Časne, koje su seksualno zlostavljali svećenici i biskupi, do sada su bile u sjeni ostalih skandala Rimokatoličke crvke. Sada je napokon papa Franjo priznao da se silovanja, ali i pobačaji na koje su prisiljavane časne, događaju u kongregacijama diljem svijeta. Ranije ovog mjeseca o zlostavljanju je pisala Lucetta Scaraffia i to u mjesečniku Women Church World, koji izlazi uz vatikanske novine.
“Sretna sam. Sada će napokon mnoge žene imati hrabrosti prokazati svoje zlostavljače”, napisala je Lucetta za New York Times nakon papinog priznanja, koje se čekalo desetljećima. Toliko dugo časne progovaraju o seksualnom zlostavljanju koje trpe, ali do sada ih je Vatikan gotovo ignorirao, ne poduzimajući ništa. Srećom, zbog pokreta #MeToo napokon je netko obratio pažnju na zlostavljane časne i to taman prije izvanredne biskupske konferencije na temu seksualnog zlostavljanja koja se održava u Vatikanu.
Inače, kako bi se opravdali, zlostavljači često crkvena pravila prilagođavaju sebi. Tako, primjerice, celibat ne shvaćaju kao potpunu apstinenciju već samo kao zabranu braka i tvrde laicima kako seksualnim odnosima unutar svoje kongregacije ne krše nijedan crkveni zakon. Takve nebuloze govore i mladim časnama koje ih smatraju nadređenima te ih se i ne usude preispitati. Osim toga časne često i financijski ovise o svećenicima i nemaju izbora osim šutjeti i pretrpjeti seksualno zlostavljanje.
Redovito ih prisiljavaju na pobačaje
Upravo Vatikan želi ublažiti lavinu reakcija koju je priznanjem pokrenuo papa Franjo. Tvrde kako je papa događaje u kongregacijama krivo nazvao seksualnim ropstvom, a njegov glasnogovornik Alessandro Gisotti rekao je kako je papa želio reći da su svećenici manipulirali časnama, a ne ih držali kao ropkinje. Ljudima, koji pružaju podršku zlostavljanim časnama, laknulo je kada je papa Franjo o ovome javno progovorio, ali i dalje stoje kod toga da se predugo čekalo na to te da se ne nadaju brzom rješenju. Papa je kazao kako postoje svećenici i biskupi koji to rade, ali da ne možemo očekivati da će jednostavno prestati zato što sada javnost za to zna. Što i nije neka utjeha.
Za sada je nemoguće znati koliki su razmjeri ovih zločina jer časne često prešućuju da su silovane u strahu da će ih kazniti ili da im neće vjerovati. Prema tajnim izvješćima iz 90-ih, procjenjuje se da je seksualno zlostavljanje u župama učestalije u zemljama u razvitku, gdje se često svećenici posebno cijene i uzdižu pred ljudima, čime se i te kako smanjuju šanse da će tko povjerovati časni ako prijavi seksualno zlostavljanje.
Da si svećenici prilagođavaju crkvene zakone potvrđuje i činjenica da im abortus i nije tako težak grijeh kada prilikom silovanja neka časna ostane trudna. Naime, postalo je već gotovo pravilo da ih tada prisiljavaju na pobačaje, čime direktno proturječe onome što propovijedaju, a u nekim zemljama krše i zakon jer abortusi nisu svugdje legalizirani. S obzirom na to koliko se trude zataškati cijelu situaciju, nemoguće je saznati broj zlostavljanih redovnica.
Papa Benedikt XVI. zatvorio čitavu kongregaciju
Sveti Otac sjetio se i svog prethodnika Benedikta XVI., koji je počeo istraživati jednu kongregaciju i to dok je još bio kardinal imena Joseph Ratzinger, a dokaze o silovanjima prikupio je i pokazao tadašnjem papi Ivanu Pavlu II. Navodno se nakon tog sastanka vratio u ured, a svojoj tajnici je rekao: “druga strana je pobijedila”. Kada je postao papa, Benedikt XVI. uspio je zatvoriti jednu kongregaciju u kojoj su svećenici seksualno zlostavljali časne.
