Užasna priča iz Oraške bolnice

Početkom 11 mjeseca, Đuro Prgić je ostao bez voljene osobe, umrla mu je žena, a isti je nedugo zatim primljen u Županijsku Bolnicu Orašje zbog upale pluća. Krenuli su s liječenjem. Dok je pacijent dobivao terapije, liječnici su uporno govorili da ima COVID. Potom na pacijentu obavljaju testiranje, kako bi potvrdili ono što misle. Na njihovu žalost, tko zna već po koji put , saznaju da nisu u pravu, test pokazuje da je pacijent negativan na COVID.

Liječnici potom navode da pacijent ima tešku upalu pluća iako oni i dalje sumnjaju da je zaražen COVID-om, iako test pokazuje da je pacijent negativan. Potom su istog zatvorili na COVID odjeljenje? Zašto na COVID odjeljenje ako mu je test negativan?

Vezali su ga za krevet i tek nakon pet dana su ga pustili kući. Čovjeku su potpuno slomili psihu, pacijent je počeo da gubi razum. Bez adekvatne terapije, takvog pacijenta, koji je vezan ležao pet dana puštaju kući. U teškom i psihičkom i fizičkom stanju stvari su krenule nizbrdo. Nedugo zatim, po pacijenta dolazi hitna i doktor, koji utvrđuje; da pacijent ima i trombozu i da se ne može liječiti kod kuće, nego da mora u bolnicu.

Kako je moguće da je uopće pušten iz bolnice bez dodatnog pregleda?

Pacijent odlazi u bolnicu, da bi isti bio vezan 18 dana i bez mogućnosti posjete. Pacijentovi bližnji nisu imali nikakve informacije što se događa s njim, nitko ih nije obavještavao. Imali su samo usputnu informaciju da pacijent boluje od jake tromboze i da treba dosta vremena da se to izliječi.

U petak 18.12 pacijenta puštaju kući. U subotu, žena koja se brine o svom ujaku dolazi kod njega i imala je što i vidjeti (ove rane koje su na slikama), i s takvim ranama oni su pacijenta pustili iz bolnice. U nedjelju, ove fotografije su poslane liječniku koji je primio pacijenta, međutim, liječnik iako je rekao da će nazvati gospođu nije ju nazvao. Gospođa je nazvala hitnu i s pacijentom ponovno došla u bolnicu.

Sat vremena s ovakvim ranama čekanja, na milost i nemilost doktora, da bi na kraju pacijenta primio isti doktor koji ga je „liječio“. Isti doktor koji je primio pacijenta Đuru Prgić-Đureca iz Ugljare, govori da je on na odjelu za COVID. Zanimljivo je što se na otpusnom pismu pacijenta (koji je liječen od tromboze),nalazi potpis tog istog liječnika. Što radi potpis liječnika koji je na COVIDU, a pacijent se liječi od tromboze, i kako je moguće da se s ovakvim ranama ljudsko biće otpusti iz bolnice?

Da stvar bude gora, pacijent je bio dva dana kod kuće, da bi liječnik rekao: da su ove rane nastale u ta dva dana, zato što nisu vodili brigu o njemu?? Pacijent je otprilile 30 sati bio kod kuće, pa gospodo liječnici svih zemalja, da li su ovakve rane moguće da se pojave za 30 sati? Ne zaboravimo da je pacijent 18 dana bio vezan za krevet. Da li je netko u tih 18 dana pregledao pacijenta uopće?

Žena koja se brine o pacijentu, tražila je drugo mišljenje, oba mišljenja su ista: da ovakve rane nastanu, potrebno je najmanje od 15-20 dana.

Zanimljivo je da su Prgića zapravo liječili od COVID-a, iako gospođa pokazuje dokaz o tri negativna testa na COVID. Pacijenta su uporno testirali na COVID,ne vjerujući vlastitim očima. Ovo zasigurno ide u rubriku vjerovali ili ne. Doktori su i dalje tvrdili da treba sačekati još par dana jer se nije razvio virus, no stručnjaci zbog snimke Prgićevih pluća i dalje tvrde (unatoč testu) da pacijent ima COVID.

Danas sjedim u čekaonici. Gledam one ljude u maskama s pognutim glavama, izmoreni od života sa strpljenjem čekajući svoj red. Većinom starije osobe, čekaju datum za pregled svog bolešću nagriženog tijela. I tako dođu na red, potom dobiju termin i mjesecima moraju kao ker čekati da ih na smrt bolesne ponovno pregledaju. A onda ugledam jednog od doktora, sav naduven i arogantan i ono njegovo šepurenje, kao da je Boga uhvatio za muda. Kod nas su ljudi naučili da se bore zvjerski, da poslije svakog pada ustanu, da ne odustanu, da okreću tugu na smijeh, da od ničega naprave nešto. I zato gledajte da ne uprljate ono što vas jedino čini živim, a to je dostojanstvo.