu, mislim da ću onda stati s monodramama na neko vrijeme', dobacuje Filipović u svom stilu.

Rad na monodrami u kojoj će svoju dušu iznijeti na scenu

Kada je radio Ćiru, radio je, kaže, iz njegove duše, a sada će raditi iz svoje. 'Nije to ništa autobiografski, nego jednostavno planiram dušu iznijeti na scenu, baš svoju. Predstava u kojoj ću kroz tekst pokušati objediniti dvije karijere - televizijsku i glumačku. Radim s dramaturginjom Ninom Skorup, znam je još s Akademije, radimo na tome, tražim sebe, nešto što je na petu, šestu, sedmu, osmu loptu. Radio sam takve procese nekad davno na Akademiji, potom i na 'Izbacivačima' s Matkom Ragužem. Najljepše je kad nemaš rok jer onda ne moraš izaći pred publiku dok nisi skroz zadovoljan. S Ćirom je to trajalo pola godine, a ovdje vjerujem da će barem toliko. Moram napraviti nešto iza čega stojim, kad publiku navikneš na neke dobre stvari, onda im moraš svaki put tako nešto i ponuditi. Pa i više od toga. Radimo na tome'.

U djetinjstvu su obožavali njegovu zabavnu stranu, a on je vrlo rano donio odluku o studiju na zagrebačkoj Akademiji

Nastavljamo priču u nešto privatnijem tonu. Zanima nas kako su izgledali njegovi počeci, kada je kod sebe detektirao taj glumački gen i kada ga je aktivirao. 'Svi su voljeli tu neku moju zabavnost i glumstvenost kao klinca, nagovarali me da imitiram, zabavljam, a onda je moja seka, koja je već bila teatarska zvijezda u Zenici gdje smo imali jaku dječju scenu, rekla da pozovu njezinog "ludog" brata na audiciju. Pozvali su me i to je to. Imao sam možda 11 godina, tu negdje. Dosta rano sam krenuo, pa smo kasnije igrali malo ozbiljnije predstave i tu negdje s 13, 14 godina je odluka pala da idem na Akademiju u Zagreb. Kako kažu - 'i bi tako', sjeća se glumac svog djetinjstva. Od roditelja je dobio veliku podršku. Nikada pred njega nisu stavljali nikakve zahtjeve, no dali su mu vrijedne savjete. Što god da je - samo budi najbolji što možeš. Podržali su i njegovu odluku da dođe studirati na zagrebačku Akademiju, a ne sarajevsku, koja je rodnoj Zenici puno, puno geografski bliža.

Zagreb kao prirodna odluka

'Nikad nije bilo nikakvih prigovora, pogotovo na izbor sredine. Bili smo tad još uvijek jedna država, a ja sam se u Zagreb zaljubio baš u tim nekim godinama. Imamo rođake tu, dolazili smo im u posjet i uvijek me miris i štih Zagreba magično privlačio. Druga opcija je bila Sarajevo. Međutim, meni je pola rodbine u Sarajevu i mislio sam si - to je samo 80 kilometara, svi bi me držali pod kontrolom, gledali gdje sam, što sam', dijeli s nama Tarik svoje tinejdžerske kalkulacije. Logična je bila zapravo ta njegova odluka. Obitelj mu je vezana za Zagreb. 'Tata je bio zagrebački student, djed mi je živio tu, sestra je studirala i danas tu živi, tako da je zapravo ta odluka bila prirodna'.

'Radio sam u kafiću, prao sam automobile, kolporter sam bio'

