Svoj tekst Pink bazira na izjavi zaštićenog svjedoka odbrane Ratka Mladića, koji je iznio niz neistina, koje je veoma lako provjeriti na internetu Postoje oni koji, zarad vlastitog interesa, ne znaju za bilo kakve skrupule. Ne postoji ništa preko čega ne bi mogli gaziti da bi ostvarili svoje ciljeve, pa ni nevino stradali civili, ubijeni na najsvirepiji i podmukliji način. Ovu tvrdnju potvrdila je i srbijanska medijska kuća Pink, na svom portalu Pink.rs, a povodom godišnjice masakra na pijaci Markale u Sarajevu, kada je od jedne granate ispaljene sa položaja Vojske RS-a ubijeno 68, a ranjeno 144 Sarajlija. U svojoj medijskoj bljuvotini Pink, u najboljem duhu rigidne Goebelsovske propagande, ponovo ističe tezu kako je granatiranje pijace Markale naredilo političko vođstvo Republike BiH, tačnije tadašnji predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović, a u djelo proveo vojni vrh predvođen Seferom Halilovićam i Mustafom Hajrulahovićem Talijanom. Idejni tvorac masakra, u navodima Pinka, tadašnji je reisu-l-ulema IZ u BiH Mustafa ef. Cerić. Svoj tekst Pink bazira na izjavi osobe koju je odbrana osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u toku suđenja koristila kao zaštićenog svjedoka, pod oznakom GRM-116. U svom iskazu ovaj svjedok, koji tvrdi da je bio član osiguranja članova Predsjedništva BiH u okviru jedinice "Biseri", kaže kako je prisustvovao nizu sastanaka na kojima je Cerić navodno ubjeđivao Izetbegovića da Armija RBiH granatira civile u Sarajevu, da izazove masakr sa većim brojem žrtava, kako bi se tako međunarodna zajednica natjerala da reaguje i pokrene vojnu intervenciju protiv Vojske RS-a. U svom iskazu on navodi i da su ovim sastancima prisustvovali, kako je naveo, general Armije RBiH Sefer Halilović, te neki Talijan. Da je zaista u vrijeme rata bio u Sarajevu, sigurno je da ne bi spomenuo ova dva imena, jer zašto bi, čak i da je istina to što je ovaj svjedok tvrdio, Izetbegović održao sastanak sa generalima koji nisu u poziciji da samostalno donose odluke koje se od njih traže. Naime, i Sefer Halilović i taj Talijan, za kojeg je svaki civil, a kamoli vojnik, koji je rat proveo u Sarajevu, znao da se zove Mustafa Hajrulahović, u jednom periodu obavljali su najviše dužnosti u oružanim snagama RBiH. Sefer Halilović je bio načelnik štaba Teritorijalne odbrane i glavni zapovjednik oružanih snaga RBiH, a Mustafa Hajrulahović Talijan je bio prvi komandant Prvog korpusa. Međutim, formiranjem Armije RBiH Halilović zadržao funkciju načelnika Glavnog štaba, ali je na mjesto glavnog komandanta, koji je bio ujedno i Halilovićev nadređeni, postavljen Rasim Delić. Ova odluka je donesena u maju 1992. godine, skoro dvije godine prije prvog masakra na Markalama. Hajrulahović je na mjestu komandanta Prvog korpusa bio do juna 1993. godine, kada je prebačen na dužnost u Glavni štab, a na njegovo mjesto je imenovan Vahid Karavelić, koji je bio komandant Prvog korpusa u vrijeme zločina o kojem se govori. Ovo su najprostije činjenice koje je, kako rekosmo, znao svako u Sarajevu, a i danas ih je moguće lako provjeriti jednostavnim ukucavanjem imena Halilovića i Hajrulahovića u bilo koji pretraživač na internetu. Ovo je samo dio kojim se lako mogu demaskirati laži koje su navedene u Pinkovom tekstu. Cijelo svjedočenje i sve laži koje su u njemu iznijete su još 2015. godine konkretnim argumentima opovrgnute u saopćenju koje je objavio Kabinet tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Niz neistina koji je iznesen u ovom svjedočenju, a koje su spomenute u navedenom saopćenju su: - Da su