Dio teritorija prijeratne općine Bosanski Šamac koji Srbima nije bio odveć zanimljiv nakon rata dobio je prigodu osamostaliti se kao nova općina koja je po Daytonskom sporazumu pripala Federaciji BiH.
U sastav te malene posavske općine osim Domaljevca ušlo je u cijelosti još samo omanje selo Bazik. Osim ta dva sela općinu Domaljevac-Šamac još čine dio sela Grebnice (veći dio) i dio sela Brvnika. Daytonska crta razgraničenja odsjekla je trećinu Grebnica i pripojila ga postdaytonskoj općini Šamac koji se nalazi u Republici Srpskoj. Zanimljivo, Dayton je udovoljio velikosrpskim zahtjevima i granica je povučena točno po istoj crti koju su srpski politički čelnici kaparisali kao svoje još prije izbijanja ratnih sukoba.
Osim ovih hrvatskih naselja u sastav općine ušao je, kako je i rečeno, dio srpskog sela Brvnik i manji dijelovi, prije rata mješovitog, sela Tursinovac. Bolje je reći općini Domaljevac-Šamac pripao je dio teritorija koje pokriva MZ Tursinovac jer općina Domaljevac-Šamac nema nikakve ingerencije nad samim selom.
Ono što je možda još zanimljivo, a rijetko se spominje, u sastav općine Domaljevac-Šamac ušao je i dio tzv. gradskog područja grada Bosanskog Šamca. Dakako općini Domaljevac-Šamac nije pripalo naseljeno područje grada, ali dio šire gradske lokacije nalazi se na području općine Domaljevac-Šamac i na tom području izgrađen je granični prijelaz Bosanski Šamac/Slavonski Šamac.
Što je vaše to ja vaše, a što je naše to je vaše i naše
Premda cijeli granični prijelaz i carinski terminal pripadaju općini Domaljevac-Šamac i Federaciji BiH općinske vlasti u Domaljevcu su sa srpskim Šamcem postigle dogovor o ravnomjernoj podjeli prihoda sa tog terminala.
Ovo je jedinstven slučaj, ne samo u našoj zemlji, nego valjda i u svijetu. Općina Šamac iz Republike Srpske ubire pola prihoda s terminala i graničnog prijelaza, a da isti nisu na teritoriji Republike Srpske.
Čime su se vodili političari u Domaljevcu i što ih je natjeralo na takav deal valjda samo oni to znaju.
Da stvar bude još gora na silasku sa savskog mosta stoji tabla s natpisom dobrodošlice „Dobro došli, granični prelaz Šamac“. Ćirilicom i latinicom, ali na ekavici. Ne bi bilo sporno da se ta tabla ne nalazi duboko na teritoriji Federacije BiH, odnosno na području općine Domaljevac-Šamac. Da općina poštuje svoj integritet i integritet Federacije BiH na toj tabli bi trebalo pisati „Dobro došli na granični prijelaz Domaljevac-Šamac“… Ali tako ne stoji i to je samo jedan od primjera kako se u Domaljevcu vlada i kako se odnosi prema općinskoj i entitetskoj imovini.
Pustimo pak sad granicu, svakako ovdje nije riječ o granici. Intencija je prikazati aktualno stanje na općini i povući paralelu sa stanjem u državi.
Nikad se ne zna tko je vlast
Kako je područje općine izrazito napučeno hrvatskim življem po nekakvom nepisanom pravilu podrazumijevalo se da na području općine vlast ima HDZ BiH. Tako je i bilo sve dok na političku scenu nije stupio HDZ 1990. Na prvim svojim izborima „Devedesetka“ je pomela HDZ BiH do te mjere da se ovi još i danas nisu vratili iz nokdauna. Pokušavali su svaki put kadgod im se pružila prigoda. A prigode dolaze sa svakim izborima. U svim tim nebrojenim prigodama uvijek je „Devedesetka“ izlazila kao pobjednik. Nekada uvjerljivo, a nekada samo za koplje ispred. Kada bi malo i nedostajalo snage tu su se našle druge manje stranke koje su HDZ-u 1990 uvijek priskakale u pomoć. Jer svima je dozlogrdio HDZ BiH i svaka stranka je radije pružala potporu HDZ 1990 nego „stožernom“ HDZ-u BiH.
Općinsko vijeće Domaljevac – Sad su na vlasti lijevi, sad desni a ponekad se i ne zna tko je vlast.