Dolazak u Zagreb i studiranje u istom Tarika 'kače' u onim dramatičnim, ratnim godinama. Svašta se, kaže, prošlo, to je jedno posebno životno poglavlje koje bi moglo dati svoju knjigu ili film. 'U tom trenutku ti se čini da je to najteže na svijetu, a onda se iz nekog sadašnjeg vremena i toga sjetiš s osmijehom na licu. Bili smo na raspolaganju, ali su nas umjetnike puštali da se borimo na neki drugi način. Čovjek radi svašta da preživi, misliš da ćeš doći na studij pa će mama i tata slati pare, a ti ćeš studirati i uživati, ali osim studiranja - sve je ostalo palo u vodu', smije se glumac. Tako je, da bi zaradio za džeparac, radio sve i svašta. 'Radio sam u kafiću, prao sam automobile, kolporter sam bio. Baš sam radio dosta poslova dok nije došlo do prve predstave u ITD-u, dok nisu sjeli ti prvi honorari, poslije Kerempuh... Tulumario sam koliko je bilo para. Ja sam malo bećar uvijek bio, što kaže moja Lejla - 'spasila sam te'. Volim društvo, volim i zapjevati, i popiti, sve što vole mladi', sjeća se tih studentskih dana Filipović s veseljem.

Sredinom devedesetih kreće njegov streloviti uzlet

Sredinom devedesetih krenuo je njegov poslovni uzlet. Predstava 'Spika na spiku', potom 'Kako sada stvari stoje' i 'Gospon lovac'... Bila su to vremena tijekom kojih su mediji počeli percipirati tu neku novu, mladu glumačku generaciju. Dao je tada prve ozbiljnije intervjue, a onda su stigli 'Izbacivači', predstava koja je danas dijelom domaće mainstream kulture, što je s kazališnim predstavama rijetko slučaj. 'Kad čovjek vidi koliko ima tih nekih besmrtnih stvari iza sebe, a pogotovo predstava o kojima se najmanje govori jer nisu zabilježene, čovjek je posebno ponosan. U 'Izbacivačima' smo bili top ekipa, dobra kemija se dogodila, stvarno smo se osjećali kao Beatlesi u to vrijeme'.

Nadolazeći kviz, snimanje 'Nestalih', monodrama... Nije to sve! Naime, u ovoj godini, uz monodramu, planira završiti scenarij za film i tekst za satiričku predstavu kakve nije bilo od "Spike na spiku".

Obiteljski život nastoji očuvati privatnim

Privatno, sretan je suprug i otac. Obiteljski život nešto je najljepše, iako u mlađim danima nije tako gledao na stvari. Njegov brak s Lejlom Filipović jedan je od najstabilnijih na javnoj sceni. Nisu žrtve glasina niti tabloidnih pisanja, ako je to nekad i tako bilo - Tarik kaže da je sve zaboravio.

'Lejla i ja smo dosta slični po tom pitanju, ne daješ puno povoda, ne zato što nećeš, nego tako živiš. Nemam oraha u džepu, nemam zlih namjera, ne volim se svađati ni s kim. Volio bih da po tom pitanju budemo nezanimljivi. Strašno me boli u što se sve to pretvorilo, živimo u vremenu iščašenog sustava vrijednosti, pa i vaše plemenito i poštovano novinarsko zvanje mnogi nesposobni srozali su nepismeno pišući o svemu. Svi se više vesele tuđem padu nego uspjehu, djeca žele biti influenceri, a ne kozmonauti, ali ono što me najviše nervira su komentari pod lažnim imenima, nadimcima na portalima i društvenim mrežama. Mislim da je to karcinom društva i da bismo svi profitirali da im prekinemo dovod kisika. Napiši svoje ime i prezime i komentiraj što hoćeš, ali pod materijalnom i krivičnom odgovornošću. Volim ja konstruktivnu kritiku, jednom su mi poslali ljudi pismo o tome što mi zamjeraju na 'Potjeri', to sam sa zanimanjem pročitao. S puno toga se nisam složio, no to je njihovo mišljenje, a ja kritiku volim i uvažavam. Pravu, naravno. No, vrijeđanje na nacionalnoj, seksualnoj, vjerskoj i svakoj drugoj osnovi je nedopustivo', jasan je Filipović po tom pitanju.

'Životna ljubav se dogodila u trenutku kada sam pomislio da se to više niti neće dogoditi, kada sam počeo gubiti vjeru u to nešto'

Pitam ga još pokoje pitanje o obitelji, supruzi, djeci - i tu govori onoliko koliko smatra dovoljnim. Ne voli pričati o privatnom životu. 'Ma, ne volim vam ja previše pričati o privatnom životu, jasno je da se s obitelji promijeni životni fokus, interesi, ljubav... Nekad mi je, kao klincu, sve to zvučalo dosadno. Na koncu sam shvatio da nema ništa ljepše od toga', sretno će glumac. 'Životna ljubav se dogodila u trenutku kada sam pomislio da se to više niti neće dogoditi, kada sam počeo gubiti vjeru u to nešto. Znate kako kažu, kad prestanete tražiti - e onda nađete', kroz smijeh zaključuje.

