Da će Ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa u Vladi Županije Posavske biti smijenjen dalo se naslutiti još prije par mjeseci.
Da će Ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa u Vladi Županije Posavske biti smijenjen dalo se naslutiti još prije par mjeseci.
Na izvanrednoj VII sjednici Skupštine ŽP ministar Pejić je smijenjen i ekspresno je izabran novi.
Znalo se da će taj novi ministar biti Lučanin jer kvota Đure Topića nije mogla biti narušena. Tako je i bilo. Za novog ministra dekretom je postavljen Drago Kopić. Da, dekretom, jer nema tu nikakvog izbora.
Od strane Đure Topića, predsjednika županijskog HDZ BiH postavljen je Kopić, a Skupština je imala samo zadaću da kao klimoglavci na dan znak podignu ruke i viola novi ministar je tu. Rekao bih ništa čudno i ništa neuobičajeno, svugdje se ministri biraju na takav način. Politika ih kadrovira, a zakonodavnoj vlasti samo preostane da amenuje stranački „dogovor“.
O novom ministru će se tek čuti i vrijeme će pokazati koliko je on kompetentan i sposoban da vodi ministarstvo, pa ćemo priču o njemu ostaviti za neku drugu priliku. Ako ništa onda kada CCI podastre novo izvješće o radu Vlade Županije Posavske u kojem će najvjerojatnije konstatirati da je posavska Vlada ponajgora u državi zajedno sa novim ministrom prosvjete koji će se vjerojatno utopiti u sivilo koje prevladava u Vladi Županije Posavske dugi niz godina.
Pozabavit ćemo se sa, sada već bivšim ministrom, Mariom Pejićem, profesorom njemačkog jezika, književnosti i povijesti, koji je neslavno okončao mandat i prije isteka četverogodišnjeg roka.
Oni koji poznaju gospodina Pejića reći će da je častan, obiteljski čovjek. Naravan, kulturan uz to i korektan što se inače baš i ne očekuje od nekoga tko je član Vlade ŽP. Slično su znali reći i za premijera Klaića. Za druge ministre nisam siguran da ih je itko ikada pohvali što ne znači da i među njima nema nekoga tko zaslužuje palac gore.
Tako je kada je riječ o karakteru i ljudskim osobinama, ali ako ćemo govoriti o rezultatima rada i političkom djelovanju svih članova Vlade onda građani županije Posavske nemaju za kim žaliti pa tako ni za gospodinom Pejićem.
Lokalni mediji, ali i neki drugi koji su preuzimali vijest o smjeni ministra Pejića tvrdili su da je g. Pejić bio ponajbolji ministar u Vladi Marijana Klaića. Neki su tvrdili da je čak bio i najbolji. Mašala. Ako je Mario Pejić i bio najbolji onda nije teško zamisliti kakvi su ostali ministri i članovi Vlade.
Istina, na skupštinskom zasjedanju kada je g. Pejić smijenjen on se obratio zastupnicima hvaleći se kako je uradio štošta i kako ne vidi razlog da se mijenja. Da uradio je puno toga što je morao i što je trebao jer mu je to dužnost kao i obveza. Ne znam da je išta uradio čime nas je mogao iznenaditi. Ništa inovativno, ništa napredno, ništa što je izvan okvira planiranih i preuzetih obveza koje bi u manjoj ili većoj mjeri bile realizirane da je ministar bio bilo tko ili možda da ga nije bilo nikako?! Prisjetimo se prošlog saziva Vlade ŽP koja je cijeli mandat odradila bez Ministra pravosuđa, a kako znamo u tom mandatu baš je pravosuđe dobilo najbolje ocjene i proglašeno je najučinkovitijim od svih ministarstava. Apsurd, ali tako je bilo i to nitko ne može poreći.
Ministar zna, ali oni koji su ga slušali ne znaju da je ministar imao obvezu odraditi još puno toga, a nije. Zakonska regulativa nalaže niz drugih mjera koje je ministar trebao provesti, a nije. Neću reći da je do njega. Čak vjerujem da je on bio voljan. Ali stranka kojoj pripada, nadam se još uvijek i Vlada u kojoj je sudjelovao ne misle da se svi zakoni trebaju poštivati i preuzete obveze iz zakona izvršavati. I ministru Pejiću i cijeloj Vladi ŽP uvijek je objašnjenje bilo kako nemaju novca, pa ni sada kada je proračun Županije 43.000.000,00 KM. Što znači da novaca očito ima, ali se on troši kako „dada“ kaže, a ne po stvarnim prioritetima.
