“Ovo je veliki uspjeh za sve aktiviste i aktivistice okupljene u Koaliciju za zaštitu rijeka BiH. Aktivisti i aktivistice Koalicije proteklih godina su svojim tijelima branili rijeke, rječice i potoke na kojima su odrasli i ukazivali na štetnost MHE. Svim raspoloživim sredstvima, pravnim alatima, blokadama i javnim protestima, Koalicija se, zajedno s građanima ugroženih područja, godinama bori protiv MHE projekata”, navode iz Centra za životnu sredinu.
Zaključak koji je jučer usvojen na Predstavničkom domu Parlamenta FBiH na prijedlog zastupnika SDA, baziran je na zaključcima i preporukama Deklaracije o zaštiti rijeka zapadnog Balkana, koja je nastala kao reakcija ekoloških udruženja na ogromne štete po lokalne zajednice i životnu sredinu koju uzrokuju MHE. Donesena je u novembru 2019. godine na konferenciji koju su organizovali organizacije “Arnika” (Češka), Centar za životnu sredinu i “WWF Adria” zahvaljujući finansijskoj podršci Evropske unije, Transition programa Češke Republike, “Global Greengrants” fonda i Fondacije “Heinrich-Böll”.
Prethodno je, 12. maja ove godine, preporuke i zaključke navedene u Deklaraciji usvojila Vlada FBiH na osnovu informacije Federalnog ministarstva okoliša i turizma, a koja se odnosi na probleme gradnje MHE u FBiH.
“Ovaj primjer treba da slijede i poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Svjedoci smo sve većeg broja građana koji se protive gradnji MHE na rijekama kao što su Bjelava, Bioštica, Prača, Rzav, Neretva i mnoge druge. Narodni poslanici su zastupnici ovih građana i krajnje je vrijeme da poslušaju glas naroda koji jasno kaže: “Sloboda rijekama””, poručuju iz Centra za životnu sredinu.
Podsjećamo, u BiH je planirano više od 400 MHE, od kojih je izgrađeno oko stotinu, koje u većem dijelu godine svojim radom ostavljaju korita rijeka skoro potpuno suha. Tokom odlučivanja o gradnji MHE u BiH, javnost nije adekvatno uključena, građani su uskraćeni za informacije i pravo da se na demokratski način izjasne o tim projektima.
Izgrađene MHE su nanijele veliku štetu prirodi i lokalnim zajednicama, a odgovornost za to treba da snose oni koji su svojim potpisom dali saglasnosti i dozvole za gradnju ovih, po prirodu i društvo štetnih projekata.