O svojim očinskim vještinama ne može, kaže, bolje je to pitati suprugu i djecu. No, nastojao je, kaže, nešto dobro 'prepisati' od svog oca, a ponešto i sam osmisliti.

image

A kakvo društvo svi mi zajedno ostavljamo djeci koja dolaze?

Neće Filipović, po onoj poznatoj Smojinoj egidi - 'politiku u svoju butigu', ali elaborira društvo i okruženje u kojem živimo. 'Nisam stranački čovjek, ne bavim se politikom i ne želim nikog podržavati na tom nivou. Trudim se biti apolitičan, no ne možeš biti kada vidiš što se sve događa. Stvari su tako jednostavne. Za sve treba imati dobre volje, sve se može. Radikalizira se društvo i ulijevo i udesno. Nekako sam uvijek za to da imamo zdrav centar, zdravu desnicu i ljevicu, zdrave ljude. Ne moramo imati iste poglede, ali možemo biti u normalnim odnosima, biti dobri susjedi, ne gledati se preko nišana. Isto tako, ne trebaju se raditi čistke svuda čim se promijeni vlast, to je suludo u jednoj zemlji gdje nas je toliko malo. Trebamo čuvati kvalitete, evo, nijedna vlada nije našla način kako sačuvati kvalitetne kadrove, kako im ponuditi i pomoći da ostanu'.

Možda ukinuti stranke i upregnuti najsposobnije dok ova divna država čvrsto ne stane na noge

image
Tarik Filipović sa poklonom/

Generalno gledano, dodaje, trebali bi na ključnim pozicijama raditi sposobni, a ne podobni, ekipa najboljih ljudi iz svih sfera društva - bez obzira na stranačku pripadnost, koja će napraviti nešto dobro i novo. 'Meni se plače kad vidim kako mladi odlaze, muka je to, tegoba. Nisam jedni, vjerojatno se plače mnogima u Hrvatskoj, a eto - i u mojoj rodnoj Bosni i Hercegovini. Nestaju gradovi, sela... Ja vjerujem da će se jednog dana ljudi vratiti, ali ne znam zašto se ne ubrza taj proces, da se ljudima omogući vrijeme, mjesto, razlog i uvjeti povratka. Srednji sloj je nestao, ljudi odlaze nekad i za isti novac jer tu svojevrsnu psihozu ne mogu više podnijeti niti gledati', primjećuje Tarik.

Opasni aveti prošlosti moraju se sahraniti, a povijest se ne može prilagođavati sadašnjosti

Još uvijek su mnogi u močvari i mulju s avetima prošlosti. A tako je malo potrebno da se krene dalje,prema svjetlu, da sahranimo 'aveti', a ne da im dižemo spomenike. 'Zagovornik sam toga da je istina jedna. Dok u regiji djeca ne budu imala iste udžbenike iz povijesti, barem otprilike, dok se ne poklonimo žrtvama Srebrenice, Vukovara, Jasenovca svi zajedno... Nema tu napretka'. Pitam ga boji li se reakcije na svoje satirične izjave, predstave, performanse s obzirom na ružnu situaciju koju je Rene Bitorajac doživio kada je objavio satirični video svojedobno. 'Rene je prvo glumac, razmišlja svojom glavom i ima se pravo u konačnici osvrnuti satirički na što god želi. Ovo kako su reagirali prema njemu i prst uperili na njega i obitelj - to je dno. Mislim da su institucije tu napravile svoj posao, sudske procese je dobio protiv svih, i to čovjeku ipak daje neki optimizam', jasan je Filipović.

image
Press konferencija povodom Festivala komedije (gost glumac Tarik Filipović)

Nogomet i ljubav spasit će svijet - ako ih ne pokvari novac

Poznato je za Tarika da je i strastveni ljubitelj nogometa. Situacija na tom polju nije sjajna, a sportu prijeti ples milijuna. Ipak, za svoja nogometna 4 asa - Čelik, Dinamo, Hrvatska i BiH i dalje navija svim srcem! Voli i prati taj sport unatoč 'plesu milijuna koji prijeti da raspline najvažniju sporednu stvar na svijetu'. Malo je, govori nam privodeći intervju kraju, potrebno da nam bude bolje.

