Ispiši ovu stranicu

Ima li netko (u Bošnjaka) da nije radio za UDBU ili makar KOS?!

Ako poslije 7. listopada doista nastupi Bolja Budućnost, Radončić je obećao zakon koji će konačno otkriti tko je bio Vezir (ili Car), tko je bio Šćepo i na koncu, ali ne manje važno, tko je slijedio babin savjet iz zatvora da sluša drugove.

I onda ćemo živjeti sretno do kraja života.

Nije to bilo tako davno, 11. džumade-l-uhra 1428. godine Rijaset Islamske zajednice u BiH donio je odluku o izgradnji Upravne zgrade. Malo poviše Sarajeva, na Kovačima da odozgora reis ima bolji pogled a pregled (situacije). Ubrzo će to zdanje u narodu biti znano kao reisova rezidencija. Već naredne, dakle 1428. godine položen je kamen temeljeca i proučena dova za uspješan početak izgradnje. Iz toga je vremena još ostalo zabilježeno da je kao najveći donator slovio Muamer Gadafi, a odmah uz njega Fahrudin Radončić. Govorilo se kako je Pukovnik spreman u reisove dvore ugraditi pet milijuna naših KM, a Osnivač pet puta manje. Ali, k'o da je milijun malo.

U to doba reis-l-ulema Mustafa ef. Ceriće definirao je zlatnoga vakifa, tj. donatora kao čovjeka koji nije - doduše! - kakav musliman, ali zna s parama. Što je Radončić primio s stanovitom simpatijom. No kada je dvije-tri godine kasnije efendija Cerić obznanio u Avazu - kud će suza nego na oko - kako kani rezidenciju (mu) nazvati po Gadafiju, zlatni se vakif s tada još jedinog tornja zapitao: „Zašto bi Fahro Radončić dao 800 000 KM da bi se nešto zvalo Muamer Gadafi?!“

Bratu bratovo, ali ne treba u sevdah padati

Pitanje je, zapravo, krilo i odgovor, pa je otkriveno kako je Fahro, od obećanoga milijuna, do tada uplatio petinu. I kako, vidjevši da reis efendija neće rezidenciju nazvati po njemu, nema namjeru donirati obećani ostatak.

Time je, u biti, potvrđena Cerićeva definicija nesuđenoga zlatnog vakifa: a) nije kakav musliman, jer musliman nikad, a osobito glede novca, ne laže i b) zna, doista, s parama! Od tada su prošle godine, evo nas, dakle, u 1439., ili, da vas dalje ne zbunjujem, u 2018. U međuvremenu je Pukovnik skončao u libijskom pijesku, efendija Cerić je ex-reis, a Radončić, uostalom kao i više-manje uvijek svake četvrte godine u listopadu, kandidat za prvoga u Bošnjaka. (Da, prošle je godine - devet godina od kako je položen kamen temeljac - Turska, vidjevši kako Cerićeva nesuđena rezidencija propada, a na zlatne se donatore iz različitih razloga više ne može računati, odlučila s 10 milijuna maraka pogurati izgradnju te će ona biti dovršena 2020. Donatori su donatori, ali amanet je amanet!).

Relacije starostavne reis-Osnivač vjerojatno bih već i zaboravio, da hadžija Šemsudin Kavazović na predizbonom skupu SBB-a nije prvo u Gračanici kazao kako je „Fahrudin Radončić možda i najbolji Bošnjak kojeg sam upoznao“, a onda se na svim sljedećim svojim stranačkim nastupima ispravio: „Nije možda, nego sigurno!“ A ova je tvrdnja, zapravo, nastala kao odgovor onima, Kavazović kaže „zelenoj buržoaziji“, koji tvrde kako je „naš predsjednik loš musliman i Bošnjak“. (Pare se, kao što je to radio ex-reis, ne spominju.)

Lijepo je, dakako, da hadžija Šemsudin poštuje svoga predsjednika. Nije, međutim, hadžija Šemsudin obični hadžija. Hadžija Šemsudin je, naime, brat reis-l-uleme Huseina ef. Kavazovića. I kako krv nije voda, Preporod je ovih dana dobio upit većeg broja čitatelja o povezivanju reisa Kavazovića s političkim stavovima njegova brata. Slijedom čega je onda taj list i prenio Kavazovićev odgovor. „Svatko ima pravo iznositi osobni stav i lični dojam o ljudima i događajima, pa tako i moj brat. To ni na koji način ne oslikava moj lični stav a posebno ne stav Islamske zajednice u BiH. U stranačkoj kampanji predsjednik stranke i vlastito mišljenje mora se braniti. Nerijetko ili gotovo u pravilu se pretjeruje. Zato to treba tako i razumjeti“, poručio je Kavazović i tako, dojma sam, relativizirao bratov osobni stav da je Radončić najbolji Bošnjak. Pa, dakle, onda bolji i od brata hadžije Šemsudina.

Konačni obračun

Uz to, efendija Kavazović je iznio uvjerenje da građani neće nasjesti na ostrašćene kampanje, ma od koga dolazile i da se neće povoditi za populizmom bilo koje vrste. I ako prvim dijelom odgovora poručuje bratu da pretjerano ne pada u sevdah glede predsjednika mu, drugi dio se - tako sam ga makar osobno razumio - odnosi na glasilo partije u čije se ime, evo, hadžija Šemsudin divi ex-zlatnom vakifu. Nakon što je, naime, u nekoliko stotina nastavaka dokazivao kako je Bakir Izetbegović ideolog brojnih političkih ubojstvava, to glasilo u nekoliko nastavaka - s očitim pretenzijama da to feljtonizira sve do 7. listopada - prenosi stranačka priopćenja u kojima se tvrdi kako je lider SDA bio suradnik Udbe. Optužba se temelji na dokumentu „Djelovodnik šefova bh Udbe“, koji je objavio portal The Bosnia Times, a Avaz spremno prenio.

Riječ je, navodno, o orginalu, koji za razliku od ranije objavljenih reduciranih popisa, otkriva i ime Izetbegovića mlađeg, koji je, kaže se, slijedio očev savjet iz zatovora: „Slušaj drugove!“ I onda, sugerira se, denuncirao Alijine prijatelje. „Drugovi“ su biva to tražili.

Osobno mi se, međutim, čini kako je priča o Bakiru udbašu odgovor na starostavnu priču o Šćepi kosovcu. O, dakle, replici na davnu, povremeno podgrijavanu, priču o Radončićevoj suradnji s KOS-om. Početkom tjedna, predsjednik SBB je glede ove teme najavio konačni obračun. Usvojit će, obećao je, takav zakon i lako utvrditi je li netko radio za KOS ili nije. Zanimljivo, Radončićev bivši(?!) prijatelj ef. Cerić, koji je u knjizi iz 2012. „Čuvari Jugoslavije – suradnici UDBE u BiH“ naveden kao špiclov kodnih imena Car i(li) Vezir još nije reagira na ovo obećanje nesuđenoga zlatnog vakifa. A na svome blogu, inače, reagira i na vremenske mijene,

Još mi je, pa da završim ovu bošnjačku sagu, zanimljivo to što Izetbegović II. nema kodnog imena. A ex-reis i ex-donator imaju!

Piše: Josip Vričko

Dnevnik.ba

Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti.
Saznaj više...

U redu Izbriši kolačiće