Porijeklo budizma može se pratiti od kraja 6. stoljeća prije Krista, kad je ta religija nastala Indiji. Utemeljitelj je knez Siddhartha Gautama (Buddha), a budizam je široko prihvaćen od strane ljudi diljem Indije.

Početkom 20. stoljeća Dalaj Lama (budistički vjerski vođa) došao je iz Tibeta u Indiju, zajedno s nekoliko tisuća sljedbenika, dodatno jačajući budistički pokret u zemlji. Zato je malo čudo što postoji mnoštvo budističkih samostana razasutih diljem zemlje, bogate arhitekturom, poviješću i duhovnošću.

Povijest stara 2 i pol tisućljeća

No u grupi tih čarobnih zdanja, svakako se ističe "najudaljeniji samostan na svijetu", samostan Phugtal. Toliko je izoliran da je vrlo malo ljudi čulo za njegovo postojanje, a kamoli da su došli do njega. Ipak, on skriva nebrojene čari, tvrde lokalci kao i budistički učenici te mudraci koji ga posjećuju već 2500 godina, piše Ancient Origins, prenosi Express.

Samostan Phugtal ili Phugtal Gompa (poznat i pod nazivom i Phuktal) nalazi se na planinskom masivu Himalaje u jugoistočnom dijelu poddistrikta Zanskar na sjeveru Indije. Sam samostan je u ranom 12. stoljeću osnovao Gangsem Sherap Sampo. 

Prema legendi, prije Zangpovog dolaska, u špilji su bila trojica učenjaka, koji su također bili braća - Dangsong, Pun i Sum. Njih trojica, za koje se vjeruje da su mogli letjeti, podučavali su Dharmu u pećini.

Kad je stigao Zangpo, braća su napustila mjesto i predali mu špilju. Legenda kaže da je Zangpo uzrokovao proljeće u špilji, a iznad njega stablo. Štoviše, sveti čovjek je špilju povećao i tako je bio u stanju izgraditi samostan Phugtal. S druge strane, istaknuto je da ne postoje povijesni zapisi o utemeljenju samostana. 

Prije toga posjetitelji su posjećivali samu špilju, koji su je smatrali svetim mjestom. Na primjer, za najstarije posjetitelje mjesta kaže se da su bili 16 Arhata, legendarna skupina Budinih sljedbenika.

Slike ovih Arhata danas se mogu vidjeti na zidovima pećine. Ostale poznate budističke ličnosti koji su posjetili tu stranicu uključuju tibetanske učenjake i prevoditelje poput Padmasambhave i Phakspa Nestan Dusdana.

Isklesan u pećini

Naziv samostana je izveden iz dvije riječi - phuk / phug i thal. Prvi znači "špilja", dok drugi znači "u slobodno vrijeme". Ime samostana također se povremeno piše kao Phugthar.

Riječ thar ovdje znači "oslobođenje". Stoga samostansko ime može doslovno značiti "špilja u kojoj čovjek odmara" ili "pećina oslobođenja".

Cijeli kompleks jedinstvena je konstrukcija koja je urezana u litice stijene poput saća, a izgrađen je na ulazu u pećinu iznad velikog klanca pritoka rijeke Lungnak (Lingti-Tsarap). Samostan je dom za oko 70 redovnika, a unutar njegovih zidina nalazi se knjižnica i sobe za molitvu.

Ruta do njega je fascinantna, nepristupačna i za one koji su je prošli - sama po sebi religijsko iskustvo.

Zapad ga je otkrio tek u 19. stoljeću

Tada je mađarski učenjak po imenu Alexander Cosma de Koros - autor prvog tibetansko-engleskog rječnika i gramatike - posjetio i boravio u samostanu između 1826. i 1827.

Možda bi bilo pošteno reći da se put do manastira Phugtal malo promijenio od vremena posjeta de Korosa u 19. stoljeću. Ovo je jedan od rijetkih samostana u Ladahu do kojeg se može doći samo pješice (ili na magarcu ili konju).

To je i način na koji se redovnicima dopremaju zalihe tijekom toplijih mjeseci u godini, a do prvog dućana ima osam i pol sati pješačenja. Tijekom zime se zalihe pak šalju preko zaleđene rijeke Zanskar.

Izolirani položaj samostana Phugtal idealan je za meditaciju, kao i za duhovno učenje. Osim toga, turiste privlače turističke freske i slike koje ukrašavaju interijere građevine.