Neprimjereno bi bilo reći da je ministar Pejić s govornice iznio laži prilikom hvalisanja samog sebe. Hajde, čovjeku u njegovoj situaciji je dopuštene ta se posluži i zaobilaženjem istine, jer u politici je ionako sve dozvoljeno. On je to mogao, jer oni koji su ga gledali i slušali o tome pojma nemaju. Tamo sjede kao ćupovi, pa čak i oporbeni zastupnici koji bi trebali paziti što se sa govornice govori.
Izlišno je da sada nakon smjene ministra konkretno podvlačim gdje je ministar pretjerao i čime se pohvalio, a zasluge za učinjeno i nisu bile baš njegove. Neću čovjeka dalje kompromitirati, jer je smjenjivanjem ionako već debelo kažnjen i može mu se halaliti kolikogod da je narcisoidan bio.
U cijeloj ovoj priči oko smjene ministra Pejića zanimljivo je i ponašanje oporbe. Trojac Josić, Jurkić i Zečević po logici stvari branili su ministra Pejića. Ne zato što ga vole i što bi ga spasili i zadržali kao ministra nego zato što je njegova smjena inicirana od strane pozicije i red je da se protiv pozicije bore pa i na način da brane ministra na poziciji kada ga njegovi ruše. Uobičajena praksa u parlamentima.
Mada treba podvući da su se sva trojica bespotrebno jogunila, jer izbor, imenovanje kao i smjena svakog ministra pitanje je političke većine u parlamentu i opozicija tu može samo da fićuka ma koji razlog za smjenu bio. HDZ BiH i koalicijski partneri mu HSP i SDA imaju većinu i oni mogu postavljati i razrješavati koga hoće i kada hoće.
Logično je da inicijativa dolazi iz vrha stranke. Ionako je taj isti stranački vrh odredio tko će biti ministar pa tako ima i legitimno pravo da donosi odluke tko neće biti ministar. Poznato je da stožerna stranka na vlasti dekretom postavlja zadnje portire pa što se treba čuditi ako se pozabavi jednim ministrom.
Prisjetimo se kako je premijer susjedne nam Republike Hrvatske Andrej Plenković za 15 sekundi razriješio Mostove ministre na sjednici Vlade RH.
Mogao je jednako tako „dati pedalu“ ministru Pejiću i sam premijer Klaić na prvoj sjednici Vlade ŽP. OK, kod nas je procedura drukčija. Forma se razlikuje, ali sadržaj je isti. Prema tome nema se tu šta raspravljati. Odluka da ministar Pejić ide je donijeta i stvar je time zapečaćena. Je li ministar što kriv ili nije, najmanje je bitno. Nije bio posebno ni zaslužan kada je izabran (nominiran od strane županijskog HDZ BiH) za ministra. Mogao je na njegovo mjesto biti postavljen neki drugi stranački poslušnik.
Dakle, nema se što žaliti za g. Pejićem. Sistem ga je progutao. On je morao znati da u takvom sistemu mora pišati niz vjetar, ako se okrene na suprotnu stranu dobit će ono što je dobio.
Špekulira se o razlozima njegove smjene. U javnost su plasirane razne teorije. Pravu istinu ne znamo, no to sad nije ni bitno. Bitno je da se desio presedan i da je HDZ BiH smijenio svog ministra. Nema tu ničega čudnog osim što se sam HDZ BiH ponaša zagonetno kada je u pitanju smjena ministra Pejića.
Suviše su bili tajnoviti, i još uvijek jesu. Sve oko smjene ministra Pejića bilo je krajnje netransparentno. Zašto?
Nisu bili u stanju, onako muški, obrazložiti grijeh ministra Pejića, pa makar on bi banalan. Velika stranka sebi može dopustiti da besramno pokazuje strogoću i da ministre mijenja kako to primjerice radi Plenković u Hrvatskoj. Međutim, to se u slučaju Vlade ŽP nije tako desilo. Znači li to da smjena ministra Pejića nije baš stranački usuglašena? Odnosno, nisu li svi iz vrha stranke na tom fonu da se Pejić smjenjuje! A očito je da nisu. Što samo može značiti da Pejić s pozicije stranačkih tijela HDZ BiH i nije napravio nekakav presedan, nekakvu grešku, zbog koje bi ga se smjenjivalo. Bit će da riječ o hiru Đure Topića koji je nedvojbeno podržan od sumještanina i sjenke Đure Delića.
