Svi ljubitelji bijelog luka oduševit će se medvjeđim lukom, koji ima puno jači miris od svog pitomog rođaka. Riječ je o samonikloj biljci, stručnog naziva Allium ursinum, koja raste u vlažnim listopadnim šumama, dolinama i uz potoke do 1900 metara nadmorske visine. Poznat je i pod imenom srijemoš. Naziv medvjeđi luk dobio je kao istinska proljetna poslastica medvjedima koji se bude iz zimskog sna.
Budući da raste početkom proljeća, medvjeđi je luk kao stvoren za proljetno čišćenje organizma. Danas mu mnogi daju prednost nad bijelim lukom, jer raste samoniklo, nije onečišćen, a i ljekovitiji je od bijelog luka.
Medvjeđi luk sadrži allicin, eterična ulja, alisulfide i polisaharide. Mladi listovi sadrže 20 do 50 mg vitamina C i karoten. Konzumiranje svježe biljke veže na sebe otrove i masnoće iz krvi, krvnih žila, crijeva i želuca te ih izbacuje iz tijela. U obliku tinkture upija masti i pomaže čišćenju organizma od visoke količine LDL kolesterola.
Medvjeđi luk je podcijenjeno, ali djelotvorno sredstvo za snižavanje visokog krvnog pritiska.
Ljekoviti dijelovi biljke su mladi proljetni listovi koji se beru u aprilu i maju te podzemne lukovice koje se skupljaju u ljetnim i jesenskim mjesecima.
Možete iskopati cijele biljčice i posaditi ih u svom vrtu, nakon čega ne zahtijevaju nikakvu brigu.