Čak i kada nije bilo izravne prilike (mimo izbora) HDZ BiH je konstantno vrebao i pokušavao napraviti razdor u redovima sestrinske stranke ne bi li ih zbacio s vlasti i ne bi li se oni vratili na tron. I tako, ma koliko uporni bili, nisu uspijevali, jer se „Devedesetka“ poput mačke uvijek znala dočekati na noge.
Rezultat pobjeda „Devedesetke“ nad HDZ-om treba tražiti prije svega u aroganciji HDZ BiH. Valjda su se umislili da mogu kako hoće i dokle hoće. Pa čak i onda ako loše vladaju. Jer riječ je o izrazito hrvatskoj općini, a na takvim područjima ZNA SE tko vlada i tko pobjeđuje „automatizmom“.
Narod je doskočio toj aroganciji i umišljenosti „vječnog“ kadra HDZ BiH. Kaznio ih je na izborima i povjerenje je dodijelio HDZ-u 1990 i nekim drugim manjim strankama s kojima je HDZ 1990 činio vladajuću koaliciju. Te manje stranke su se uglavnom rotirale. Jedne godine su davale potporu „Devedesetki“ druge godine su odlazile u zagrljaj Čovićevim pulenima. Jedini pravi koalicijski partner koji je „Devedesetki“ ostao vjeran (do skora) bila je Posavska stranka.
„Devedesetka“ je u Posavskoj stranci imala sigurnu ruku i uvijek je vijećnik Posavske stranke bio sigurniji nego većina vijećnika iz njihovih redova. Tako se i pokazalo u zadnja dva izborna ciklusa. Svaki put tzv. papci iz „Devedesetke“ odskakuću u protivnički tabor i svaki put većina u Općinskom vijeću Domaljevac-Šamac bude neutralizirana. Nekada bi tu većinu uspijevao namaći HDZ BiH. Ali bez pozicije Općinskog načelnika, koji je uvijek bio iz HDZ 1990, ta većina im je bila više kao pirova pobjeda.
U takvim situacijama u Domaljevcu se nije znalo tko pije, a tko plaća. Nije se znalo tko je zakonodavna vlast i koje su ingerencije Vijeća, a koje su načelnika. Takvo stanje uvijek je znalo potrajati do sljedećih općinskih izbora kada je u Domaljevcu formirana nova vlast i kada se uvijek kretalo ispočetka. A na početku ponovo isti problemi. HDZ BiH vrbuje nekog od vijećničke većine, nastupi opći kaos i više se ne zna tko je vlast do sljedećih izbora. Načelnik općine, po običaju, nametne proračun i stara se o njegovom izvršenju i na toj činjenici živi ili je bolje reći preživljava cijela općina.
Dozlogrdio je je HDZ i jedan i drugi
Premda se narod na području općine Domaljevac-Šamac nije zaželio vlasti HDZ-a BiH, kako stvari stoje, dozlogrdila im je i ova na čelu sa „Devedesetkom“. Definitivno, narodu je pun kufer i „Devedesetke“ jer su i oni debelo podbacili.
Istina nova „Devedesetkina“ vlast je donijela nekoliko promjena, dobrih osvježenja i sve je mirisalo na to da će se u Domaljevcu desiti konkretne i temeljite promjene. Nažalost, osim šminke i lažne nade ni “Devedesetka“ Domaljevcu nije donijela ništa novog. Nije bilo razvojnih projekata, novih radnih mjesta i ničega što bi stanovništvo općine usmjerilo ka revitalizaciji i općem napretku.
Prijeratni gospodarski subjekti i dalje su zapostavljeni, a novih proizvodnih ni na vidiku. Od gospodarskih subjekata koji su ratom devastirani ništa nije obnovljeno. Novih ulaganja nije bilo… Uz to su došle nezapamćene poplave 2014. godine koje su rezultirale masovnim odljevom stanovništva, prvenstveno u Njemačku. Narod je izgubio zadnju nadu da će se nešto u Domaljevcu riješiti (zvuči poznato kao u cijeloj državi) tako da danas po slobodnim procjenama od popisanih cca 7000 stanovnika vjeruje se da na općini živi maksimalno 1400 osoba.
Velika poplava 2014. godine bila je prekretnica. Narod gubi svaku nadu u vlast i masovno iseljava iz Domaljevca.
