Za naš državni tim Topić je igrao u teškim trenucima, davao je i više od maksimuma, i jedan je od onih koje ljudi s osmijehom sretnu na ulici i o kojima će se vjerovatno još godinama pričati, bez obzira što je njihova igračka karijera odavno prestala.
Topića je kroz karijeru pratila i sreća, pa može s ponosom sada reći da je igrao za velike klubove, a još ponosnije da je imao priliku da potpiše slavni Milan, čega se prisjetio u razgovoru za SportSport.ba.
"Moj nogometni put je bio trnovit. Pratio me je rat, bio sam izbjeglica, ali u cijeloj priči je bilo najbitnije to što nikada nisam pomislio da odustanem. Ako se čovjek maksimalno posveti onome što voli i onome o čemu misli konstantno, sve se može. To je ključ uspjeha. Ja sam igrao u nekoliko evropskih liga, bilo me je svugdje, i danas kad se osvrnem na karijeru mogu da budem vrlo zadovoljan s onim što sam napravio. Gotovo svugdje sam ostavio trag i stekao prijateljstva za cijeli život", priča nam Topić.
Igrali ste za brojne klubove, gdje vam je bilo najljepše?
"Period u Njemačkoj je nešto što ću pamtiti cijeli život. Igrati u Bundesligi je nešto neopisivo, to mogu potvrditi Salihamidžić, Barbarez, Mujdža, Džeko i svi ostali naši igrači koji su igrali tu. Ljudi u Njemačkoj doslovno žive za nogomet. Kada pogledate italijansku, englesku ili špansku ligu, zapazit ćete da su stadioni do kraja ispunjeni samo kada se igraju neke jače utakmice, dok, recimo, u Njemačkoj na Schalkeovom treningu bude prisutno nekoliko hiljada ljudi. Stadioni su uvijek rasprodani i kada svaki vikend igraš u takvom ambijentu to se ne može opisati. Tad sam sebi rekao: 'Marko, uspio si'. Igrao sam kasnije i u Rusiji, ali to je bilo više radi neke finansijske sigurnosti, mada je i to bio jedan prelijep period. I danas pamtim druženja sa Rahimićem, Olićem, Krasićem, Miloševićem..."
Malo je poznato da ste imali ugovor sa velikim Milanom.
"Da, sa Milanom sam 1998. godine potpisao četverogodišnji ugovor. Kada sam počinjao igrati nogomet maštao sam o Milanu i San Siru, tako da mi je potpis za jedan takav klub bio najemotivniji momenat u karijeri. Kako je uopšte došlo do transfera? Za to je najzaslužniji moj tadašnji menadžer Predrag Naletilić. Godine 1997. me prvi put gledao kada sam igrao za reprezentaciju u Bariju, pratio me na još nekoliko utakmica i očito zadovoljan s onim što je vidio ponudio mi je da sarađujemo. Obećao mi je da će mi napraviti veliki transfer, ali pod uslovom da prvo dođem u Hrvatsku i odigram tamo jednu godinu. Tako je i bilo. Otišao sam u Varaždin, zabijao golove, a onda je rekao: 'Marko, spremaj se, vodim te u Milan'. U početku to mi je bilo nevjerovatno. Pitao sam se da li se šali. Na kraju se dogodio taj transfer i ponosan sam na to. Prvo sam igrao za njihov mladi tim, a onda su me slali na posudbe, što je bilo i za očekivati, jer sam došao iz male lige. Sve u svemu, ostaje lijepo sjećanje na taj period i treniranja sa legendama poput Maldinija, Weaha, Shevchenka..."
Za reprezentaciju BiH ste davali i više od maksimuma. I danas ste cijenjeni zbog toga.
"U tom periodu bio sam jedini Hrvat u reprezentaciji BiH. Nije bilo tad ugodno igrati, bilo je i nekih prijetnji, ali znam da sam napravio pravu stvar i ni u jednom momentu se nisam pokajao zbog svoje odluke. Reprezentacija BiH je za mene svetinja. I danas me često ljudi zaustavljaju na ulici i čestitaju, a to se ne može kupiti novcem. Obavezno sa porodicom idem na svaku utakmicu."
Koji igrač je ostavio poseban dojam na vas?
"Gdje je bio smijeh, tu su bili Šabić i Konjić. Bili su zaduženi na 'show'. Posebno Konjić sa svojim vicevima. Ma, sve su to bili veliki igrači i ponosan sam što sam sa svima njima dijelio svlačionicu. I danas kada se sretnemo negdje zagrlimo se i izljubimo."
Iako ste puno putovali, centar je uvijek bio švicarski Basel.
"Prije nešto više od deset godina sam kupio kuću u naselju udaljenom nekoliko kilometara od Basela. Tu sam s porodicom pronašao svoj mir. Ima tu još dosta poznatih sportaša. Recimo, komšija mi je Aleksandar Frei koji je najbolji strijelac švicarske reprezentacije svih vremena, zatim blizu je Granit Xhaka, pa Roger Federer... Mi živimo na relaciji Basel - Oštra Luka - Krk."
Pratite li kampanju za izbor novog selektora reprezentacije BiH?
"Kako da ne. Čitam medije, a i u kontaktu sam sa predsjednikom N/FSBiH. Vidjet ćemo šta će na kraju biti, ali prema mom mišljenju, novi selektor bi trebao biti čovjek s našeg govornog područja. Za mene bi najbolji bio Robert Prosinečki."
Za kraj, šta priželjkujete sebi i drugima u narednoj godini?
"Ono što želim sebi, želim i drugima, a najbitnije od svega je zdravlje. Ostalo će doći", riječi su Topića na kraju razgovora za SportSport.
Topić je kao nogometaš igrao za Dinamo (U19), Orašje, Sion, Will, Zurich, Varaždin, Monzu, Austriju Beč, Energie Cottbus, Wolfsburg, Samaru i Satrun. Za državni tim je nastupio u 22 utakmice.