U posljednje dvije godine u našoj blizini odvijale su se “ratne igre”, ali ne dječije na računarima, nego one u stvarnosti, pa je grmjelo, tutnjalo, pušilo se i rušilo u Hrvatskoj i Srbiji, gdje su se na poligonima provjeravale vatrene moći oruđa i manevarske sposobnosti taktičkih jedinica, a u suštini to je bila demonstracija vojne sile. Sve da bi impresionirale jedna drugu, a bogami ni balkanski prostor u vrijeme tih vježbi nije bio bezbrižan. Srbija na ovaj način pokazuje da je, premda vojno neutralna, regionalna sila, a Hrvatska da uz podršku saveznika iz NATO-a ne zaostaje i da drži balans, što na koncu znači da će se njihovo natjecanje u naoružavanju i ubuduće nastaviti uz veća finansijska izdvajanja. Vježbe takvog obima sebi ne mogu priuštiti ostale države u regiji koje imaju nedostatne vojne proračune i male vojske.
Kad je najavljeno da će se u Republici Hrvatskoj od 13. do 15. oktobra 2018. prvi put nakon Domovinskog rata održati najsloženija vojna vježba Velebit 2018, postavilo se pitanje koliko će sve to koštati, budući da i tamo ima onih koji bi više da umanje finansije vojsci, nego da ih povećavaju. Brigadni general Senad Fejzić, zamjenik zapovjednika vježbe i načelnik Operativne uprave Glavnog stožera HV-a, rekao je da su ukupni troškovi vježbe bili 8,1 milion kuna, odnosno oko 1,1 milion eura. Ovaj jedini general Bošnjak u HV-u (rođen u Derventi) dodao je da korist od vojne vježbe opravdava trošak. U ovoj “ratnoj igri” sudjelovalo je 5.500 vojnika i oni su neprekidno 72 sata na 11 lokacija i poligonima širom Hrvatske uvježbavali čitav spektar sposobnosti HV-a – brz i učinkovit manevar, visoku integriranost snaga, kontrolirano i precizno upravljanje vatrom, usklađeno djelovanje postrojbi i zaštitu snaga.
Vježba Velebit 2018. bila je kruna dvogodišnje obuke i uvježbavanja i prilika da se pokaže izvrsnost na svim područjima i razinama. Najviše ocjene dobile su kopnene snage na poligonu Gašinci kod Đakova, gdje je bilo angažirano 865 pripadnika HV-a sa 73 ključna oružana sistema, među kojima su tenkovi, oklopna vozila, minobacačka i protuoklopna sredstva te bespilotne letjelice. U Gašincima sam, kao novinar Oslobođenja, bio 80-ih godina dok je tu (pod petokrakom) bila JNA i tada mi je pukovnik Lazo Parežanin objasnio da se u toj nepreglednoj nenaseljenoj ravnici najbolje može ocijeniti obučenost i sposobnost - od pješaštva i topništva do oklopno-mehaniziranih jedinica.
Kao odgovor na ovu hrvatsku združenu vježbu, svoje “ratne igre” pod nazivom Slavenski štit 2019. imala je i Vojska Srbije, ali kad je objavljeno da će tu biti ruski raketni sistemi S-400 i Pancir-S, vrag je odnio šalu jer ove rakete po dometu daleko premašuju granice Srbije. Zanimljivo, S-400 je dopremljen na aerodrom Batajnica kod Zemuna velikim transportnim avionom An-124 ruslan, prvi put na neku vježbu izvan Ruske Federacije, prošavši kroz zračni prostor zemalja članica NATO-a, jer drugačije nije mogao doći. Beogradski mediji su zabilježili da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, razgledavši ova ruska oruđa, bio sretan kao dijete koje je dobilo nove igračke. Sistem S-400 je vraćen, a Srbija je od Rusije kupila nekoliko Pancira koje je ruski lider Vladimir Putin preporučio Vučiću, a koje vojni eksperti nazivaju ubicom jurišnih helikoptera apač i aviona A-10. Tako se tzv. vojno neutralna Srbija primakla pomenutoj svjetskoj sili.
Demonstraciju vojne moći Srbija je pokazala i na združenoj taktičkoj vježbi Sadejstvo 2020, koja je održana 10. oktobra na Pešterskoj visoravni u jugozapadnoj Srbiji kod Sjenice. Sudjelovalo je oko 2.800 pripadnika Vojske Srbije i Ministarstva odbrane, više od 150 borbenih i neborbenih vozila i sistema i oko 40 vazduhoplova. Izvršen je helikopterski desant na malom prostoru zajedno sa desantom padobranskih snaga, a dva reda tenkova izvodila su bojevo gađanje jedan preko drugog. To do sada javno nije prikazivano, kao ni korišćenje raketa vazduh-zemlja iz aviona MiG-29, a dejstvovao je i protivzračni raketni sistem Pancir koji je na prethodnoj vježbi samo predstavljen. Pancir je za Srbiju više stvar prestiža, nego potrebe da se od nekoga brani.
Srbijanski predsjednik Vučić je povodom vježbe na Pešteru izjavio: “Mi svoju vojsku snažimo da bismo odvratili svakog agresora od napada. Niti želimo niti nam pada na pamet da vodimo bilo kakve agresivne sukobe i da ulazimo u njih”. To je odlično rečeno i ne bi bilo razloga za brigu da u Srbiji još nema i onih usijanih glava koje nisu izvukle pouke iz poraza u 90-im i kod kojih moćna borbena tehnika, možda, budi neke nove ratne planove.
Piše: Đuro Kozar