Ljubav je valjda univerzalno pravilo koje bi nas sve moglo spasiti.

image
Sandra Bagarić i Tarik Filipović

Poštovati drugačije i voljeti svoju 'braću i sestre' - kaže nam Tarik, postulat je svake religije na ovom svijetu. Te uzajamne ljubavi prema drugom čovjeku. 'Vratimo se na taj postulat, koji je isti u svim religijama, a koji toliko malo ljudi poštuje. Poštujmo se i bit će nam svima puno bolje. A ako se gdjegod dogodi i ljubav - živjet ćemo kao u nekoj bajci, sretni do kraja života', zaključio je ovaj svestrani umjetnik, piše 100posto.

Pročitano 87 puta

Napiši komentar

Molim upišite sva obavezna polja označena zvjezdicom (*).
Dozvoljena je uporaba HTML koda

Zadnje vijesti

U crkvama na Raščici i u Orašju obilježen Dan kruha, zahvale za plodove zemlje

U crkvama na Raščici i u Orašju obilježen Dan kruha, zahvale za plodove zemlje

Župe UBDM u Tolisi i bl. Alojzija Stepinca u Orašju...

HKC “Bunjevačko kolo” iz Subotice u Orašju izveo humanitarnu predstavu za Slavena

HKC “Bunjevačko kolo” iz Subotice u Orašju izveo humanitarnu predstavu za Slavena

Humanost posavskog čovjeka ponovno je sinoć pokazana na djelu.

Čudo prirode: Trava iva "od mrtva pravi živa"

Čudo prirode: Trava iva "od mrtva pravi živa"

Postoji vjerovanje da ova trava pomaže u mentalnom i fizičkom...

Ovo su najprljavija mjesta u kući

Ovo su najprljavija mjesta u kući

Kuhinja je mjesto koje u svakom domu ima najviše bakterija....

NAKON ŠTO IH JE AMERIKA NAPUSTILA, KURDIMA STIŽE NEOČEKIVANA POMOĆ

NAKON ŠTO IH JE AMERIKA NAPUSTILA, KURDIMA STIŽE NEOČEKIVANA POMOĆ

Vojne trupe kreću prema sjeveru Sirije kako bi zaustavile turski...

Novi režim putovanja u EU od januara 2021. Godine: Evo šta će nam trebati ako želimo u Hrvatsku

Novi sistem registracije putnika ETIAS, bez čije potvrde građani Bosne...

Uništite leglo bakterija na telefonu

Uništite leglo bakterija na telefonu

Mnogi nisu ni svjesni toga da je mobilni telefon pun...

Neobične kazne za prekoračenje brzine

Neobične kazne za prekoračenje brzine

Policija u Estoniji pokrenula je originalnu kampanju.

Želite smršati, ovu namirnicu odmah uvrstite u doručak

Želite smršati, ovu namirnicu odmah uvrstite u doručak

Studija objavljena u američkom časopisu "Journal of Clinical Nutrition and...

Koliko je realan rast plata u javnom sektoru?

Koliko je realan rast plata u javnom sektoru?

Minimalno 500, u prosjeku 1000 KM. Cilj je do kojeg...

Ovo je 20 zemalja koje izumiru, BiH je u samom vrhu

Ovo je 20 zemalja koje izumiru, BiH je u samom vrhu

BiH se nalazi na šestom mjestu zemalja za koje se...

U BiH danas i sutra pretežno sunčano, temperatura do 27 stepeni

U BiH danas i sutra pretežno sunčano, temperatura do 27 stepeni

Sunčano uz malu do umjereno oblačnost biće i u srijedu...

Vrijeme

Reklama

plakat promocija cmyk