U povijesti još od doba prije nove ere posao medicinske sestre su obavljale žene i to u kućnoj njezi. Bez obrazovanja i nauke brinule su se o svojim voljenima na način na koji su poznavali. Muškarci su tu ulogu odrađivali jedino na bojnom polju za vrijeme ratova. Možemo reći da je struka i poziv medicinske sestre tradicijom vezana za žene, njima je po prirodi ugrađena brižnost i pomaganje pa se tako poziv medicinske sestre razvijao kroz povijest. Tako se u srednjem vijeku počeo cijeniti i došlo je do nastanka zanimanja medicinske sestre. Sudjelovale su u svakodnevici kao pomoćnice liječnicima i bile su zaslužne za brigu o pacijentima. Nažalost bile su zapostavljene i njihov poziv s nije dovoljno poštovao. To je sve trajalo do pojave heroine svog vremena...
Florence Nightingale rođena je u Firenci, po kojoj je i dobila ime, u bogatoj obitelji. Kasnije su se preselili u Englesku gdje je Florence provela svoje djetinjstvo. Još u djetinjstvu i mladenačkoj dobi borila se za ravnopravnost žena u društvu, a posebno se zanimala za medicinu što se nije sviđalo njenim roditeljima. Unatoč zabrani roditelja upustila se u poziv medicinske sestre te je 1854.,za vrijeme Krimskog rata, otputovala u Scaturij, u predgrađe današnjeg Istambula, kako bi preuzela upravljanje vojnom bolnicom. Tamo se susrela s lošim higijenskim uvjetima i velikom stopom smrtnosti. Stanje koje je zatekla tamo mogu pokazati samo podatci kao što su: nije bilo čiste vode i posteljine, kreveti su bili stari, a na njima je ležalo po nekoliko pacijenata, kroz prostorije se širio zadah začepljene kanalizacije i odvoda... Florence se bacila na posao i mukotrpnim radom osigurala je i uvela bolje higijenske uvjete, postavila je temelje dezinfekcije, uvela novu prehranu sadržanoj od voća, povrća i ribe, uvela noćne obilaske pacijenata zbog čega je dobila nadimak Dama s lampom. Govori se da su zahvalni vojnici ljubili njenu sjenu dok je prolazila kroz bolničke odjele sa svojom svjetiljkom. Bila je i izvrsna matematičarka te je svoj rad pratila statističkim podatcima i uvela je grafikone za prikazivanje smrtnosti pacijenata. Pred kraj rata svojim je mjerama uspjela smanjiti smrtnost pacijenata s 42% na svega 2%. Za svoj rad nagrađena je Ordenom časti, napisala je mnoštvo knjiga o sestrinstvu i higijeni. Preminula je u 90 godini života u Engleskoj.
Od tada rad medicinskih sestara počeo se sve više cijeniti. Danas su medicinske sestre 9 od 10 stupova zdravstva. Svojim radom i njegom pacijenata ispunjavaju svaki svoj dan. Biti medicinska sestra nije zanimanje kojim se osoba bavi u slobodno vrijeme, to je životni poziv pomaganja i žrtve za druge. U teškim uvjetima, s malim plaćama i napornim smjenama bore se da bi se drugi osjećali bolje i ozdravili. Sljedeći puta budite zahvali sestrama ne njenoj brizi i njezi jer ne znate koliko je ona danas pacijenata njegovala i s čim se je sve susrela. Medicinska sestra je tu kada beba prvi put progleda i koja joj otvori oči, ali je tu i kad treba zaklopiti oči zauvijek na granici života. Tu su na početku i na kraju i svemu životu koji je između.
Ako spasiš jedan život kažu ljudi da si junak, ali ako spasiš stotine života onda si medicinska sestra!
Ivan Dabić