“Boris Milošević, Srbin, potpredsjednik hrvatske Vlade. Otac mu je bio HR branitelj, čiju su majku, a Borisovu baku ubili nakon Oluje. Tuđman je ubojice pomilovao, a Boris, sada kao potpredsjednik hrvatske vlade, dolazi u Knin na državno obilježavanje Oluje.”
“Tomo Medved, Hrvat, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja, triput ranjavan u ratu, brat poginuo u Oluji, pokloniće se ubijenim srpskim civilima u Gruborima.”
Ovo je vijest koja je podigla cijeli region na noge i koja je glavna tema ove godine u Hrvatskoj pred obilježavanje godišnjice “Oluje”.
A o tome šta će ovi postupci značiti za srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj i razbijanje ustaljenog pogleda na dešavanja sa početka avgusta 1995. godine na području tadašnje Republike Srpske Krajine razgovarali smo sa Eugenom Jakovčićem, iz Centra za suočavanje sa prošlošću “Documenta”.
On kaže da, za razliku od prošlih godina, ove godine prvi put imamo situaciju da premijer Hrvatske Andrej Plenković uključuje srpsku manjinu u obilježavanje vojno-redarstvene akcije Oluja i to na način koji je vrlo simboličan.
On smatra da je ove godine napravljen potez koji bi mogao biti presedan i otvoriti neka nova vrata u odnosima Hrvatske prema srpskoj nacionalnoj manjini.
„Nova Vlada ima većinu zahvaljujući SDSS-u i zbog toga je jedan od potpredsjednika Boris Milošević i to je ključni moment. Ove godine po prvi put imamo pokušaj da se ta dva narativa o Oluji kao oslobodilačkoj i zločinačkoj na neki način približe. To je neki iskorak u ovom trenutku, dolaskom nove vlade premijera Plenkovića, koji stoji iza ovih poteza“, rekao je Jakovčić za BUKU.
On navodi da je ovaj potez iznenađujući za sve, ali i da se on sigurno dugo sprema, jer su HDZ i SDSS u koaliciji duže vrijeme.
„Sad, ojačan većim brojem mandata u parlamentu, Plenković je u ovim prvim danima mandata odlučio da napravi veliki iskorak na način da je gotovo sva desnica u Hrvatskoj i Srbiji na nogama. U Hrvatskoj su svi ustali, jer smatraju da se priznavanjem da su nad Srbima počinjeni zločini baca ljaga na Oluju. Sa druge strane, u Srbiji misle da potpredsjednik Vlade Milošević ne bi trebao biti na obilježavanju Oluje zbog njenog dijela u kojem su počinjeni zločini“, kaže Jakovčić i dodaje:
„Za razliku od dosadašnje, vrlo učmale proslave, koja je bila fokusirana samo na vojni aspekt, na ponovnu reintegraciju tih dijelova Hrvatske, ove godine imamo snažan moment da na obilježavanju prisustvuje potpredsjednik Vlade iz SDSS-a, što je veliki iskorak. Akteri u ovoj priči, od kojih su dva ključna Milorad Pupovac i Andrej Plenković, nemaju fige u džepu. Ovi potezi odražavaju činjenični kontekst Oluje, a to je da je Oluja bila legitimna vojna akcija, kojom su vraćeni okupirani krajevi i to krajevi koje je okupirala jedna suspektna tvorevina, koja je ugrožavala ljudska prava i Hrvata i Srba, etnički očišćena 1991. godine, kada su se dogodili mnogi zločini“, rekao je naš sagovornik i objasnio šta bi trebalo da bude cilj postupaka dogovorenih između dvije strane.
„To je s jedne strane priznanje legitimnosti akcije Oluja, ali sa druge strane, Hrvatska, kao nikad do sada, šalje ministra branitelja u jedno selo gdje se Oluja obilježava uz koreografiju koja odražava i njen drugi aspekt, da je ona i zločinačka, i na neki način se to najbolje vidi u Gruborima. Pored toga, ovo će pokazati da Oluja nije značila samo povratak Hrvata prognanih 1991. godine, već i odlazak i etničko čišćenje Srba, što se opet najbolje vidi u selu Gruborima“, rekao je on.
Jakovčić navodi da će se politički sve ovo tumačiti na različite načine, ali objašnjava da je ovo veliki iskorak srpske zajednice u Hrvatskoj i predstavnika vlasti, kojim se želi u konačnici ostvariti širi javni interes u odnosu na partikularne interese pojedinaca i organizacija.
„Važno je za Hrvatsku da se čuju ove dvije priče i da je ovo početak jednog procesa i nadam se da iza ovog postoji svojevrsni akcijski plan koji će značiti da se svi zločini nad Srbima procesuiraju i da se ti postupci ubrzaju. Da se u školskim kurikulima Oluja više ne sagledava jednodimenzionalno i da će Srbi ovim potezom izraziti pijetet mnogim Hrvatima koji su pobijeni ili protjerani 1991. godine i da je to zapravo i njihova svojevrsna isprika za ono što se događalo, a u čemu većina njih nije ni učestvovala. Ponavljam, rekao bih da oba aktera igraju iskreno, a osporavanja će biti na obje strane. Ovo je velika stvar za Hrvatsku“, smatra Jakovčić.
Ipak, 25 godina od „Oluje“ i egzodusa Srba iz Hrvatske, pomalo je porazno da predstavnici srpske manjine moraju prisustvovati proslavi vojne akcije koja u njima budi najteža i najružnija sjećanja, da bi neko iz vlasti priznao i osudio zločine nad srpskim stanovništvom, te na kraju se poklonio ubijenima.
Posebno ako uzmemo u obzir da potpredsjednik hrvatske vlade iz reda srpskog naroda odlazi na proslavu vojne akcije nakon koje je protjerano preko 200.000 ljudi, a ubijeno 1.869 njih, od kojih su 1.220 bili civili.
A tek ako se sve završi na ovome, bez jače reakcije države u procesuiranju ratnih zločina, bez promjene nacionalističkih narativa i izmjene jednostranog pogleda na Oluju, Srbi bi lako mogli postati samo saučesnici u odavanju legitimiteta vojnoj akciji koja je dovela do progona preko 200.000 Srba, te mnogih zločina i ubistava.
Inače, u dvadeset i četiri godine od operacije „Oluja“, hrvatsko pravosuđe podiglo je tri optužnice za ratne zločine nad krajiškim Srbima i to protiv ukupno sedmorice pripadnika hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi. Suđenja su rezultirala sa dvije osuđujuće presude, od čega je presuda za zločine u Prokljanu i Mandićima pravomoćna, a za zločin u Kijanima nepravomoćna.
Pored toga, u hrvatskim državnim odvjetništvima evidentirano je 6.390 kaznenih prijava za zločine počinjene za vrijeme i nakon operacije „Oluja“, od čega se 439 odnose na pripadnike oružanih snaga. Po toj statistici, osuđeno je 2.380 osoba, ali javnost nikad nije bila upoznata s njihovim imenima i djelima za koja su osuđene.
Navodno, ovi postupci potpredsjednika Vlade trebalo bi da budu korak ka tome, ali i ka promjeni jednostranih teorija o Oluji i Srbima u Hrvatskoj. Pomalo naivno, rekli bi mnogi, posebno ako poznajemo prilike na ovim našim prostorima.