Ova Posavina je lijepa zemlja, al su ljudi nekako čudni. Svi isto govore, isto pišu, isto pjevaju, ali ne vole kada im kažeš da su isti. Kažu da to tako ide, ako si član te neke njihove stranke, zove se HDZ, onda to moraš znati. Ili te izbace. Upozn’o sam nekoliko njih, išli smo majko u crkvu, ja sam poslije otišo kući, a oni u kafanu. Te majko ljude ovdje zovu adezeovci, a ima i krstaša što se dijele na Srbe i Hrvate. I oni se međusobno ne podnose.
Ja sam trenutno u nekom mjestu između Bošnjaka i Hrvata i čekam kad će me strpat u autobus i odvest dalje. Vrijeme provodim tako što gledam hrvatsku televiziju i čitam njihovu štampu.
Ovdje majko kad budu izbori, svi političari se takmiče u obećanjima datim narodu, pa zato nemaju puno vremena za nas. Uglavnom, obećavaju veće plate za sedam, osam godina, a narodu drago, jedva čekaju da proleti vrijeme. Čak i penzionerima obećavaju veće penzije za desetak godina. Uglavnom kad umru. Strašno je majko nekako čudna ova zemlja. Kad je vani sunce svi sjede u kafićima, nema se posla, pa se ljudi muče. I onda vole puno kladionice. A kad nisu u kladionicama onda su po džamijama i crkvama. Ovdje kod njih majko je to jako čudno. Najviše u džamije i crkve idu ovi iz tih njihovih stranaka, SDA, HDZ, a oni su ti majko prije rata svi ‘sovali boga i imali su nekakve crvene članske knjižice sa petokrakom. A najviše vole da se druže sa hodžama i svećenicima, oni majko imaju najviše para pa se političari uče od njih.
Inače, ovdje ima baš baš puno vjernika, a ima i dosta nepismenih. Slično k’o kod nas u Afganistanu. Eto majko, da ti i ovo ispričam. Skoro su nas vodili na politički skup od neke stranke. Kupili nam po sendvič i dali nam zastavice da mašemo. I ja maho. Poslije su nas vratili u kamp i obećali nam sve i svašta ako budemo dobri, a mi samo želimo dalje, u Njemačku. Ali ovi sad Hrvati nam ne daju da prođemo. Inače, oni nisu pravi Hrvati. Pravi Hrvati žive preko granice, ovo su neki iz Bosne, posavski Hrvati, zapravo ne razumijem ni ja. Znam samo da i oni hoće u Njemačku.
Ovdje majko vrijeme i nije tako loše. Prošle nedjelje samo je dva puta padala kiša
– prvi put je trajala tri dana, a sljedeći put četri. Kad su ovdje poplave ovi njihovi što se mrze počnu da pomažu jedni drugima i kad se to sve sredi onda se opet počnu mrzit. Kažem ti, čudan narod. Hajde, da te puno ne zadržavam jer znam da sporo čitaš. Poselami sve kod kuće, reci sestri da ću joj poslati onu jaknu što hoće da joj kupim, a dajdži pare što mu dugujem. A počeo sam i pit’ majko, ali samo malo, to se ovdje tako mora da me ne zovu pičkica. Eto majko draga, javim ti se opet iz Njemačke ako nas ovi ‘rvati puste.
N.H