Jer cijela situacija oko smjene ministra Pejića pokušana je biti skrivena od javnosti. Ova situacija poslužila je kao idealna da se vidi koji su to mediji u Posavini režimski i koji pišu samo ono što im HDZ BiH odobri. Tako na službenoj stranici općine Orašje nema ni riječi o smjeni ministra iz Orašja (Oštre Luke). Kao da se to javnosti općine Orašje ne tiče. Jednako tako glasoviti „Glas Posavine“ radio Orašje na svojoj web stranici ni riječi o smjeni uglednog ministra?! Neka kolege iz radio postaje Orašje oproste, ali ovakav neprofesionalizam i poslušnost režimu ne služi im na čast. Javnost se mora informirati bez obzira kako vijesti bile neugodne.
Službena stranica općine Odžak kao da informira javnost s Novog Zelanda, jer očito ih smjena ministra u Vladi ŽP nimalo ne tangira.
Neću navoditi druge režimske portale kojima je zanimljivija smjena dužnosnika u Brčkom nego u Županiji Posavskoj. Doduše oni i nisu Posavsci nego se Posavljacima zovu. Ne znaju tko su i što su pa se ne treba čuditi što im netko diktira što smiju objaviti, a što ne.
Sve ovo upućuje na podmuklost vrha županijskog HDZ BiH koji želi informaciju skriti od očiju javnosti. Neugodno im je. Sasjekli su prava čovjeka, zbog sujete, ega i sitnog interesa pojedinaca koji po ugledu na druga Dragana misle da mogu baš sve. I mogu. Pokazalo se. Samo bi trebali znati da ničija nije do zore sjala. Mogu kako hoće, ali neće moći dokle hoće. Netko će već takvima stati na rep.
I šta sad?
Hoće li, sada već bivši ministar, g. Pejić i dalje ostati u HDZ BiH. Ako ostane, onda ga je i trebalo smijeniti. Ne treba za njim žaliti ma koliko prav bio. Jer nije džabe narod rekao: s kim si, takav si.
A Pejićevi „dželati“, da im ime spomenem; Joso Marković, Željko Ćošković, Đuro Delić, Ilija Ilić, Nikola Ilišević, Ivo Bilušić, Marija Oršolić-Buntić, Kristina Vincetić, Pero Radić, Ilija Bernatović i Anes Osmanović, odradiše kako im je naloženo. Bez trunke grižnje savjesti. Moralo se. Težak je kruh zastupnički.
Oni su ti koji su „morali“ dići ruku. Siguran sam da su neki digli ruku teška srca. Ali stranačka stega ih tjera i ona je neumoljiva. Ili si s njima ili nisi. Nema tu, hoću-neću. Nema tu vlastite savjesti i vlastite pameti. Tako je to inače u režimskim strankama i režimskim društvima.
Mnogi im prigovaraju. Griješe. Ne treba poslušnike i klimoglavce koje je HDZ uhljebio siliti da idu protiv svoje egzistencije. Zube je trebalo pokazati na stranački tijelima kada se raspravljalo o smjeni ministra Pejića. A tamo svi junaci nikom ponicaše… Svi se boje za svoju guzicu iako mnogi znaju da je Pejić kriv što je živ. Doduše i tamo ih je najmanje polovina ikebana koji ćute i pamet apsorbiraju iz centrale komiteta, onako kako im stranački čelnik naloži. Polovinu da ih pitaš nemaju pojma reći zašto je Pejić smijenjen, a sudjelovali su radu odbora.
Za kraj samo treba konstatirati da smo doživjeli još jedan poraz demokracije. Doživjeli smo uprizorenje strahovlade i režimske autoritativne vladavine čelništva HDZ BiH u Posavini. Nažalost, ista im je slika i u Centralnom komitetu u Mostaru.
A ništa, uskoro će izbori. Bit će to još jedna prigoda da Hrvati pokažu kao im je ovakav HDZ BiH drag i omiljen. Čak sam uvjeren da će ove godine pobijediti najuvjerljivije do sada. Može im se, jer su dvadeset proteklih godina jedino radili na uništenju političkog pluralizma kod Hrvata. Uspjeli su. Sada im je polje široko. Sada su prešli na pročišćavanje vlastitih redova. Danas je cijenu samovolje, bahatosti i partijske stege platio Mario Pejić, već sutra bi to mogao biti bilo tko drugi. Vjerujem da ipak neće. Sada su cijelo članstvo i svi uhljebi HDZ BiH mirni k’o bubice. Strah ih je nos prolomiti. Nitko se neće usuditi ni pisnuti. Čak će osuti paljbu i Pejića će proglasiti krivim kao nekoć Isusa njegovi suvremenici. Draža im je njihova guzica nego sva slava svijeta. A čast i obraz? Nema toga kod njih. Oni su svojom guzicom sjeli na svoj obraz. Sve za vođu i beriva koja se podrazumijevaju za vjernost glavnomu.
Ivan Stanić | e-Posavina.com