Molim Vas da PODIJELITE ovaj tekst da bi sto veci broj gradjana BiH znao kolike izdajnike imamo na vlasti!
Polazimo od teze da su granice BiH s dva izlaza na more utvrđene još Berlinskim kongresom, sa kojima je BiH ušla u Kraljevinu SHS, te granice koje su potvrđene od strane Predsjedništva AVNOJ-a 24. februara 1945. godine, čime je BiH ušla i u DF, tj. FNRJ sa dva izlaza na more. Po Ustavu NR BiH i po Ustavu FNRJ iz 1946. godine jasno je naglašeno da se granice republika ne mogu mijenjati bez njihovog pristanka (u ovom slučaju pristanak Predsjedništva, Vlade i Skupštine NR BiH) kao i pristanka Skupštine FNRJ (kasnije SFRJ).
Istina je, Sutorina i Kruševice su dio teritorije BiH koji je, voljom pojedinih političara (Đuro Pucar, Hamdija Čemerlić), a ne voljom ustavom propisanih institucija, „usmeno predat“ Crnoj Gori. Podsjećam, Crna Gora ne može dokazati vlasništvo nad Sutorinom jer nikada nije ni ispoštovana procedura koja bi joj taj status omogućavala.
Prvi posjed koji je Bosna imala u Boki Kotorskoj je bio u okviru Kraljevine Bosne, kada Tvrtko I Kotromanić širi svoju vlast i na ovo područje. Tada je osnovan i Sveti Stefan (današnji Herceg Novi), kao i Soni trg koji se nalazi na prostoru današnje Sutorine (Solila), a isti su služili kao konkurencija trgovački moćnom Dubrovniku u trgovini solju (na zamolbu Dubrovčana kralju Tvrtku I, ta trgovina je prestala).
Mora se napomenuti da se bosanski (odnosno hercegovački) pravni posjed ove teritorije nastavio od kraja XIV stoljeća, pa preko svih oblika Bosne (i Hercegovine) u okviru: Osmanskog carstva, Austro-Ugarske Monarhije, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, DFJ, FNRJ i SFRJ i sve do dan danas (uz manje prekide). Od oko 630 godina pravnog posjeda ove teritorije, nekih 550 godina je ova teritorija u našem stvarnom posjedu (ne računajući uzurpacije stvarnog posjeda kroz ratove, Zetsku banovinu ili Crnu Goru).
Mi inzistiramo i tražimo od vlasti BiH da ustraje na granicama BiH koje je zacrtalo Predsjedništvo AVNOJ-a 24. februara 1945. godine, a one su sa Neumom/ Klekom i sa Sutorinom i Kruševicama, tačnije to su granice BiH potvrđene Berlinskim ugovorom (uz manje kasnije korekcije koje su sprovedene putem ustavne procedure, što za Sutorinu i Kruševice nije slučaj).
Arbitražnom presudom Badinterove komisije s početka devedesetih godina, naime, utvrđuje se pravo bivših federalnih jedinica SFRJ na otcjepljenje, te se pobliže definiraju granice između bivših federalnih jedinica. Badinterova komisija je imala deset MIŠLJENJA, a ne odluka, koja su pokušavala spriječiti bratoubilački rat, i omogućiti miran raspad Jugoslavije, kako i sama Komisija navodi.
Mišljenje br. 2 kaže:
Ipak je utvrđeno da, ma kakve bile okolnosti, pravo na samoopredjeljenje ne može dovesti do izmjena granica koje postoje u trenutku nezavisnosti (uti possidetis juris), osim u slučaju da se zainteresirane države suprotno dogovore.
Podsjetićemo, ovdje se spominje PRAVO (uti possidetis iuris qui), a ono kaže: Kako po pravu posjedujete (ili bolje rečeno kako po ustavima iz 1946, 1974, ili 1991. posjedujete), a ne kako samo posjedujete (po principu ko je jamio, jamio). Postojeće (ustavne) granice BiH u tom momentu su iste one granice koje je propisalo Predsjedništvo AVNOJ-a (i koje nisu nikada ustavno promijenjene, izuzev nekih ustavno provedenih korekcija poput Kruševa i Vučeva koji su nakon otimanja nakon 1945. ponovo pripali BiH po ustavnoj proceduri 1949., iako su bili dio BiH do 1941. – famozna „Lovišta“). Dakle, naše je pravo na Sutorinu i Kruševice neosporno (ustavno naša teritorija), a mi nemamo šta ni vratiti Crnoj Gori, jer mi od nje ništa nismo ni uzeli.
Stav br. 3 Mišljenja br. 3 koje kaže:
Ako se ne dogovori suprotno, prethodne (a ne administrativne) granice poprimaju karakter granica koje štiti međunarodno pravo. To je zaključak na koji navodi princip poštovanja teritorijalnog “status quo” i naročito princip: “uti posidetis juris qui”, — iako prvobitno priznat prilikom rješavanja problema dekolonizacije u Americi i Africi, predstavlja danas princip koji ima opšti karakter kako je saopštio Međunarodni sud pravde (pitanje pograničnog spora Burkina Faso — Republika Mali koje miruje od 22. decembra 1986. godine, zbornik 1986, paragraf 20, strana 565).
Rečenica koji se nadovezuje na ovaj Stav 3 Mišljenja br. 3:
Ovaj princip je utoliko lakše primijeniti između republika što je — na osnovu alineja 2. i 4. člana 5. Ustava SFRJ — odlučeno da se konzistentnost teritorija i republičke granice ne mogu mijenjati bez njihove saglasnosti.
Dakle, Sutorina i Kruševice su i po zaključcima ove komisije u sastavu BiH, ako se gledaju njena mišljenja, jer tako kaže pravo, tako kaže princip i tako kaže Ustav SFRJ iz 1974., i to su itekako jaki argumenti na Međunarodnom sudu koji je zapravo jedini mogući tumač ovog pitanja.
Sutorinu i Kruševice su takođe tražili PK KPJ za BiH 1947., kao i predsjednik Narodne skupštine BiH Ratomir Dugonjić (rođeni Trebinjac) koji je predao tužbu Vijeću naroda Jugoslavije zbog nazakonitog izdvajanja ovih katastarskih opština iz sastava BiH. Sasvim opravdan zahtjev naravno u to vrijeme nije mogao proći zbog komunističkih moćnika koji su bili iznad Ustava, te zbog crnogorskog lobija u saveznim institucijama. Niko se tada više nije ni usudio pokrenuti to pitanje da ne bi ostao skraćen za glavu. Danas, međutim, to više nije slučaj i ništa i niko nas neće spriječiti da inzistiramo na povratu onoga što pripada građanima BiH.
TRAZIMO OD POLITICKIH STRUKTURA DA POVUKU ODLUKU O SRAMNOM PREDAVANJU BOSANSKOHERCEGOVACKOG TERITORIJA CRNOJ GORI KOJA JE ZAJEDNO SA SRBIJOM IZVRSILA AGRESIJU NA NEZAVISNU, SAMOSTALNU I MEDJUNARODNO PRIZNATU, 177 CLANICU UN-A RBiH!
JEL` TO NAGRADA? ONI NAS GRANATAMA I ORUZJEM,A MI NJIMA NAS IZLAZ NA MORE? ODGOVORITE GRADJANIMA!