sjednice Predsjedništva BiH održavane u zgradi Narodne banke. Sve su održane u zgradi Predsjedništva BiH, o čemu postoje evidencije i zapisnici. Evidentirani su i svi prisutni, od kojih je većina i danas živa; da je sjednicama prisustvovao reisu-l-ulema dr. Cerić; da je sjednicama prisustvovao bilo ko od pratilaca članova Predsjedništva BiH, naročito pripadnici jedinice "Biseri" koja je osiguravala zgradu Predsjedništva, a ne članove Predsjedništva; da je Mustafa Hajrulahović Talijan bio komandant Prvog korpusa Armije BiH u vrijeme kad je izvršen napad na pijacu Markale. Komandant je bio Vahid Karavelić; da su kod sela Mrkovići, odakle je ispaljena granata, bile jedinice Armije BiH. Mrkovići su bili kilometrima udaljeni od linija odbrane Sarajeva. U ovom saopćenju je navedno da je isti lažni iskaz dao i zaštićeni svjedok odbrane KW-568 na suđenju Radovanu Karadžiću, zbog čega se pretpostavlja da se radi o istoj osobi. Uostalom, koliko je Haški sud povjerovao u ove tvrdnje i koliko ih je smatrao validnim ilustruje i činjenica da su i Mladić i Karadžić proglašeni krivim za granatiranje Sarajeva, uključujući i masakr na Markalama. Upravo zbog ovakvih konstantnih laži, koje traju više od 20 godina, nedavno se otvorenim pismom, koje je naslovio na aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, oglasio Mustafa ef. Cerić. - Priznajte grijeh genocida nad Bošnjacima, pokajte se zbog tog grijeha pred Bogom i svijetom, zatražite oprost od žrtava genocida i zakunite se Bogom i časnom riječju da više nigdje, nikome i nikada nećete taj grijeh počiniti! – navedeno je, između ostalog, u Cerićevom pismu. On je dalje kazao kako Dodik koristi svaku priliku da negira postojanje BiH, te da prijeti kako će RS izaći iz BiH ako ne bude onako kako on želi. Cerić je spomenuo i osuđenog ratnog zločinca Momčila Krajišnika, koji i dalje širi zločinačke ideje, umjesto da se izvini žrtvama. Na ovako intonirano pismo reagovao je Dodikov savjetnik za politička pitanja Srđan Perišić. U svojoj reakciji on je pokušao imputirati Ceriću kako zagovara da se treba "osloboditi tih Srba koje Bošnjaci trpe". U svemu tome ponavlja dobro poznatu mantru srpskih nacionalista o tome kako su Srbi protjerani iz Sarajeva. Odgovarajući na ove optužbe Cerić je, između ostalog, kazao kako je svojim javnim pozivom 1996. godine prilikom reintegracije Sarajeva, Srbe iz Sarajeva protjerao upravo Momčilo Krajišnik. Povodom napada na Cerića oglasila se tada i Islamska zajednica u BiH koja je osudila napade na bivšeg reisu-l-ulemu IZ u BiH. Što se tiče Pinka, fabrikovanje laži spada u njihovu uobičajenu uređivačku politiku. Uostalom, ova medijska kuća je nastala i stasala u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića i njegove supruge Mire Marković. Od tada naovamo mijenjale su se vlasti u Srbiji, a jedna od konstanti u tim smjenama je da su sve te vlasti uvijek mogle računati na nesebičnu Pinkovu podršku. To je nastavljeno do danas kada Pinkovi novinari otvoreno podilaze sadašnjem predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i njegovim satelitima na vlasti. Sve donedavno Pink je imao i svoj kanal u BiH. To znači da je svoju beogradsku tvornicu laži finansirao, između ostalog, i novcem kompanija iz BiH, koje su plaćale reklamni prostor. Osim toga, putem svog signala sve protekle godine stanovnicima BiH je plasirao najniže moguće sadržaje, poput raznih reality programa, silikonskih pjevačica i slično. Takvi sadržaji su se proizvodili u Srbiji, a i sada se mogu pratiti, ali ne više kao kanal Pink BH, nego kao Pink Srbija. Izvor: Faktor