U srpnju 2018. godine zlostavljane časne počele su javno govoriti o traumama koje su prolazile u župama u Africi, Europi, Južnoj Americi i Aziji. Korijeni zlostavljanja u Rimokatoličkoj crkvi tada su pronađeni u još uvijek srednjovjekovnom vjerovanju da su časne podređene dok je svećenik uzdizan i samim time one mu se moraju pokoravati i slušati njegove naredbe.
Upravo zato se često odmahivalo rukom kada su u javnost procurili slučajevi seksualnog zlostavljanja časni. Svećenike zlostavljače neki još uvijek smatraju žrtvama koje su zavele pohotne časne, svaljujući tako krivnju na žene koje su bile prisiljavane na šutnju i abortuse kako ne bi narušile ugled crkve, odnosno kongregacije. Jedna časna iz Afrike umrla je za vrijeme prisilnog abortusa, a svećenik koji ju je silovao održao je sprovodnu misu.
Od 90-ih pokušavaju zaustaviti svećenike silovatelje
Seksualno zlostavljanje časni nažalost nije ništa novo, a još 90-ih su slana izvješća Vatikanu, naravno, bila su samo za njihove oči. National Catholic Reporter 2001. godine objavio je tajna izvješća koja su 90-ih pisale časne. Časna Maura O’Donohue tako je 1994. godine Vatikanu poslala rezultate šestogodišnje studije provedene u 23 zemlje, a iz koje se dalo iščitati da su časne u Africi posebno ugrožene jer su ih svećenici, u strahu od HIV-a, smatrali sigurnim seksualnim partnericama.
NCR je objavio i izvješće koje je nastalo četiri godine kasnije, 1998., a koje se koncentrira isključivo na Afriku. U njemu stoji da se silovanje i ostalo seksualno zlostavljanje časni u Africi smatra normalnim. “Kada neka časna ostane trudna prisili ju se na abortus i obično isključi iz kongregacije. Svećenik, koji ju je silovao, jednostavno dobiva premještaj ili ga pošalju na neku misiju”, stoji u istraživanju.
Časna O’Donohue prilikom svojih istraživanja otkrila je i kako je ’88. godine u Malawiju morala biti raspuštena cijela kongregacije jer je prijavljeno da je 29 časni ostalo trudno. Da se ništa nije poduzelo, najbolje opisuje činjenica da je nekoliko časni iz Čilea 2018. godine, 30 godina kasnije, na javnoj televiziji progovorilo o seksualnom zlostavljanu koje trpe te kako njihove nadstojnice samostana ništa ne poduzimaju.
Svećenik koji je silovao časnu tijekom ispovijedi
Novinarka Associated Pressa prošle je godine pronašla časnu koja je bila voljna progovoriti o traumi koju je preživjela. “Ponovo se otvorila ogromna rana u meni. Pretvarala sam se da se to nije dogodilo”, priča redovnica koju je svećenik silovao prilikom ispovijedi, jednog od najsvetijih sakramenata. Gotovo dva desetljeća ova je žena šutjela o tome, a godinu dana nakon prvog silovanja, na nju je nasrnuo još jedan svećenik. Spomenuta časna nakon toga je prestala odlaziti na ispovijedi, a jedino kome govori svoje grijehe je svećenik, koji živi u drugoj državi i dovoljno je udaljen da je ne može zlostavljati.
Časna u Indiji prva je u povijesti koja je svog silovatelja prijavila policiji, što je ogroman iskorak, ali još uvijek je daleko od onoga što bi Vatikan trebao poduzeti. Karlijn Demasure, vodeća svjetska teologinja, tvrdi da svećenici zlostavljači moraju biti kažnjavani, a časne shvaćene ozbiljno. “Žao mi je što je ovako dugo trebalo da ti slučajevi izađu na vidjelo, a izvješća su postojala davnih dana”, rekla je za AP.
