Već smo pisali kako ni Komšić ni Čović ne mogu biti pravi hrvatski izbor u Predsjedništvo BiH, jer ni jedan od njih dvojice nema moralno pravo predstavljati Hrvate.
Oba su Hrvati po potrebi i oba su Hrvati po profesiji. Kada im treba hrvatstvo onda će Komšić pokazati krsni list, a Čović će zaodjenuti kockasti dres. A kada im hrvatstvo ništa ne znači oba će rado kamenovati autobus s navijačima Dinama kada dolaze u goste Želji ili Veležu.
Niti jednom niti drugom ne treba braniti da budu što jesu. Njihovo pravo. S druge strane, ni oni Hrvatima ne mogu prodavati muda pod bubrege. Doduše to Čoviću ide jako dobro. Veliki broj Hrvata stao je uz Čovića. Time mu je dao legitimitet?!
Međutim, tu ne možemo smetnuti s uma mudrost koja kaže: milijun ljudi može imati isti stav, ali to ne znači da su oni u pravu.
Slinjenje za Draganom Čovićem nije ništa drugo nego idolopoklonstvo velikom vođi. Mislio sam da je odlaskom Tita i Miloševića taj vudu mazohizam iščezao s ovih prostora i da ga još jedino možemo vidjeti u S. Koreji gdje se kliče posljednjem ovozemaljskom caru diktatorskih manira u liku Kim Jong-una. Prevario sam se. Čović iako ne ostavlja dojam čovjeka koji je u rangu Kim Jong-una po svom backgroundu nije ništa drugo nego vuk u janjećoj koži koji je hrvatskom narodu izvrnuo pamet kao džepove na hlačama.
Mogu se složiti da Hrvatima u BiH treba lider. Da im treba nacionalni vođa... Treba im netko tko ih može autentično prezentirati i predstavljati u njihovoj borbi za ravnopravnošću. Jer teška su vremena za Hrvate u ovoj napaćenoj BiH.
Dragan Čović to zacijelo nije ili ne bi trebao biti. Njegova ćirilična biografija, politika koju vodi, a koja ni trunke ne odstupa od politike koja je u Hagu dobila više od 111 godina, uz neskriveno rusofilstvo i tepanje četniku Aci diskvalificiraju ga od osobe koja ima moralno pravo predstavljati hrvatski narod.
Iako Čović na izborima osvaja veliki broj glasova Hrvata on nije metafora hrvatskog nacionalnog bića i istinske volje hrvatskih građana. Njegovi glasovi su plod inženjeringa i nadasve prevara hrvatskog naroda.
O tome kako se vara i kako se zloupotrebljava pozicija vlasti da bi se pobijedilo na izborima opisano je u stotinama članaka koji su objavljeni na Internetu. Nećemo ih sada ponovo opisivati nego ćemo samo konstatirati da Čovićeva pobjeda kod hrvatskih birača nije čista kao suza. Dapače, uopće nije čista.
Čović to sve zna. Čović zna koliku i kakvu potporu ima njegova politika. Zna i kako stvoriti smušenost kod birača. Kako ih prevariti. Kako sebe prodati pod Hrvata i kako sluditi narod i od sluđenog naroda dobiti povjerenje. Zna i kako pridobiti one koji mu ne vjeruju na prvu.
To njegovo znanje pretočeno je u liku Željka Komšića. Također smo pisali da je Komšić Čovićev igrač i da radi za Čovića. Jedini, od svih medija u BiH, smo nedvosmisleno isticali da je Komšićeva kandidatura voda na mlin Čoviću i da Čović od Komšića može imati samo korist. Da je kojim slučajem Komšić dobio manje glasova Čović bi možda bio zadovoljniji. Ali ni ovako nije nezadovoljan. Jer da je nezadovoljan već bi pokrenuo lavinu prosvjeda, možda čak i barikade... Ne, Čović to ne radi. Angažirao je samo mladež HDZ BiH koja će odglumiti bunt po njegovom scenariju i to je sve. Njegovi mediji s namjerom ističu kako su na prosvjede u Mostar došli mladi iz Orašja, Odžaka, Domaljevca, Žepča... Žele time animirati hrvatski korpus u Bosni i javnosti pokazati kako su Hrvati iz cijele BiH uz njega. Pa tako primjerice prenose i laži da je načelnik općine Domaljevac-Šamac, uz ostale načelnike općina, bio na prosvjedu u Mostaru.