Znaju dva HDZ-a prebacivati jedni drugima i optuživati svoju sestrinsku stranku da je baš ona kriva za ovakvo stanje. Realnost je takva da se može reći kako su za depopulaciju i jad u gospodarstvu kriva oba HDZ-a, jer oba su obnašali vlast i još uvijek ju obnašaju. Jedni na općini, a drugi na razini kantona, entiteta i države. Njihovo prebacivanje loptice s jednih na druge nije ništa drugo nego prelijevanje iz šupljeg u prazno.
Za manje upućene treba pojasniti kakvim su se investicijama do sada bavili u Domaljevcu i što su oba HDZ-a uradili za svoj Domaljevac. Prvi je počeo HDZ BiH. Sve odreda su to bile građevinske investicije. Renoviranje društvenih objekata. Nove fasade, nova stolarija… Izgradnja seoskog trga kakvog nema ni stolni grad Hrvata, Mostar. Tu je i prvoligaški stadion, a ekipa Domaljevca se natječe u najniže mogućem rangu u državi. Asfaltiranje ulica, pa i onih sporednih, su bile nezaobilazne, jer se u toj raboti najlakše i najbrže kajmak skida.
Nakon HDZ-a BiH, „Devedesetka“ nastavlja u istom fazonu. Ponovo renoviranja u građevini. Postavljanje na desetine kilometara rubnjaka (ivičnjaka) i nanovo asfaltiranje što novih što postojećih, ali sada s trotoarima moderniziranih ulica. Tu je i nova rasvjeta, ali i drugi uglavnom građevinski projekti od kojih su oni najveći potpuni promašaj. Ali očito nisu promašaj za vlast jer dok se vlast drži građevine znači da se od iste branše da dobro živjeti.
Zaključit ćete, ništa u Domaljevcu nije drukčije nego je to, dobrim dijelom, kao u drugim općinama u ovoj nesretnoj zemlji. A da ipak može drukčije, kada ima pameti i htijenja, pokazale su neke općine u BiH iz kojih stanovništvo ne odlazi.
Osim svijeta
Ipak u Domaljevcu ima i posebnosti kojih nema, računam, nigdje drugdje.
Naime, nesposobna vlast je uspjela minirati svoju većinu u Općinskom vijeću. Imali su načelnika i imali su sigurnu većinu u vijeću. Možda najsigurniju od kako su preuzeli vlast u Domaljevcu.
Formiranjem vlasti, nakon općinskih izbora 2016. godine, HDZ BiH je konačno u ovoj posavskoj općini pao na koljena. Treći gubitak vlasti i treći uzastopni poraz od HDZ 1990 za HDZ BiH je bio udarac koji se činio kao da će ih poslati u ropotarnicu povijesti.
I kada se sve činilo da je glava „stožernom zmaju“ odrubljena, u Domaljevcu se dešava preokret. Dva vijećnika iz njihovih redova i dva vijećnika iz koalicijskih stranaka napuštaju „Devedesetku“ i aktualnom Općinskom načelniku okreću leđa.
Što se u stvari desilo da u Domaljevcu dobijemo takav obrat pouzdano se ne zna. Svatko ima svoju priču. I svatko krivca nalazi u onima drugima. Bez obzira na detalje i konkretne uzroke tog raskola u vladajućoj većini u Domaljevcu, sasvim jasno se mogu nazrijeti konkretni zaključci o istom.
Bez ikakve dvojbe isključivi krivac za raskol političke većine je vodstvo HDZ 1990 u Domaljevcu. Nisu bili u stanju održati gotovu, stabilnu, većinu. Nisu bili u stanju održat vlast koju su sami vodili. Dozvoli su luksuz vječitom protivniku. Kao na pladnju su im poklonili ono što veliki Čović nije uspio, sa svom svojom snagom, dobiti u tri mandata.
Uništili su oazu demokratske slobode i pokušaj drukčije političke misli.
Kako stvari stoje vratit će HDZ BiH na vlast, a da HDZ BiH pri tomu nije ni prstom mrdnuo.
Domaljevačkim posebnostima nikad kraja
I što imamo sad u Domaljevcu?
Pa imamo neviđenu frustraciju čelništva HDZ 1990. Grizu se za jaja. Upregnuli su sve svoje resurse, a ostalo ih tako malo, pa koriste sva raspoloživa sredstva da krivnju za svoj grandiozni politički poraz svale na druge. Po njima svi su drugi krivi samo ne oni.