Demasure je kazala i kako je jedan od većih problema to što žene ne čuvaju žene u crkvenim kongregacijama. Odnosno nadstojnice staju na stranu svećenika te olako shvaćaju što im časne sestre govore kada im se povjeravaju. Samim time one gube povjerenje i odlučuju se za šutnju jer su uvjerene da nitko neće stati na njihovu stranu. Slično su radili i biskupi koji su štitili svećenike optužene za pedofiliju.
U zamjenu za seks ponude im da će ih naučiti jezik
Često mlade časne sestre samostani šalju u druge države, kako bi dalje izučavale Rimokatolički nauk, nažalost one u većini slučajeva teško nalaze smještaj te ne znaju dobro jezik na kojemu bi trebale učiti, odnosno, sporazumijevati se u stranim državama. Osim toga, one su često premlade i bez ikakvog iskustva te ne znaju dovoljno o temi koju bi trebale izučavati i tada se okreću svećenicima i sjemeništarcima koji iskorištavaju njihovu naivnost. U zamjenu za seks ponude im da će ih naučiti jezik i pomoći im pri studiranju.
Kada se ove mlade studentice ili starije časne i usude progovoriti, krivnja se svaljuje na njih. Nažalost, nadstojnice samostana i biskupi kojima bi se trebale moći povjeriti, često će umjesto njihove zaštite odabrati zataškavanje zlostavljanja, a sve kako bi ostali neukaljanog imidža. Tako su primjerice, časne iz Čilea, nakon istupa na javnoj televiziji 2018. godine, protjerane iz svoje kongregacije.
Nakon objave spomenutih tajnih izvještaja 2001. Vatikan je priznao da su svećenici silovali i seksualno zlostavljali časne u 23 zemlje te da su oni za to znali. Neki od njih redovnice su prisiljavali da uzimaju kontracepcijske pilule, a prema izvještajima veliku je ulogu igrao odgoj u afričkim zemljama, gdje se žene uči da moraju biti poslušne, čega su svećenici bili svjesni i debelo su iskorištavali kako bi zadovoljili svoje seksualne potrebe. Vatikan je tada pokušao umanjiti ozbiljnost situacije, te su u službenom priopćenju tvrdili da se to događa samo na jednom malom geografskom području (u Africi) i da to ne treba zasjeniti često herojske napore svećenika i časni.
Kažnjavaju one koji razotkriju zlostavljače
Godinama su zlostavljane časne i obeshrabrivane tretmanom onih koji su odlučili prijaviti zlostavljače. Tako je 2013. godine svećenik Anthony Musaala iz Kampale u Ugandi, suspendiran i prisiljen da se ispriča što je upozorio da postoje njegovi kolege koji se upuštaju u seksualne odnose sa ženama, a posebno s časnama, koje prisiljuju na to. U Indiji biskup Franco Mulakkal čeka da protiv njega podignu optužnicu zato što je opetovano silovao vrhovnu nadstojnicu svoje kongregacije. Iako on niječe sve optužbe, više od osamdeset časni potpisalo je peticiju za njegovo udaljavanje iz svećeničke službe.
Još u studenom prošle godine organizacija International Union of Superiors General, koja predstavlja žene u Rimokatoličkoj crkvi, objavila je izjavu u kojoj osuđuju sve koji za nasilje znaju, a odbijaju o njemu javno progovoriti. Njih djelomično krive za to što se ono događa već desetljećima, a nitko ništa ne poduzima kako bi pomogao časnama i zaštitio ih. “Saslušat ćemo svaku časnu koja želi prijaviti zlostavljača”, stoji u službenoj izjavi organizacije.