Ali ostavimo se sada načelnika, dirigirane i lažne potpore Čoviću. Da vidimo zašto je Čović pobjednik kako se i u naslovu teksta sugerira.
Da, Čović je pobjednik izbora, a tu pobjedu mu je donio upravo Željko Komšić. Da nije bilo medijskog prepucavanja i smišljenog forsiranja Željka Komšića kao jedinog protukandidata Čoviću HDZ BiH sigurno ne bi ostvario ovakav izborni rezultat.
Svojom protuhrvatskom politikom, stupidnim i neozbiljnim izjavama Komšić je palio hrvatske mase i prosto ih tjerao u zagrljaj Čoviću. To je bila politika, to je bio trik. Narod se upecao i Čović sada samo može trljati ruke.
Stupidno lamentiranje Komšića pobudilo je još stupidniju reakciju dijela bošnjačkih birača. Eto oni će kazniti Čovića tako što će birati Komšića. Kreteni!
Jesu izabrali Komšića, ali su HDZ-u BiH donijeli 20-30% bolji izborni rezultat u odnosu na prošle izbore. A to je Čović i priželjkivao. Izabrali su pajaca u Predsjedništvo koje nije ništa drugo nego tris ikebana koje u ovoj državi predstavljaju sami sebe. I nikoga više. I po Ustavu BiH, ali i po stvarnoj važnosti tročlano Predsjedništvo BiH nema nikakve važne ovlasti niti članovi Predsjedništva mogu utjecati na bilo kakav sadržaj unutarnje politike koji i jeste od dominantnog interesa za sve narode pa tako i za Hrvate. Komšić jedino može u uredu hrvatskog člana Predsjedništva BiH sa zida skinuti sliku Mate Bobana ili koju je već Čović izvisio (možda Vučića ili Putina) i umjesto te slike postaviti pretpotopnog druga Tita. I to je sve što Komšić može relevantno učiniti. Može još budalama vaditi mast. To i čini. A što ćemo, uvijek je bilo budala.
A što je konkretno Komšić donio HDZ-u BiH i Čoviću.
Pa Komšić je u prvom redu homogenizirao Hrvate do maksimuma. Što bi Čović mogao poželjeti bolje u vrijeme kada u kampanji Hrvatima nema što ponuditi osim ispraznih priča.
Sada je već sigurno da HDZ BiH osvaja mnogo više mandata nego prije 4 godine. U svim županijama bilježi rast. Tako će umjesto 51 zastupnika u županijskim klupama imati njih 10 više. Gotovo 20% mandata više nego u prošlom sazivu županijskih skupština. Bravo Čoviću, Bravo Komšiću.
Također u parlamentu Federacije BiH HDZ bi trebao imati povećanje broja zastupnika sa 13 na 17, što je rast od cca 30%. Također, u Parlamentarnoj skupštini BiH HDZ bi mogao imati povećanje broja zastupnika od čak 50%. Umjesto 4 zastupnika smiješi im se čak 6 pozicija.
Uzevši ove činjenice u obzir s pravom se postavlja pitanja što je Čović dobio s Komšićem. Dobio je i te kako puno. Dobio je ogroman kolač kojeg bez Komšića ne bi mogao ni sanjati. Dobio je mogućnost da u nekim županijama sam čini vlast što HDZ nije imao od tamo davne 1998. godine.
HDZ je dobio puno. Čović s HDZ-om čak i previše, jer on je osoba koja to najmanje od Hrvata zaslužuje. Hrvati u BiH ne vole komunjare, udbaše, Jugoslavene i slične sojeve. Daleko su religiozniji nego Hrvati u Hrvatskoj. Nacionalno opredjeljenje im je važnije od korice kruha. Zato kada stanu uz tipove kao što je drug Čović čovjek se stvarno mora upitati jesu li se svi kolektivno najeli bunike. Ili su samo političke ovce kakve treba tražiti. I redovito ih strigati. Draganče uživaj, kad ti se već može.
Dean Rant | e-Posavina.com