Mjesto događanja imanje obitelji Ane i Huse Topalović, umirovljenika koji u svojoj vikendici i idiličnom okružju čekaju svoj zlatni pir, pet desetljeća skladnoga braka, piše Večernji list BiH.
Upravo u tom živopisnom i nesvakidašnjem okružju, gdje dominira cvrkut ptica, životinje koje se slobodno kreću ili tek s improviziranim ogradama kako kokoške, patke, guske, purani i druge domaće životinje ne bi zalutale u takvoj prirodnoj ljepoti i u surovom krugu opstanka postale plijen, počela je neobična priča o malenom lanetu koje je u obitelj Topalović donio prijatelj.
I ništa ne bi bilo čudno da se nije razvilo prijateljstvo između prirodnih neprijatelja, malenog laneta, a kasnije prekrasne srne, i njezina progonitelja – psa.
Hranila ga na bočicu
Sve je počelo prije nekoliko godina.
- Došao je čovjek i pitao me bih li uzela maleno lane jer je znao kakav nam je posjed - objašnjava nam Ana Topalović. - Lane se, kazao mi je, tek olanilo, a mama mu je pobjegla. Naravno da sam odmah prihvatila takav neobičan dar. Kazao mi je i to da ga moram hraniti na bočicu i da ima oštećene nogice, no bila sam spremna i to činiti kako bi lane preživjelo. Odmah smo ga nazvali Bambika - priča nam Ana.
Topalovići u svome idiličnome okružju imali su i pse ljubimce, velike tornjake Šargu i Behara koji su, gle čuda, preuzeli majčinsku brigu o malenom napuštenom lanetu. Lane se stalno kretalo najprije uz ogromnoga psa Šargu, a kada je on nastradao, tu je ulogu preuzeo Behar zaštitnički se ponašajući prema Bambiki pred naletom radoznale peradi. Behar se nastavio brinuti o lanetu koje, ipak, nije moglo preboljeti Šargu.
- Bambika je očito bila tužna jer se vidjelo da stalno leži na mjestu gdje je Šargo ležao tražeći ga, valjda, po mirisu - priča nam Ana baš kao u nekakvoj neobičnoj, ali istinitoj priči o lanetu i Šargi, dok unuka Ema upija svaku bakinu riječ.
Ma, kakva računala...
- Samo da znate, meni je ovdje tisuću puta ljepše u prirodi, nego uz računala i igrice. Ovdje su igrice uživo, ali sa životinjama koje me prijateljski gledaju, igraju se sa mnom, druže - dodaje Ema.
I tu priči nije kraj. Jednoga je dana zov prirode ili, bolje rečeno, ljubavni zov, odmamio Bambiku u šumu, no kada je došlo vrijeme za porod, Bambika se ipak vratila kući Topalovićima. Donijela je na svijet muško i žensko lane.
Oni su izrasli u veliku srnu i srndaća, ponovno pod zaštitničkom šapom Behara, a na radost svih ukućana, najviše djece koja se svakodnevno okupljaju kako bi svjedočili neobičnoj ljubavi i skladu u kojem žive različite životinje.
- Ovo je čudo prirode da su se ovako pripitomili i zajedno žive. Kada tako različite životinje, koje bi se po prirodi trebale mrziti, mogu zajedno živjeti, trebali bismo i mi svi zajedno - zaključuje baka Ana Topalović iz Potočana dok joj se oko nogu vrzmaju njezini brojni ljubimci