U početku su se okomili na svoje papke. Kinjili su ih i optuživali ih za izdaju. Unatoč tomu što su ih svojom beskrupuloznom politikom manje-više natjerali na to. Pojedinci iz vrha HDZ 1990 sebi su uzeli za pravo da vedre i oblače svim političkim i društvenim tokovima u Domaljevcu. Nisu sazivali sjednice Općinskog odbora stranke. Predsjedništvo su pretvorili u ikebane, a o svim pitanjima su odlučivali pojedinci. Vrlo uzak krug ljudi. Taj stranački oligarh je radio što je htio. Kako stvari stoje zbog toga je i puklo među njima.
Kao kolateralna šteta tog unutarstranačkog sukoba bio je vijećnik Posavske stranke. On je morao odabrati stranu u tom sukobu. Odabra je one koji su napustili „Devedesetku“. Vjerojatno je imao svoje razloge. Moguće je da je procijenio situaciju i da je izabrao one koji su po njemu bili u pravu.
U zadnje vrijeme ostaci ostataka „Devedesetke“ iz Domaljevca vrše neviđenu propagandu prema Posavskoj stranci i to uglavnom preko društvene mreže Facebook.
Ispucali su se na svojim papcima, ponestalo im argumenata, a možda se i ne usude više, jer i odbjegli nešto znaju, pa i oni mogu odgovoriti istom mjerom.
Da ironija bude veća odluka vijećnika Posavske stranke u ni jednoj varijanti nije mogla utjecati na opće rasulo političke vlasti u Domaljevcu. Gdjegod da se vijećnik Posavske stranke priklonio „Devedesetka“ bi izgubila vlast. Čak i da je ostao uz načelnika ponovo bi HDZ 1990 bio u manjini tako da je sasvim izlišno sada upućivati bilo kakve kritike na račun vijećnika Posavske stranke.
Hrvatski grb sa pročelja zgrade Skupštine ŽP u Domaljevcu je skinut. Počinitelj se navodno ne zna, ali se zna koga treba optužiti za skidanje grba.
„Devedesetku“, ako je netko izdao onda su to vijećnici iz njihovih redova. Sami bi trebali biti krivci što HDZ 1990 u Domaljevcu nema vlast. Međutim, ako su momci u pravu onda je sva krivica na vodstvu stranke i tu se sva priča oko gubitka vlasti završava. U svakom slučaju vodstvo „Devedesetke“ je imalo najviše ingerencija i najveću odgovornost. I ako treba nekoga okriviti za gubitak vlasti onda su u najvećoj mjeri krivi oni, ako ne i isključivo oni.
Posavska stranka ne odgovara na optužbe
Kao što je iznad rečeno, davljenik se za slamku hvata. Stvarni gubitnici, ozlojeđeni i frustrirani gubitkom vlasti prozivaju Posavsku stranku. Fora im je da ju optužuju kako se Posavska stranka priklonila HDZ-u BiH što je nebuloza i propagandna prljavština kakva se mogla samo vidjeti onomad kod Goebbelsa. Jer ako je HDZ BiH ikada imao pravu opoziciju onda je to bila Posavska stranka.
Za sada Posavska stranka ne odgovara na prozivke iz „Devedesetke“. Pritajili su se i ne znamo zašto njihova reakcija izostaje. Za očekivati je pak da Posavska stranka neće ostati nijema i s nestrpljenjem očekujemo njihovu reakciju, jer optužbe koje „Devedesetka“ iznosi na njihov račun na razini su polemike Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. Ovaj dvojac se već naveliko časti i za njih je prljava kampanja krenula poodavno.
A hoćemo li prljavu kampanju vidjeti u Posavini ne ovisi samo o jednom faktoru. Za svađu su potrebna dvojica.
Možda je „Devedesetku“ ubola činjenica da su odbjegli vijećnici iz njihovih redova završili baš na listi Posavske stranke. Možda je otuda hajka na Posavsku stranku. Ima li Posavska stranka u cijeloj priči umiješane prste, nadamo se, saznat ćemo ovih dana.
Za to vrijeme HDZ BiH bezbrižno trlja ruke. Izgubio je i ono malo oporbe koju je imao u organizaciji HDZ 1990 u Domaljevcu. Sada su sigurni u vlast na svim razinama i što će im bolje. Još da se zahvale nesposobnom čelništvu „Devedesetke“ ispali bi prava gospoda. Ako oni to uopće znaju.
Dean Rant | e-Posavina.com