Merkel je prilikom posjete Auschwitzu kazala kako je sjećanje na nacističke zločine neodvojivo od njemačkog identiteta.
„Sjećanje na zločine, identificiranje počinitelja i davanje žrtvama dostojne počasti, to je odgovornost koja nikada ne prestaje. O tome se ne pregovara. To je neodvojivo od naše zemlje. Biti svjestan te odgovornosti dio je našeg nacionalnog identiteta. Izražavam duboki sram zbog nedjela koje su počinili nacisti u ovom logoru. Svaka od žrtava u Auschwitzu imala je ime, dostojanstvo, porijeklo, historiju“, kazala je Merkel.
Njen govor je najbolji primjer kako ozbiljan državnik treba da se ponaša odgovorno prema vlastitoj prošlosti, a pogotovo u današnjem periodu kada se Evropa suočava s ozbiljnim porastom antisemitizma i islamofobije, a neki današnju atmosferu na evropskom tlu upoređuju i s Evropom iz tridesetih godina neposredno pred početak Drugog svjetskog rata.
„Šutnja nije odgovor, mora postojati nulta tolerancija prema antisemitizmu u Njemačkoj i Evropi. Važno je da uvijek bude jasno da je Auschwitz, koji se nalazi na teritoriju današnje Poljske, bio logor na području koje je 1939. anektirao Reich i njime su upravljali Nijemci. Važno je jasno imenovati zločince. Mi, Nijemci, to dugujemo žrtvama i sebi samima“, poručila je nedvosmisleno u svom državničkom govoru njemačka kancelarka.
Njemačka je najbolji primjer kako se odgovorno i ozbiljno društvo suočava s grijesima iz vlastite prošlosti. Prije Merkel, Auschwitz je dva puta u posljednje dvije godine posjetio i ministar vanjskih poslova Heiko Maas, koji je podsjetio na vječnu krivicu Njemačke zbog holokausta i potrebu očuvanja sjećanja na zločine iz vremena nacističkog režima Adolfa Hitlera. On, kao ni Merkel, nijednom riječju nije tražio opravdanje za učinjena zla, već je svu krivicu preuzeo na Njemačku i izrazio dboko kajanje zbog onoga što je neko učinio u ime Njemačke i njemačkog naroda.
„Nama je potrebno ovo mjesto jer njemačka odgovornost nikad ne prestaje. Tragedija Auschwitza jedan je od razloga zbog kojih sam se počeo baviti politikom. Mislim da je glasnoća rasista i antisemita povezana s tišinom većine“, kazao je Maas prije dvije godine godine a u Knjigu sjećanja je napisao „pakao na zemlji, to je njemačka tvorevina zvana Auschwitz“. Maas je pozvao na više građanske hrabrosti kad je riječ o borbi protiv radikalizma u društvu.
Ove snažne poruke njemačke kancelarke i ministra vanjskih poslova u Srbiji, Hrvatskoj, entitetu RS u BiH nema ko čuti, nažalost. Dok se zvanična Njemačka stidi i neprestano izvinjava zbog onoga što je Hitlerov režim učinio nedužnim ljudima prije više od 70 godina, u našem komšiluku neprestano traje negiranje, ali i veličanje zločina iz posljednjeg rata, dok se istovremeno želi promijeniti i izbrisati ono što se desilo u Drugom svjetskom ratu.
Za razliku od Njemačke, koja nema problem da se suoči s vlastitom prošlošću i prizna zločine iz prošlosti, političari u Srbiji i Hrvatskoj iz godine u godinu idu sve radikalnijim putem negiranja zločina. Čak i Milorad Dodik, koji je ranije jasno priznao kako je u Srebrenici izvršen genocid, danas to negira.
Hrvatski sabor je odao počast osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku, kojeg hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović smatra herojem, a ugledni britanski list The Guadian o hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću piše kao jedinom premijeru neke članice EU koji javno veliča ratne zločince.
Konstantno negiranje genocida i potreba da se negiraju sudske presude, te odlaganje suočavanja s prošlošću, svakako najviše štete nanosi samim ljudima u Srbiji i Hrvatskoj. Ipak, takva politika negiranja, mogla bi dovesti do kontraefekta.
Kao najbolji primjer mogao bi se uzeti genocid izvršen nad Armenima u Turskoj 1915. godine, a koji zvanična Turska godinama negira i proglašava izdajnicima sve one građane i intelektualce koji se usude javno govoriti o tome.
„U našoj porodici se o zločinima nad Armenima nikada nije smjelo govoriti, a da ne govorim kakvo je stanje bilo generalno u društvu. Kada sam išao u srednju školu, jedne prilike u razred je ušao profesor historije i rekao; djeco, danas ćemo učiti da nije bilo genocida nad Armenima. Tada sam znao da je zaista izvršen genocid nad našim komšijama Armenima, jer da nije, profesor ne bi imao o čemu govoriti i ne bi imao šta negirati“, kazao je nedavno u anketi za jednu tursku televiziju građanin Istanbula.
Takva sudbina vjerovatno očekuje i Srbiju i Hrvatsku. Stalno negiranje dovest će do takve situacije da će sve više ljudi, pogotovo mladih u školama i na fakultetima postati svjesno da je u Srebrenici izvršen genocid i da je zaista od strane hrvatskog državnog vrha izvršen UZP u BiH.
Osim ukoliko političari u Srbiji, Hrvatskoj napokon ne shvate pogubnost svoje politike i ne krenu njemačkim putem.
Piše: Haris Ljevo