Jedina smo komponenta namjenske industrije u Bosni i Hercegovini, pa čak i u bivšoj Jugoslaviji, koja može proizvoditi eksploziv. Ne radimo, a velike količine eksploziva se uvoze. Ove godine smo dobili po 600 maraka, dakle nepunu jednu platu. Umjesto da se radi, jer posla ima, jer tržišta ima, ne radimo od prošlog Božića. Žalosno je da smo jedina komponenta namjenske industrije u Federaciji BiH koja ne radi, kaže za Oslobođenje Miodrag Jovanović, uposlenik Poslovnog sistema Vitezit iz Viteza, u kojem je dosad obavljao poslove od tehnologa u pogonu, preko upravnika tog pogona, do direktora firme (2014). Sada je u sektoru razvoja. U ovoj firmi namjenske industrije koja posljednjih godina pravi gubitke radio je 1980-1988. i od 2008. do danas.
Mimo pravila
Jovanović govori da je svim radnicima ugrožena egzistencija, da nemaju ni zdravstveno osiguranje. Poručuje da ih je u ovu poziciju doveo kriminal određenih ljudi, kao i nebriga uprave Društva, ali i federalne Vlade.
- Ovo bih nazvao doslovce igrom između lokalne politike, lokalne uprave Društva, Nadzornog odbora, gdje pokazuju potpunu nemoć u funkcionisanju firme i nemoći Vlade da provede svoje odluke, bez obzira na veliku finansijsku pomoć koja je data. Od te pomoći koja je bila velika niti su radnici dobili nešto posebno niti je firma imala velike koristi, ističe Jovanović.
Otkriva kako se dešavalo da mašine, pa čak i kompletni pogoni, završe u drugim državama. Za pogon C tvornice Vitezit, koji je sadržavao postrojenje za proizvodnju baruta za potrebe namjenske industrije u Federaciji BiH, vjeruje se da je u dijelovima prebačen u Srbiju, u krug fabrike “Milan Blagojević Namenska” u Lučanima. Jovanović kaže da je sa jednim kolegom pokušao zaustaviti kamione koji su izvlačili dio te opreme, a kako nisu uspjeli, otišli su u policiju.
- Rekao sam dežurnom u policiji da se krade željezo iz Vitezita, da želim to prijaviti, a on mi odgovorio: “Pa šta ako se krade”. Tako je završilo. Postoje otpremnice za materijal koji je izmješten... Pretpostavka je da je taj pogon završio u inostranstvu, navodno u Srbiji, govori Jovanović.
Ovaj čovjek je u nekoliko navrata prijavljivao krađe, izvlačenje imovine firme, nepravilnosti, malverzacije. Obraćao se svim nivoima, od policije, sudova, federalnog MUP-a, Agencije za istrage i zaštitu BiH, Obavještajno-sigurnosne agencije... Efekta nije bilo.
- Vjerovatno svi oni vode svoje istrage. Neće davati informacije o tome dok traju te istrage. Ali, dosadašnji rezultati su ispod svakog nivoa, smatra Jovanović.
Vitezit je vlasnik dosta zemljišta u općini Vitez, pa čak i određenih objekata. Iako je postojala odluka da se zemljište ne bi trebalo prodavati ispod 18 KM po kvadratnom metru, Jovanović nam tvrdi da su zemljište davali u bescjenje, po cijeni od dvije do četiri KM.
Od Federalne direkcije za namjensku industriju Jovanović je dopisom od 19. augusta zahtijevao da se obavi inspekcijski nadzor u Vitezitu. Naveo je da je suština problema uticaj spoljnih faktora koji konkretno preko pogona NG i B ostvaruju kadrovsku politiku, u firmi, partijsku politiku, a da to “ne bi bilo interesantno da ne potapa poslovanje firme, te da su svi zaposleni u Vitezitu postali taoci te politike”.
Nema plana
- HDZ, odnosno hrvatsku komponentu, ne zanimaju previše vojnici niti namjenska industrija. Nemaju nikakvog interesa da ulažu novac, da razvijaju tu industriju. To je nesreća za Vitezit. Nije trebalo dijeliti te interesne sfere, trebalo je zadržati to pod državnom vlašću, da postoje predstavnici svih stranaka, iz svih naroda, misli Jovanović.
Na pitanje ima li budućnost namjenska industrija u Bosni i Hercegovini i da li po njemu Vitezit ima budućnost, odgovara da namjenska industrija ima dobre rezultate i da se razvija, a da mu je želja i da se Vitezit vrati “na tu pozornicu”, jer je jedina fabrika za proizvodnju eksploziva u bivšoj Jugoslaviji. Vitezit bi se, veli, mogao i dalje razvijati, da su postojali planovi.